ARHiNET - Državni arhiv u Dubrovniku

Povijest:	Državni arhiv u Dubrovniku kao samostalna ustanova djeluje od 1920. Međutim, briga za spise nastale djelatnošću grada Dubrovnika i Dubrovačke Republike duga je i bogata. Već 1251. u Dubrovniku se spominju prokuratori Svete Marije, koji u riznici dubrovačke stolnice čuvaju naj-važnije gradske povlastice. Imenovanjem svjetovnjaka Tomazina de Saverea, kao prvoga školova¬noga javnoga bilježnika 1278, postavljeni su temelji uređenoj notarskoj i kancelarijskoj službi u Dubrovniku. Tijekom idućih stoljeća, vlasti dubrovačke komune, potom Republike, donose odluke i odredbe kojima nastoje osigurati što bolju skrb za dokumente. Ukidanjem Dubrovačke Republike (1808) i gubitkom državne samostalnosti, na daljnji razvoj čuvanja i zaštite arhivskoga gradiva dijelom su utjecali francuski propisi o bilježničkim arhivima, a nakon 1814. austrijska politika prema arhivskom gradivu. Premda su od 1. I. 1812. na području negdašnje Republike trebali stupiti na snagu zakoni važeći u Francuskom Carstvu, pa i zakoni o arhivima (onaj od 25. VI. 1794. o javnosti arhivskoga gradiva te onaj od 26. X. 1796. o organizaciji pokrajinskih arhiva), za kratke francuske uprave Dubrovni¬kom (1808-1814), to moderno arhivsko zakonodavstvo nije primijenjeno. U duhu novih propisa o bilježničkim arhivima, ali i iz sasvim praktičnih razloga – kako bi se kancelar novoga suda zadužio za spise, arhivalije i vrijedne stvari – tadašnji sudski službenik u Dubrovniku Josip Chersa (Krša), po nalogu baruna Coffinhala, generalnoga komesara za pravosuđe u Ilirskim Pokrajinama, izradio je 1812. Generalni inventar knjiga i dokumenata koji se nalaze kod raznih sudova Dubrovačke općine. Godine 1817. izbio je požar u Kneževu dvoru, gdje se čuvalo gradivo središnjih organa vlasti bivše Dubrovačke Republike, pri čemu je dio izgorio, a zabilježeno je da su se arhivalije danima nakon požara raznosile po Gradu. Te 1817. godine Luka Ćurlica izradio je Generalni katalog knjiga i dokumenta, koji pripadaju arhivu bivšeg Državnog tajništva i drugih ukinutih organa nekadašnje Dubrovačke Republike. Na temelju toga kataloga, koji je poslan u Beč, Carsko-kraljevska tajna dvorska i državna kancelarija šalje popis gradiva prema kojem je već 1818. dio dokumenata poslan u Beč. Prema popisu što ga je izradio Ćurlica 1832-1835, najznačajniji dio gradiva Dubrovačkoga arhiva (orijentalni rukopisi, turske, ćirilske i latinske isprave) odnesen je godine 1833. u Beč. Ta akcija austrijskih vlasti bila je odraz opće politike u Monarhiji da se najvažnije arhivsko gradivo koncentrira u Beču. Veći dio toga gradiva po završetku Prvoga svjetskoga rata vraćen je Kraljevini SHS, ali ne u Dubrovnik. Pohranjeno je bilo u Srpskoj akademiji nauka u Beogradu, odakle su ga ponovno njemačke okupacijske vlasti u Drugome svjetskom ratu odnijele u Beč. Između 1946. i 1952. gradivo je (ali ne u cijelosti) vraćeno na svoje prvotno mjesto, u Državni arhiv u Dubrovniku. Zanimanje za dubrovačke arhivalije pokazao je povjesničar Konstantin Jireček, koji je novoutemeljenom Arhivskom vijeću u Beču pri Centralnoj komisiji za zaštitu spomenika (1894) predložio da se "četiri državna arhiva u Dubrovniku" (gradivo smješteno kod Okružnoga, potom Kotarskoga poglavarstva, gradivo suda, Financijske okružne direkcije i Pomorsko-zdravstvenog ureda) pridruže tzv. Političkom arhivu i tako sjedine. Njegovom je zaslugom 1891. za stalnoga arhivista imenovan Giuseppe Gelcich (Gelčić, Jelčić). I prije Gelcicha spisi su donekle bili sređeni, numerirani, paginirani i obilježeni natpisom "I. R. Archivium Ragusinum". Gelcich je proveo konačno spajanje svega arhivskoga gradiva i izradio prvi cjelovit popis Dubrovačkoga arhiva (Catalogus I. R. Archivi Ragusani, objavljen 1910. u Glasniku Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XXII/1910, str. 537-588). Do srpnja 1952. Arhiv je bio smješten u prostorima Kneževa dvora, a tada se seli u palaču Sponza, gdje je i danas.
