ARHiNET - Narodni odbor kotara Varaždin

Napomena o osnivanju:	Nije poznat datum održavanja osnivačke skupštine Kotarskog naronooslobodilačkog odbora Varaždin.
Povijest:	Kotarski narodnooslobodilački odbor Varaždin osnovan je u jesen 1943. Odlukom o ustrojstvu i poslovanju narodno-oslobodilačkih odbora i skupština u Federalnoj Državi Hrvatskoj (NN 2/45) ZAVNOH je potvrdio narodnooslobodilačke odbore nastale u vrijeme NOB-a kao osnovicu državne vlasti. U skladu s navedenom odlukom ilegalni KNOO Varaždin nastavlja nakon rata djelovati kao legalna narodna vlast. Opći urudžbeni zapisnik KNOO Varaždin počeo je voditi 12. svibnja 1945. Sukladno Zakonu o promjeni naziva Narodno-oslobodilačkih odbora (NN 3/45) KNOO Varaždin mijenja naziv u Kotarski narodni odbor Varaždin. Prema odredbama Općeg zakona o narodnim odborima (SL 43/46) narodni su odbori definirani kao lokalni organi državne vlasti u administrativno-teritorijalnim jedinicama. Svaki je narodni odbor istovremeno i samoupravni organ za rješavanje vlastitih problema i organ državne vlasti uopće, jer na svojem teritoriju ostvaruje zadatke općeg značaja. Kotar je obuhvaćao područje više mjesta (sela ili manjih gradova) koji imaju zajedničke ekonomske, kulturne i administrativne interese i koji zajedno čine prirodnu i ekonomsku cjelinu. Tijekom 1945. broj MNO-a u sastavu KNO-a Varaždin varirao je od 53 do 57. Na izborima održanim u studenom 1945. izabrano je ukupno 57 MNO-a: Babinec, Bartolovec, Beletinec, Beretinec, Biškupec, Budislavec, Cargovec, Križovljan Cestica, Črešnjevo, Črnec, Družbinec, Dubrava, Gojanec, Grešćevina, Imbriovec, Jalkovec, Jalžabet, Kelemen, Kneginec Donji, Kneginec Gornji, Kućan Gornji, Kućan Donji, Kućan Marof, Ladanje Gornje, Leštakovec, Lukavec-Gačice, Lužan, Majerje, Marčan, Margečan, Nadkrižovljan, Nedeljanec, Nova Ves, Novakovec, Petrijanec, Poljana, Poljana Gornja, Radovan, Sračinec, Stažnjevec, Strmec, Sveti Ilija, Svibovec, Šemovec, Škriljevac, Štefanec, Tomaševac, Trnovec, Tužno, Vidovec, Vinica, Vinica Breg, Virje, Vratno, Zamlaka, Završje i Zbelava. Početkom naredne godine u sklopu KNO-a Varaždin djelovalo je 59 MNO-a (iz kotara Novi Marof pripojeni su MNO-i Jakopovec i Kaštelanec, osnovani Osječka i Seketin, a ukinuti Virje i Tomaševec), a kasnije, tijekom 1946. izvršena je fuzija pojedinih MNO-a nakon koje je u sastavu Kotara Varaždin djelovao četrdeset jedan MNO: Babinec, Bartolovec, Beletinec, Beretinec, Biškupec, Cestica, Črešnjevo, Gaćice, Greda, Jakopovec, Jalkovec, Jalžabet, Jarki, Kelemen, Kneginec Gornji, Kućan Gornji, Kućan Donji, Križ. Dubrava, Ladanje Donje, Ladanje Gornje, Maruševec, Margećan, Nova Ves, Nedeljanec, Petrijanec, Poljana Gornja, Radovan, Stažnjevec, Strmec, Svibovec, Sračinec, Sv. Ilija, Šemovec, Trnovec, Tužno, Vidovec, Vinica, Vinica Breg, Varaždin Breg, Vratno Gornje i Dolnje i Završje. Tom je prilikom dio područja kotara Ivanec potpao pod kotar Varaždin. Zakonom o administrativno-teritorijalnoj podjeli iz 1947. (NN 60/1947) definirane su administrativno-teritorijalne jedinice: oblast Dalmacija, kotarevi, gradovi, gradski rajoni, gradska naselja i mjesni narodni odbori. Navedenim zakonom ukinuti su okruzi, pa tako i Okružni narodni odbor Varaždin kao viši organ KNO-a Varaždin. U skladu s navedenim zakonom ukinut je kotar Novi Marof i većina njegovog teritorija pripojena je kotaru Varaždin koji od tada obuhvaća područje pedeset dva mjesna narodna odbora: