ARHiNET - Obitelj Tomašić

Povijest:

Plemićka obitelj Tomašić smatra se ogrankom roda Mogorović. Godine 1380. spominje se Nikola, sin Stjepana Tomašića od Mogorovića. Jedan se ogranak obitelji naselio u Rečici kod Karlovca u Goričkoj župi. Godine 1489. od kralja Matijaša Korvina dobili su obnovljenu grbovnicu. U 15. st. spominje se da su Tomašići podigli grad Belaj u blizini Barilovića kraj Karlovca. Tijekom 16. st. znatno su osiromašili zbog pustošenja Turaka Osmanlija i obiteljskih razmirica.
Sredinom 17. st. od Frankopana dobili su posjede oko Bosiljeva, a plemstvo im je potvrđeno 1622. i 1661. godine. Matija, sin Ivana Tomašića, preselio se krajem 18. st. iz Belaja u Volosko, a njegov sin Matija u Rijeku. Matijin unuk Franjo de Paula Tomašić, koji se kao i njegov otac bavio veletrgovinom u Rijeci, dobio je 1779. godine za obitelj, uz potvrdu starog, i novo austrijsko plemstvo. Iste je godine postao i bakarski patricij. Najveći dio članova porodice ostao je u Rijeci. Franjin najstariji sin Petar od majke je nasljedio dobro Žakanje koje je bio držao njegov djed Petar Benić. Iz riječke grane istaknuo se Franjo Ksaver Tomašić (1761-1831), podmaršal austrijske vojske, koji je kao časnik sudjelovao u ratovima protiv Napoleona. Godine 1813. zapovijedao je snagama koje su zauzele Dalmaciju i Dubrovnik, a 1814. postavljen je za guvernera Dalmacije, te je na tom mjestu ostao do smrti.
Sin ranije spomenutog Petra, Josip (1821-1876), bio je mađaron i narodni zastupnik u Saboru (1868-1871), a oženio se Emilijom Šufflay, kćeri Filipa Šufflaya, vlastelina iz Brloga. Njihov sin Nikola (1864-1918) također je bio narodni zastupnik u Saboru (1893-1906), profesor nacionalne ekonomije na Zagrebačkom sveučilištu, bliski suradnik Khuena Héderváryja, ministar za Hrvatsku u Budimpešti (1903), hrvatski ban (1910-1912), osnivač i predsjednik Hrvatsko-slavonske hipotekarne banke te povjesničar državnog prava.

Sjedišta:

Rečica (1401-); Belaj (1450-); Volosko (Opatija) (1790-); Bakar (1779-); Rijeka (1800-); Zagreb