ARHiNET - Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske

Povijest:	Komunistička partija osnovana je 1919. pod imenom Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista), od 1920. Komunistička partija Jugoslavije; 1921. posebnim Zakonom o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi KPJ je formalno zabranjena. Osnivački kongres Komunističke partije Hrvatske održan je 1/2 kolovoza 1937. nakon odluke IV. zemaljske konferencije KPJ o osnivanju nacionalnih partija (Hrvatske, Slovenije i Makedonije). Komunistička partija Jugoslavije kao osnovna i vodeća idejna i politička snaga u ratu 1941-1945. imala je dominantnu ulogu u partizanskom pokretu, u tijelima narodne vlasti, te izvanpartijskim ili masovnim antifašističkim organizacijama; na području Hrvatske organizira i usmjerava antifašistički pokret (NOB ) i ustrojava novu vlast (ZAVNOH, NOO). U razdoblju 1945-1990. Savez komunista je bio vladajuća politička organizacija u bivšoj SFRJ, čiji je sastavni dio Savez komunista Hrvatske. Savez komunista određuje cjelokupni razvoj jugoslavenskog, odnosno hrvatskog društva. Kongresne rezolucije pretočene u odluke, zaključke, stavove i preporuke partijskih tijela bile su u velikoj mjeri obvezujuće za tijela državne i republičke vlasti i uprave i za masovne političke organizacije. Uloga partije mijenjala se tijekom godina i ovisila je o promjenama u cjelokupnom društveno-političkom i društveno-ekonomskom razvoju. Promjene u političkoj liniji i programu kao i u njenoj organizaciji i unutarnjem ustroju utvrđivani su na partijskim kongresima kojih je od 1948. do 1990. održano deset. Tijek i rezultati posljednjeg, izvanrednog kongresa održanog u siječnju 1990. ključni su u raspadu Jugoslavije. Uspostavom višestranačkog sustava i provođenjem slobodnih izbora u Hrvatskoj 1990. jedinstveni SKJ prestao je postojati. SKH se transformirao preko Stranke demokratskih promjena u Socijaldemokratsku partiju Hrvatske (SDP).
Sjedišta:	Zagreb (1937 - 1990)
Nadležnost / Izvori ovlasti:	Partijskim organizacijama u Jugoslaviji, kao i partijskim organizacijama u njezinim federalnim jedinicama, upravljali su centralni komiteti najviši organi Partije između dva kongresa. Samo u razdoblju neposredno iza II svjetskoga rata, dakle do partijskih kongresa 1948. stvarno odlučivanje bilo je u rukama Politbiroa, užega operativnoga tijela koje je do 1948, bilo istoznačnica s CK. Osim centralnih republičkih komiteta (negdje pokrajinskih), partijska organizacijska struktura sastojala se od oblasnih, okružnih, kotarskih, mjesnih (gradskih) i rajonskih komiteta. Centralni komiteti, savezni ili republički, najviši su organi Partije i organizirali su njen rad između dva kongresa. Komiteti na nižim razinama, od oblasti do rajona, vodili su rad Partije između dvije konferencije. Centralni komiteti su predstavljali Partiju prema drugim organizacijama, vodili partijske ustanove i sazivali plenarne sjednice. Nadležnosti, funkcije, način izbora i ustroj Centralnoga komiteta uređen je Statutima KPJ/SKJ, koji su do 1968. to jest do VI. kongresa SKH kada je prvi put donesen republički statut, obvezivali i partijsku organizaciju Hrvatske. Rad Centralnog komiteta odvijao se na plenumima na kojima su utvrđivani programski zadaci i rezolucije. Za izvršavanje ovih zadataka Centralni komitet je organizirao izvršno–političko tijelo (od 1937. do 1952. –Politički biro ili Politbiro, od 1952. do 1974. Izvršni komitet, sa Sekretarijatom,, od 1974. do 1989. Predsjedništvo Centralnoga komiteta). Osim izvršnoga tijela Centralni komitet birao je Kontrolnu komisiju (od 1968. preimenovana u Statutarnu komisiju) koja je brinula za pitanja čistoće Partije te s tim u vezi probleme kršenja Statuta i Programa, partijske discipline i žalba. Rad i unutarnji ustroj uređeni su Poslovnikom o radu kojim se utvrđivao partijski aparat sastavljen od stalnih i povremenih radnih tijela – odjeljenja, uprava i komisija. Reorganizacije partijskoga aparata slijedile su reorganizacije u državnoj upravi. Centralističko upravljanje posebno u privredi, neposredno iza rata, te decentralizacija od 1950. i dalje, doveli su do organiziranja Partije i njenoga aparata na novim osnovama polazeći od procesa osamostaljivanja državne uprave, privrednih organizacija i društvenih službi. CK SKH, najviše republičko partijsko vodstvo, svoje je djelovanje usklađivao i tražio prethodnu suglasnost od CK SKJ, najvišega partijskoga tijela tadašnje države. Na sjednicama CK SKJ razmatrana su pitanja vezana za pojedine republike i oblasti, pa tako i za republička i regionalna partijska vodstva, a sastancima su redovito bili nazočni i članovi republičkih komiteta. Na tim su sjednicama obično podnošena izvješća o stanju na određenom području, nakon čega bi se donosile odluke, koje su, sukladno načelu demokratskoga centralizma, potom obvezivale sve niže organizacije.
Unutarnji ustroj / genealogija:	U početnom razdoblju djelovanje i ustroj Centralnog komiteta nije određen posebnim pravilima. Glavni operativni organ CK bio je Biro, a za određena područja osnivane su komisije. Veze CK s organizacijama KPH na terenu obavljane su putem povjerenstava, instruktora, oblasnih i okružnih komiteta. U razdoblju 1945-1989. CK je najviši organ SKH između dva kongresa. Njegov ustroj i nadležnost određen je statutom, dok su način rada i unutarnja organizacija uređeni Poslovnikom. Prvi Statut SKH donesen je na 6. kongresu 1968. godine. Do tada je njen unutarnji ustroj bio utvrđen Statutom KPJ/SKJ. CK je iz svog sastava birao uži, izvršni politički organ različito nazivan (Politbiro 1945-1952, Izvršni komitet 1952-1966, Sekretarijat Izvršnog komiteta 1968-1974, Predsjedništvo 1974-1989). Rad CK je organiziran i usmjeravan na partijskim konferencijama i preko stalnih ili povremenih radnih tijela (odjeljenja, uprava, komisija). Nakon 6. kongresa 1968. uvode se konferencije SKH kao forum kojemu je (uz kongres) CK odgovoran. Do reorganizacije 1966. na čelu CK je bio politički sekretar, a od tada predsjednik CKSKH. Godine 1966. provedena je reorganizacije svih komiteta, od općinskih do CK.