Sjedišta:	Dubrovnik
Djelatnost:	Državni arhiv u Dubrovniku obavlja nadzor nad pismohranama i poduzima zakonske mjere za zaštitu te preuzimanje arhivskoga gradiva koje nastaje djelatnošću državnih tijela, pravnih osoba s javnim ovlastima i javnih službi.
Nadležnost / Izvori ovlasti:	Područna nadležnost Državnog arhiva u Dubrovniku uspostavljena je nakon 1945. i obuhvaćala je teritorij tadašnjih kotara Dubrovnik i Korčula. Odlukom o određivanju područja na kojima arhivi vrše arhivsku službu (NN 28/1963) utvrđena je nadležnost tadašnjega Historijskog arhiva u Dubrovniku na području općina Dubrovnik, Korčula i Lastovo. Najposlije, novim teritorijalnim ustrojem Republike Hrvatske, temeljenim na Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (NN 90/1992, 10/1997), teritorijalna se nadležnost Arhiva protegnula na čitav prostor Dubrovačko-neretvanske županije. Potkraj 2002. Državni arhiv u Dubrovniku preuzeo je od Državnog arhiva u Splitu nadležnost nad područjem doline Neretve, kojom je prigodom utemeljen Sabirni arhivski centar Metković – Opuzen – Ploče, a arhivsko gradivo koje se odnosi na taj prostor iz Splita je preneseno u Metković. Na tom području, sukladno čl. 41, st. 2. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima (NN 105/1997), Državni arhiv u Dubrovniku obavlja nadzor nad pismohranama i poduzima zakonske mjere za zaštitu te preuzimanje arhivskoga gradiva koje nastaje djelatnošću državnih tijela, pravnih osoba s javnim ovlastima i javnih službi. Zaštitu arhivskoga gradiva izvan arhiva obavlja posebna služba koja nadzire, pruža stručnu pomoći vodi evidencije o gradivu i imateljima. Na području Arhiva značajno je i gradivo koje čuvaju različite vjerske ustanove (Biskupijski arhiv, samostanski arhivi) te gradivo Zavoda za povijesne znanosti HAZU i Znanstvene knjižnice u Dubrovniku.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Prema Statutu Državnog arhiva u Dubrovniku, ustrojbene su jedinice sljedeće: Odjel za zaštitu i obradu arhivskoga gradiva od nacionalnoga značaja – arhivski fondovi Dubrovačke Republike, francuske uprave i starijega arhivskoga gradiva Korčule do 1797; Odjel za zaštitu i obradu arhivskoga gradiva uprave od 1814. do 1945; Odjel za zaštitu i obradu arhivskoga gradiva uprave od 1945; Odjel za zaštitu i obradu arhivskoga gradiva pravosuđa, notarijata i odvjetništva; Odjel za zaštitu i obradu arhivskoga gradiva osobnih i obiteljskih fondova i zbirki, kulturnih, prosvjet¬nih, socijalnih i zdravstvenih ustanova, društvenih i političkih organizacija, društava i udruženja; Odjel za zaštitu i obradu arhivskoga gradiva gospodarskih, novčarskih i pomorskih fondova; Odjel za zaštitu i obradu arhivskoga i registraturnoga gradiva izvan arhiva; Odjel za fotografiju, mikrografiju, reprografiju i digitalizaciju arhivskoga gradiva, dokumentacijsko-informacijske poslove s knjižnicom; Laboratorij za konzervaciju i restauraciju arhivskoga gradiva; Odjel za pravne, upravne, računovodstvene i opće poslove. U sastavu su Državnog arhiva u Dubrovniku podružnica Sabirni arhivski centar u Metkoviću te arhivsko spremište u Korčuli.