ARHiNET - Fanfogna, obitelj

Napomena o osnivanju:	Prvi poznati član obitelji je Musol, hrvatski knez i zadarski plemić s pridjevkom "Vavonja" spomenut 1104. godine.
Povijest:	Fanfogna je zadarska patricijska obitelj hrvatskog podrijetla, spominjana od 12 st. Prvi je “poznati” član obitelj zadarski plemić knez s pridjevkom “Vavonja” (1104). U drugoj polovici 12. st. živio je Marko. Njegovi su sinovi bili: Martin (Marin) - je bio poglavar Malog vijeća u Zadru (1215), Sergius – rapski arhiđakon i Damjan – svećenik. Desa s pridjevcima de Plebanis (1283) i de Fanfogna (1284) je bio povjerenik franjevačkog samostana u Zadru i zadarski sudac (1289). Dijelom kapitala dobivenog trgovinom obitelj stječe mnogobrojne posjede. U razdoblju od 1302. godine do 17. st. bili su najveći zemljoposjednici na otoku Ižu (dvorac Polač). Imali su i posjed u Božavi (Dugi otok). Članovi obitelji su se osim obiteljskim posjedom bavili i trgovinom. Obitelj je dala niz svećenika, biskupa, sudaca, vojnih časnika i ostalih uglednika. Desin sin Krševan je bio šibenski biskup (1320-1340). U 15. st. njihov posjed se prostire po svim dijelovima zadarskog distrikta, naročito na otocima i u neposrednoj blizini grada. U 16. st. posjeduju i brojne solane na otoku Pagu. U borbi protiv Turaka istakli su se mnogi članovi obitelji te obnašali više vojne činove u mletačkoj vojsci. U 17. st. ističe se Šimun (1663-1707) koji je bio viši vojni zapovjednik mletačke vojske. Obitelj Fanfogna je u 18. st. vodila kancelariju i arhiv – sredio ga je Čeh Dominik Ignac Trauenberg. Mnoštvo spisa, računa, zapisa i poslovnih knjiga, isprava i pergamena sačuvano je do danas u biblioteci Garagnin-Fanfogna u Trogiru. Jedan dio tih arhivalija je pisan glagoljicom. Anđelu Fanfogni je 1822. godine Austrija priznala pravo na plemićku titulu. Šimunov potomak Antun Fanfogna se 1840. godine oženio Katarinom Garagnin i preselio u Trogir. Tako je nastao novi ogranak obitelji Fanfogna-Garagnin. Antun je bio, s prekidima, načelnik grada Trogira (1858-64). U političkim borbama u 19. stoljeću u Dalmaciji članovi obitelji su se isticali svojim talijanaštvom. Antun Fanfogna Garagnin je na prvom zasjedanju Dalmatinskog sabora bio među vjećnicima koji su glasovali protiv sjedinjenja s Hrvatskom. Franjo Josip I, prilikom svog posjeta Dalmaciji 1875. godine odlikovao ga je viteškim križem. Njegov stric Ivan bio je doživotni član Carevinskog vijeća. Antunov sin Ruđer (1843-1911) je bio posjednik u Kaštel Starom. Dio obitelji je u 20. st. ostao u Trogiru, a muški potomci Antunovog drugog sina Kolana, su se preselili u Italiju gdje žive još i danas u ženskoj lozi.
Sjedišta:	Zadar (12. st. -1840.); Trogir (1840-); Kaštel Stari (19.st.)
Djelatnost:	Od 1315. godine poznati su podatci o trgovačkoj djelatnosti članova obitelji i širenju posjeda na otok Pag. Fanfogne su u 14. stoljeću bili pristalice anžuvinske dinastije te u mletačko ugarskim ratovima sudjeluju uz Karla I (Roberta), a zatim uz Ludovika I. Ludovik je Črnu Fanfognu imenovao vitezom te ga postavio na čelo jednog dijela vojske. U sukobu između Sigismunda i Ladislava Napuljskog Zadar je pristao uz Ladislava, kojeg je u grad 1402. uveo gradski knez Šimun Macin Fanfogna. I nakon mletačkog preuzimanja vlasti nad Zadrom članovi obitelji Fanfogna zauzimaju važne položaje u upravi grada. U 15. stoljeću članovi obitelji težište svog djelovanja prebacuju s političkog na gospodarsko. Kupuju posjede na Bokanjcu, Svetom Ciprijanu i na Ugljanu, koje tijekom druge polovice 15 st. počinju davati u zakup. Raspolažu s golemom imovinom i pripadaju najbogatijim i najutjecajnijim zadarskim plemićkim obiteljima. U 16. stoljeću posjeduju brojne soline na otoku Pagu. Godine 1520. Nikola Grigorije, sin Franin, dobio je titulu viteza sv. Marka za zasluge u protuturskim ratovima. Njegov sin Petar bio je doktor prava. Njegov brat Frane bio je mletački satnik koji je bio poznat po zaslugama u ratu protiv Turaka. Njegov sin Grgur je kao zapovjednik na zadarskoj galiji u jednom sukobu pao u tursko ropstvo. Drugi sin, Karlo, bio je poručnik u mletačkoj vojsci, dok je treći, mletački satnik Jeronim, za svoje ratne zasluge 1646. dobio naslov zlatnog viteza Sv. Marka. Jeronimovi sinovi Petar, Frane i Ludovik također su bili vojnici; prvi je dobio čast mletačkog viteza, drugi naslov mletačkoga kneza, dok se treći spominje kao satnik u kandijskom ratu. Nasljednici Frane i Petra su osnivači dvaju ogranaka obitelji. Franini sinovi su Šimun, Gašpar i Antun, također časnici u mletačkoj vojsci. Šimunovi su sinovi Josip i Krsto vojnici, dok je treći Frane latinski pisac. Josipovi su sinovi Ante, poručnik mletačke vojske, koji je poslije postao redovnik, Šimun, nadpop i učitelj prava, Ivan Antun, također učitelj prava i sudac, te Faustin (umro 1790.) mletački poručnik. Ogranak potekao od Petra nastavlja njegov sin Anđelo (1656–1699), gradski sudac. Kao nagradu za svoj rad on dobio je čast mletačkoga kneza zajedno sa svojim stricem Franom i bratom Ludovikom. Anđelovi su sinovi Jeronim, satnik koji je ratujući protiv Turaka upropastio obiteljsko imanje, i Petar učitelj obaju prava i sudac. Njegov sin Anđelo (1757–1846) oženio se Dijamantom, kćeri i baštinicom Faustina iz prvog ogranka i tako ponovo ujedinio obitelj. U 17. st. se spominju neki njihovi otočni posjedi kao onaj na otoku Ižu, te Zverinac, koji je Venecija darovala obitelji 1690. godine. Tu su izgradili kuću, doveli prve kolone da im obrađuju zemlju i iznad sela podigli crkvicu, čime je udaren temelj novom naselju na otoku. Djeca Anđela i Dijamante su Faustin, Frane, Antun i Ivan. Anđelo Fanfogna je 1822. carsko-kraljevskim ukazom dobio priznanje plemstva i istovremeno potvrdu lombardsko - venetskog plemstva. Njegova su djeca 1859. dobili potvrdu mletačkog plemstva. Faustin je bio bojnik i doživotni član Dvorskog vijeća. Antun se 1840. oženio Katarinom Garanjin i preselio u Trogir. Tako je nastao novi ogranak obitelji Fanfogna - Garagnin. Njegova braća Ivan i Fran bili su u vojnoj službi, prvi kao satnik, a drugi kao serdar.