ARHiNET - Sindikat službenika državnih organa i društvenih službi Jugoslavije. Republički odbor za Hrvatsku

Naziv:	Sindikat službenika državnih organa i društvenih službi Jugoslavije. Republički odbor za Hrvatsku
Vrsta entiteta:	pravna osoba
Razdoblje:	1949 - 1963
Normativni nazivi:	Sindikat službenika državnih organa i društvenih službi Jugoslavije. Republički odbor za Hrvatsku (hrvatski)
Povijesni nazivi:	Sindikat službenika državnih ustanova Jugoslavije. Zemaljski odbor za Hrvatsku (1949 - 1955) (hrvatski) Sindikat službenika državnih ustanova Jugoslavije. Republički odbor za Hrvatsku (1955 - 1960) (hrvatski) Sindikat službenika državnih organa i društvenih službi Jugoslavije. Republički odbor za Hrvatsku (1960 - 1963) (hrvatski)
Aktivnost:	Stvaratelj više ne djeluje

Povijest:	Godine 1949. ujedinjenjem Sindikata financijskih službenika i Sindikata službenika državno-administrativnih i pravosudnih ustanova nastao je Sindikat službenika državnih ustanova Jugoslavije. Na razini Hrvatske formiran je Zemaljski odbor koji 1955. postaje Republički odbor. Od 1960. organizacija ima naziv Sindikat službenika državnih organa i državnih službi Jugoslavije, Republički odbor za Hrvatsku. Djeluje do 1963. kada se sa Sindikatom zdravstvenih radnika, Sindikatom prosvjetnih i naučnih radnika, Federacijom sindikata službenika i radnika javnih službi i Sindikatom radnika kulturno-umjetničkih ustanova ujedinjuje u Sindikat radnika društvenih djelatnosti Jugoslavije, Republički odbor za Hrvatsku.
Sjedišta:	Zagreb (1949 - 1963)
Djelatnost:	Težište rada sindikata bilo je usmjereno na pitanja tarifne politike, socijalnog osiguranja, ekonomsko-stručnog obrazovanja radnika, higijensko-tehničke zaštite radnika, organizacijska pitanja te materijalno i financijsko poslovanje.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Najviše tijelo bila je Skupština koja se održavala u početku svake tri godine, zatim svake godine, a kasnije svake dvije godine. Između dviju skupština organizacijom je upravljao Zemaljski odbor odnosno od 1955. Republički odbor. Osnovu sindikalnog organiziranja činila je podružnica koja se osnivala u poduzeću ili ustanovi, a mogla se osnovati i mjesna podružnica koja je obuhvaćala sve članove sindikata ili radnike jedne profesije u pojedinom mjestu. Postojala su sljedeća radna tijela: Organizacijsko-instruktorsko odjeljenje (1949), Komisija za plaće, unaprjeđenje rada i sistematizaciju (1949), Komisija za stručno uzdizanje kadrova (1949), Financijsko odjeljenje (1949), Kadrovska komisija (1950), Komisija za unaprjeđenje rada, plaće i takmičenje (1950), Komisija za radničko upravljanje (1950), Komisija za zaštitu rada, socijalno osiguranje i godišnje odmore (1950), Komisija za snabdijevanje i stanove (1950), Komisija za kulturno-prosvjetni rad (1950), Komisija za plaće, unaprjeđenje rada i sistematizaciju (1951), Komisija za prevođenje službenika u nova zvanja i plaće (1952), Komisija za plaće, unaprjeđenje rada i sistematizaciju (1955), Komisija za standard (1955), Komisija za proučavanje prednacrt Zakona o javnim službenicima (1957), Komisija za probleme žena u radnom odnosu (1958), Komisija za službeničke odnose i socijalno osiguranje (1960), Komisija za društveno upravljanje i rad u komunama (1960), Komisija za stručno obrazovanje službenika (1960), Komisija za godišnje odmore (1960), Komisija za pomoć radnoj ženi i standard (1960), Sekcija za banke i DOZ (1960), Sekcija za službenike državnih organa (1961), Sekcija za službenike socijalnog osiguranja (1961), Sekcija za službenike pravosudnih ustanova (1961), Komisija za društveno upravljanje (1961), Komisija za životni standard (1961), Komisija za raspodjelu, standard i upravljanje (1962), Organizacijsko-kadrovska komisija (1963) i Komisija za unaprjeđenje društvenih službi, radne odnose, raspodjelu i standard.