Babinec, Bartolovec, Beletinec, Beretinec, Biškupec, Cestica, Črešnjevo, Gaćice, Greda, Jakopovec, Jalkovec, Jalžabet, Jarki, Kalnička Kapela, Kelemen, Ključ, Kneginec Gornji, Križovljanska Dubrava, Kućan Donji, Ladanje Donje, Ladanje Gornje, Ljubeščica, Mađarevo, Makojišće Donje, Margečan, Maruševec, Nedeljanec, Nova Ves, Novi Marof, Petrijanec, Podevčevo, Podrute, Presečno, Radovan, Remetinec, Sračinec, Stažnjevec, Strmec, Sveti Ilija, Svibovec, Šemovec, Toplički Petkovec, Trnovec, Tuhovec, Tužno, Varaždinbreg, Varaždinske Toplice, Vidovec, Vinica, Vinica Breg, Vratno Gornje i Završje. Novim Zakonom o administrativno-teritorijalnoj podjeli NRH iz 1949. (NN 29/1949) ponovo su određene administrativno-teritorijalne jedinice i to u: mjestima, gradovima, gradskim rajonima i naseljima, kotarevima i oblastima. KNO Varaždin ulazi u sastav Oblasnog NO-a Zagreb. Navedenim Zakonom definirano je da se u Kotaru Varaždin nalazi 51 MNO jer je ukinut MNO Stažnjevec. Naredne godine Zakonom o administrativno-teritorijalnoj podjeli NRH (NN 27/1950) kotar Varaždin obuhvaća područje 31-nog MNO-a: Babinec, Bartolovec, Beletinec, Beretinec, Cestica, Greda, Jalkovec, Jalžabet, Jarki, Kelemen, Kneginec Gornji, Kućan Donji, Ljubeščica, Mađarevo, Maruševec, Nedeljanec, Nova Ves, Novi Marof, Petrijanec, Podrute, Radovan, Remetinec, Sračinec, Sveti Ilija, Trnovec, Tužno, Varaždinske Toplice, Vidovec, Vinica, Vinica Breg i Završje. Godine 1952. Zakonom o podjeli NRH na mjesto dosadašnjih administrativnih jedinica uvedeni su kotari, gradovi, gradske općine i općine, a s njima i novi organi vlasti: narodni odbori općina, gradskih općina, kotara i grada. U sastav kotara Varaždin ušlo je 11 općina: Bartolovec, Cestica, Jalžabet, Ljubešćica, Novi Marof, Petrijanec, Varaždin Vanjski, Vidovec, Vinica i Varaždin kao gradska općina. Uvođenjem komunalnog sistema 1955. mijenja se i Zakon o području kotara i općina u NRH (NN 36/55) u skladu s kojim su ukinute općine Bartolovec, Cestica, Ljubešćica, Petrijanec i Varaždin Vanjski, a kotaru Varaždin pripojene općine Ivanec, Lepoglava i Ludbreg. Sastav kotara Varaždin od 1. rujna 1955. činilo je, dakle, 9 općina: Ivanec, Jalžabet, Lepoglava, Ludbreg, Novi Marof, Varaždin, Varaždinske Toplice, Vidovec i Vinica. Zakonima o izmjeni područja općina u NRH (NN 35/57 i 4/60) 1. kolovoza 1957. ukinuta je općina Jalžabet, a 1. ožujka 1960. općina Vidovec. Uslijed jačanja i osamostaljenja komuna na području kotara Varaždin i Čakovec, 1962. ukinute su općine Vinica, Varaždinske Toplice i Lepoglava, te kotar Čakovec čiji je teritorij pripojen kotaru Varaždin. U skladu s novim Zakonom o područjima općina i kotara u NRH (NN 39/62) u kotaru Varaždin nalazilo se pet općina: Čakovec, Ivanec, Ludbreg, Novi Marof i Varaždin. Sve ukinute općine prestale su djelovati 31. listopada 1962, a nove općine i kotari počeli s radom 1. studenog 1962. Naredne godine proglašenjem Ustavnog zakona o provođenju Ustava SRH (NN 15/63) definirane su tri društveno-političke zajednice (općine, kotari i Republika) sa Skupštinom kao predstavničkim tijelom. Umjesto dotadašnjih narodnih odbora Skupština postaje najviši organ vlasti i organ društvenog samoupravljanja u okviru prava i dužnosti društveno-političke zajednice. Posljednja sjednica Narodnog odbora kotara Varaždin održana je 7. svibnja 1963. Izbori za Kotarsku skupštinu održani su na sjednicama Općinskih skupština Čakovec, Ivanec, Ludbreg, Novi Marof i Varaždin dana 3. lipnja 1963., te je Kotarska skupština Varaždin konstituirana 18. lipnja 1963.
