ARHiNET - Inženjerijska direkcija u Puli

Povijest:	Nakon prestanka francuske vladavine na Jadranu, Austrija postaje pomorska zemlja. Završnim dokumentom Bečkog kongresa od 9. lipnja 1815. god., potvrđena je njezina vlast nad Venecijom i nekadašnjim Ilirskim provincijama (cijeli Jadran do Albanije). Opći ustanak u Italiji sredinom 19. st., a posebno prelazak jednog dijela ratnih brodova na stranu revolucionara, pokazali su da Venecija ni politički niti strateški nije pogodna za sjedište austrijske ratne mornarice. Izgubivši važna uporišta na zapadnoj obali Jadrana, Austrija nastoji pronaći nova na istočnoj obali. Na položaj zapovjednika mornarice 1849. postavljen je Hans Birch Dahlerup, zahvaljujući kojemu pulski zaljev postaje glavna austrijska ratna luka. Godine 1850. Austrija osniva lučke admiralate u Veneciji, Trstu i Puli, ali već 1866. ratna mornarica napušta Veneciju i seli u Pulu, gdje ostaje sve do 1918. godine. Vojno-mornarički admiralitet u Puli imao je samostalnost vojnopomorske uprave.
Sjedišta:	Pula
Djelatnost:	Inženjerijska direkcija bila je zadužena za planiranje i izvođenje građevinskih radova za potrebe vojne uprave u Puli. Prvi projektant novih objekata (arsenal, vojarne, bolnica, zgrada zapovjedništva, stanovi) bio je inžinjerijski kapetan Victor Domaszewsky. Poslije njega arhitekt arsenala 1853. godine postaje Karl Moering. Nakon 1856., tj. nakon postavljanja kamena temeljca, osim navedenih obekata, gradi se i veliki broj utvrda za obranu pulskog zaljeva. Nakon Prvog svjetskog rata, Pulu preuzima Italija.
Unutarnji ustroj / genealogija:	U okviru Pulskog admiralata djelovalo je Tužilaštvo, Ratno namjesništvo, Arsenal, Ravnateljstvo za naoružanje, Brodograđevno ravnateljstvo, Ravnateljstvo za oruđa, Građevno ravnateljstvo, Strojarski inspektorat, Glavno skladište, Bolnica i Dopunsko zapovjedništvo u Splitu.