Facebook
Naziv: Sabor Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
Vrsta entiteta: pravna osoba
Razdoblje: 1861 - 1920
Normativni nazivi: Sabor Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (hrvatski)
Povijesni nazivi: Sabor Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (1861 - ) (hrvatski)
Sabor Trojedne Kraljevine Dalmatinsko-hrvatsko-slavonske (1861 - ) (hrvatski)
Sabor Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (1861 - 1867) (hrvatski)
Sabor Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (1867 - 1885) (hrvatski)
Sabor Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (1885 - 1918) (hrvatski)
Aktivnost: Stvaratelj više ne djeluje
Povijest: Hrvatski sabor ponovo se sastao nakon razdoblja neoapsolutizma 1861. na temelju izbornog reda iz 1848. (osim odredbi vezanih za Dalmaciju, Vojnu krajinu i Međimurje). Sabor je sazivao kralj u glavni grad Zagreb. On ga je, preko svog namjesnika ili povjerenika (najčešće bana), otvarao i zaključivao. Kralj je također imao ovlasti odgoditi i raspustiti Sabor prije isteka saborskog razdoblja koje je bilo ustanovljeno na tri godine (za bana Khuena - Hedervaryja 1887. bilo je produženo na pet godina). Na sjednici od 29. listopada 1918. Sabor je priznao vrhovnu vlast Narodnom vijeću SHS. Ukazom od 28. studenog 1920., na prijedlog ministra unutarnjih poslova svi se pokrajinski i zemaljski sabori raspuštaju, a time i Sabor Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
Sjedišta: Zagreb (1861-1920)
Djelatnost: U odnosu na nadležnosti Sabora u feudalnom razdoblju (vidi HR HDA 1), Sabor Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije imao je znatno smanjeno područje djelatnosti, što je bilo uvjetovano političkom situacijom nakon sloma neoapsolutizma, uvođenja pseudoustavnosti i Hrvatsko-ugarske nagodbe. Tako je Saboru od izborne funkcije preostalo pravo predlaganja predsjednika i dvojice potpredsjednika Sabora koje je potvrđivao kralj. Također je birao iz svojih redova poslanike na zajednički Ugarsko - hrvatski sabor u Budimpešti. Sabor je imao zakonodavnu funkciju za one poslove, koji su prema Nagodbi pripadali u nadležnost Kraljevine Hrvatske i Slavonije (poslovi uprave, sudstva, prosvjete, kulture i bogoštovlja). Sabor je u nadležnosti imao samo proračun koji je bio u vezi s odobravanjem rashoda Zemaljske vlade, jer je razrez poreza bio u nadležnosti Ugarsko-hrvatskog sabora. Sukladno zaključcima Nagodbe, Sabor je bio dužan svakih deset godina sklapati financijsku nagodbu s Ugarskim saborom o međusobnim financijskim odnosima dviju zemalja. Ukupno je bilo sklopljeno pet financijskih nagodbi (od 1868. do 1906., koja je bila produžavana do 1918.). Sabor je mogao obavljati kontrolu nad upravom tijekom rasprave o proračunu za pojedine odjele Zemaljske vlade te pri provjeri i odobrenju završih računa. Sabor je imao pravo donošenja rezolucija (iznošenja mišljenja o pojedinom vladinom činu) i pravo izravnog obraćanja vladaru putem adrese. Ravnateljstvo saborske pisarne bilo je zaduženo za sređivanje saborskih spisa i njihovu pohranu i saborskoj pismohrani te njihovoj kasnijoj predaji Zemaljskom arkivu. Također se brinulo za pripremu spisa za saborske sjednice, tisak saborskih dnevnika. Osim toga, Ravnateljstvo saborske pisarne je bilo zaduženo za zgradu Sabora. Uprava saborske blagajne je bila zadužena za prihode i rashode vezane uz opremanje sabornice, saborskih sjednica, isplate plaća pomoćnog osoblja (činovnika, službenika i stenografskih zapisničara), isplate putnih troškova zastupnicima i dr.
Unutarnji ustroj / genealogija:

