ARHiNET - Sindikat radnika uslužnih djelatnosti Jugoslavije. Republički odbor za Hrvatsku

Povijest:	Godine 1963. ujedinjenjem Sindikata komunalno-zanatskih djelatnika sa Sindikatom trgovinskih, ugostiteljskih i turističkih radnika Jugoslavije formiran je Sindikat radnika uslužnih djelatnosti Jugoslavije. Republički odbor za Hrvatsku. Djelovao je do 1974. kada iz ovoga sindikata nastaju Sindikat radnika u zanatstvu Hrvatske, Sindikat radnika u trgovini Hrvatske, Sindikat radnika u ugostiteljstvu i turizmu Hrvatske i Sindikat radnika komunalnih djelatnosti Hrvatske.
Sjedišta:	Zagreb (1963 - 1974)
Djelatnost:	Sindikat radnika uslužnih djelatnosti Jugoslavije, Republički odbor za Hrvatsku, okupljao je radnike zaposlene u trgovini, ugostiteljstvu i turizmu, zanatstvu, stambeno-komunalnoj djelatnosti te radnike zaposlene kod privatnih poslodavaca. Zadaća mu je bila briga za sigurnost rada, rješavanje stambenih problema, zdravstvene i socijalne zaštite, uvjeta rada i zapošljavanj, izobrazbe te zaštita prava radnika zaposlenih kod privatnih poslodavaca.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Najviši organ sindikata nakon osnutka bila je Skupština koja se održavala u početku svake godine, zatim svake dvije godine. Između dviju skupština organizacijom je upravljao Republički odbor. Od 1972. najviše tijelo umjesto Skupštine je Kongres (održan je samo jednom). Na čelu Republičkog odbora bilo je Predsjedništvo. Njegovo uže tijelo bilo je Sekretarijat. Godine 1971. postojao je i Plenum. Osnovu sindikalnog organiziranja činila je podružnica (od 1968. osnovna organizacija) koja se osnivala u poduzeću ili ustanovi, a njezini organi bili su skupština i izvršni odbor. Postojale su općinske i međuopćinske organizacije sindikata. Nadzor nad financijskim i materijalnim poslovanjem imao je Nadzorni odbor. Postojala su sljedeća radna tijela: Komisija za organizaciono-kadrovska pitanja (1963), Komisija za privredna kretanja, raspodjelu i samoupravljanje (1963), Komisija za uvjete rada i standard (1963), Komisija za stručno, društveno-ekonomsko obrazovanje (1963), Komisija za organizaciono-političku izgradnju sindikata (1971) i Komisija za društveno-ekonomske odnose (1971). Za rad sindikata po pojedinim granama djelatnosti postojali su republički granski odbori. Godine 1971. postojali su Republički granski odbor za trgovinu, Republički granski odbor za ugostiteljstvo i turizam, Republički granski odbor za zanatstvo i Republički granski odbor za stambeno-komunalne djelatnosti. Od 1972. republički granski odbori mijenjaju nazive u: Konferencija sindikata radnika trgovinskih radnika, Konferencija sindikata radnika ugostiteljstva i turizma, Konferencija sindikata zanatskih radnika i Konferencija sindikata stambeno-komunalnih radnika.