ARHiNET - Obitelj Kukuljević

Povijest:

Kukuljevići su podrijetlom iz okolice Imotskog, odakle su polovicom 16. stoljeća prebjegli u Senj. Tamo je jedan od Kukuljevića (najvjerojatnije Jakov od kojega potječu svi kasniji članovi obitelji) oženio kćer posljednjeg člana stare senjske patricijske obitelji Bassani de Sacci, koji je 1596. godine poginuo pod Klisom. Jakovljev sin Andrija (1600-1661), nakon naredbe o raseljavanju uskoka (1622) iz Senja, preselio se u Bribir kod Novog Vinodolskog. Godine 1649. dobio je hrvatsko-ugarsko plemstvo. Andrijin sin Franjo (1635-1690) i njegov stric Juraj Kukuljević spomenuti su u pismima iz 1685. odnosno 1690. kao Kukuljević-Bassani de Sacci (odatle pridjevak Sakcinski). Dok je grana Jurja I. (1635-1705) ubrzo izumrla, grana Franje Kukuljevića preselila se za Franjinog sina Ivana (1661-1730) u Međimurje. Tamo se 1736. godine rodio Ivanov unuk Toma Melkior, koji se preselio u Varaždin, gdje je postao gradonačelnik, a zatim i vrhovni blagajnik Varaždinske županije.
Od dvojice Tominih sinova, Franje i Antuna, potječu dvije grane obitelji; primorska (bakarska) i zagorska (varaždinska). Od prve se posebice istaknuo Franjo V. (1775-1844), ravnatelj pomorsko-trgovačkog društva «Petković» u Trstu (1802-1809), a kasnije dugogodišnji upravitelj dobara zagrebačkog kaptola. Njegov sin Ivan Fran (1801-1878), upravitelj gradskog magistrata grada Bakra, istaknuo se 1848-1849. kao pristaša Ilirskog pokreta. Od varaždinskih Kukuljevića osobito su značajni Antun (1776-1851), podžupan Varaždinske županije (1813-1827), zastupnik u zajedničkom saboru u Požunu (1832-1836), te vrhovni ravnatelj škola u Hrvatskoj (1836-1847) i njegov sin Ivan (1816-1889), povjesničar, književnik i političar, dugogodišnji zastupnik u Hrvatskom saboru, te u vrijeme revolucije 1848-1849 jedan od «triumvira» i član Banskog vijeća zadužen za prosvjetu i vjerska pitanja. Bio je i ravnatelj Zemaljskog arhiva u Zagrebu (1848-1861) te pokretač Društva za pověstnicu jugoslavensku (1851), a nakon ukidanja apsolutizma član banske konferencije (1860), veliki župan zagrebački (1861-1867) i banski namjesnik (1865-1867), član brojnih akademija, književnih i znanstvenih društava, predsjednik Matice Hrvatske i počasni član JAZU.
Iz varaždinske grane valja spomenuti i Ladislava (1815-1896), službenika i suca u Varaždinskoj županiji, podžupana i velikog župana križevačkog.

Sjedišta:

Imotski (-1550); Senj (1550-1622); Bribir (1622-1700); Varaždin (1750-); Bakar (1775-); Jurketinec (1727-); Zagreb (1825-)