Sabor je tijekom svojeg građanskog razdoblja djelovanja prošao kroz nekoliko strukturalnih promjena:

Prednagodbeno razdoblje (1861. - 1867.):

Odluku o sazivanju Saboru donosio je kralj, dok je ban predsjedao saborskim sjednicama. U banovoj odsutrnosti sjednicama je predsjedao najstariji veliki župan. Potpredsjednike Sabora je birao Sabor. U Sabor su bili birani zastupnici temeljem izbornog reda za Sabor 1848., uz neke preinake uvjetovane upravnim promjenama (bez riječkog gubernatora, upravitelja komorskih dobara, predsjednika Sudbenog stola te predsjednika mjeničnih sudova u Karlovcu i Rijeci). Pravo dolaska u Sabor (virilno pravo) ostalo je svim velikašima i crkvenim prelatima, dok je ostatak zastupnika (njih 120) bilo birano.

Nagodbeno razdoblje (1868. - 1918.):

Kralj saziva Sabor te ga i otvara, osobno ili preko svojeg izaslanika, najčešće bana. Do pripojenja Vojne krajine 1881. u Sabor je ulazilo 48 virilnih zastupnika i 67 biranih, a nakon 1881. još 35 krajiških narodnih zastupnika, čime je broj biranih zastupnika iznosio 112. Broj zastupnika izmijenio je Khuen Héderváry 1888. smanjivši broj izabranih zastupnika na 88 i broj virilnih članova na 44. Virilno pravo je također bilo posebno propisano. Tako da su virilni članovi bili su zagrebački nadbiskup, srijemsko - karlovački metropolit, svi dijecezanski biskupi i vladike, vranski prior, veliki župani, turopoljski župan, svi muški članovi magnata s navršenih 24 godine i koji su znali hrvatski jezik i plaćali 2 000 kruna poreza. Zastupnici su u Saboru nastupali osobno i nije im bilo dopušteno primati naputke. Imali su pravo govora, glasa, podnošenja prijedloga i interpelacija, kao i nazočenja sjednicama svih saborskih odbora, uz ograničenje da su smjeli glasovati samo na sjednicama onih odbora čiji su bili članovi. Imali su pravo na dnevnice i naknade putnih troškova za dolazak (i odlazak) na Sabor ("miljarine"). Zastupnici su bili dužni nazočiti sjednicama. Predsjednik Sabora je smio podijeliti najviše tri dana dopusta, a više od toga Sabor. Na čelu Sabora se nalazilo Predsjedništvo Sabora ("Saborski biro") koje su činili predsjednik, dvojica potpredsjednika i bilježnik, a birao ih je Sabor na konstituirajućoj sjednici. Važan dio Sabora činili su saborski odbori koji su se dijelili na stalne i one osnovane "ad hoc" za rješavanje konkretnih pitanja.

Stalni odbori su bili sljedeći:

1. Odbor za zemaljski proračun;

2. Odbor za poslove unutarnje zemaljske uprave;

3. Odbor za narodno gospodarstvo;

4. Odbor za bogoštovlje i nauku;

5. Odbor za pravosuđe;

6. Odbor za peticije i pritužbe;

7. Odbor za verifikaciju i imunitet;

8. Odbor za poslove Sabora, saborskog proračuna i ispitivanje saborskih računa te za disciplinske poslove.

Sabor je do 1881. (reinkorporacije Vojne krajine) slao u zajednički sabor 29 zastupnika, a od tada 40 zastupnika. Unutar Sabora postojala su i dva pomoćna ureda: Ravnateljstvo saborske pisarne i Uprava saborske blagajne.
Stvaratelji: (1869 - 1918)
(1861 - 1921)
Identifikator: HR-HDA/S - 10818
Pravila ili propisi: ISAAR(CPF) Međunarodni standard arhivističkog normiranog zapisa za pravne i fizičke osobe i obitelji, 2. izdanje, Zagreb, Hrvatski državni arhiv, 2006.
Status zapisa: izmijenjena inačica
Podrobnost: djelomičan
Jezik opisa: hrvatski
Pismo opisa: latinica