ARHiNET - Ritter Vitezović, Pavao

Povijest:	Rodio se u Senju 7. siječnja 1652. od oca graničarskog časnika, potomka njemačkih doseljenika. Školovao se u Senju i Zagrebu (u isusovačkoj gimnaziji). Nakon završenog šestog razreda gimnazije odlazi u Rim te potom u Bogenšperg u Kranjskoj. Ondje je boravio kod Ivana Weikharda Valavasora te je pod njegovim utjecajem počeo proučavati hrvatsku povijest i zemljopis. Bio je zastupnik Senja na zasjedanju Ugarskog sabora u Sopronu 1681. gdje se zalagao za zaštitu starih povlastica grada Senja. Sudjelovao je kao časnik u taboru bana Nikole Erdödyja u ratu protiv Osmanlija 1683. (zauzimanje Lendave i Sigeta). Imenovan za kapetana u hrvatskoj pukovniji grofa Ricciardija 1684., ali nije sudjelovao u vojnim operacijama, jer se ozlijedio na putu iz Linza. Sudjelovao je i na zasjedanju Ugarskog sabora u Požunu 1687. te na zasjedanju Sabora Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Sabor ga je 1694. imenovao upraviteljem tiskare koju je Vitezović opremio novom prešom. Tiskaru je nazvao "Muzej", a u njoj je neumorno radio sve do požara 1706. koji ju je teško oštetio. Zbog pritiska plemstva i svećenstva bila mu je oduzeta tiskara, a on sam prognan s posjeda u Šćitarjevu. Posljednje godine života proveo je u Beču, gdje je i umro 20. siječnja 1713.
Sjedišta:	Senj (1652-1665, 1684-1684, 1678-1680); Zagreb (1665-1670, 1690-1694, 1694-1699, 1702-1710); Požun (1687-1687); Beč (1682-1683, 1685-1687, 1688-1689, 1694, 1700-1702, 1710-1713); Bogenšperg (1676-1677); Sopron (1681); Linz (1684-1684)
Djelatnost:	Pisao je i objavljivao pjesme (u čast pojedinih osoba, ali i ljubavnu poeziju). Prvu povijesnu raspravu, o rodu Gušića, napisao je 1681. U Linzu mu je bilo tiskano djelo: "Odiljenje Sigetsko", a u Zagrebu "Kronika aliti szpomen vszega szvieta vikov" 1696. te svoje najznačajnije djelo: "Croatia rediviva regnante Leopoldo magno caesare" 1700. Ostala tiskana povijesna djela: "Stemmatographia, sive armorum Illyricorum delineatio, descriptio, et restitutio" koja sadrži opise grbova 56 pokrajina koje je Vitezović ubrajao u Ilirik; "Plorantis Croatiae saecula duo carmine descripta"; "Natales Divo Ladislavo regi Slavoniae apostolo restituti". Rad na polju jezikoslovlja rezultirao je rječnikom: "Lexicon latino - illyricum", koji je ostao u rukopisu.