Sjedišta:	Varaždin
Djelatnost:	U prvim godinama nakon rata smanjena su prava narodnih odbora koja su se razvila tijekom rata, a vlast su preuzeli organi federacije. Razvio se centralistički model državne vlasti u kojem su lokalni organi, pa tako i narodni odbori kotara isključivo izvršavali odluke centra. Nadležnost Narodnog odbora kotara pravno je prvi put nakon rata regulirana Općim zakonom o narodnim odborima (SL 43/46). U skladu s navedenim zakonom pored temeljnih zadatka kotarski narodni odbor bio je nadležan za plansko rukovođenje poljoprivredom u kotaru, za pružanje pomoći MNO-ima u izvršavanju njihovih komunalnih poslova, za podizanje i razvijanje zadrugarstva, lokalne industrije, zanatstva i trgovine, za ostvarivanje mjera socijalnog staranja, za učvršćivanje demokratskog poretka i čuvanje prava građana, kao i za osiguranje i kontrolu pravilne primjene zakona, propisa i politike viših organa državne vlasti. U poslijeratnom periodu Izvršni odbor KNO-a Varaždin bavio se ključnim temama unapređenja gospodarskog, društvenog i političkog života kao što su planovi sjetve i otkupa poljoprivrednih proizvoda, poticanje zadrugarstva, osnivanje kotarskih poduzeća i prodavaonica, naplata poreza, razvoj školstva, suzbijanje nepismenosti i organiziranje tečajeva, učinkovitije funkcioniranje administrativnog aparata, dodjela socijalnih pomoći, izgradnja i popravak naselja, pružanje pomoći MNO-ima, fuzioniranja MNO-a i sl. Tijekom 1947. upravljanje pojedinim poduzećima prelazi s viših organa na kotarske ili gradske narodne odbore. Tako je Okružni narodni odbor Varaždin odlukom 24359/47 predao pod administrativno-operativno rukovodstvo NOK-a Varaždin sljedeća poduzeća: državna poduzeća Ciglanu „Dubravka“ u Varaždin Bregu, Rudnike Završje i Voćno-lozni rasadnik Šaulovec, poduzeće pod upravom Ciglanu „Turčin“ i privatna poduzeća Radničku vapnaru Novi Marof i Vapnaru Đuro Lončar u Beli. Od 1950. predajom državnih poduzeća, a kasnije i ustanova na upravljanje radnim kolektivima postepeno prestaje neposredna operativna uloga kotara u privrednim i društvenim poduzećima i ustanovama. Ukidanjem mjesnih, a uvođenjem narodnih odbora općina 1952. pojedini poslovi NOK-a prelaze na NOO-e. Na sjednici održanoj 25. travnja 1953. donijeta je odluka o prijenosu privrednih poduzeća iz nadležnosti NOK-a Varaždin u nadležnost NOO-a. To je bio daljnji korak prema decentralizaciji privrede. Donošenjem Ustavnog zakona o osnovama društvenog i političkog uređenja FNRJ 1953. decentralizacija državnih funkcija dobiva puni zamah. Težište je stavljeno na djelovanje narodnih odbora kotara kod kojih je koncentriran veliki dio regulatorne i izvršne funkcije, te su oni u tom periodu opći organ državne vlasti prvog stupnja. Donošenjem Zakona o provođenju novog uređenja općina i kotara 1955. godine započelo je stvaranje novog komunalnog sustava u kojem općine, umjesto kotara, postaju osnovne jedinice uprave pa se mijenja i njihova uloga. U razdoblju od 1955. do 1957. godine mnoge nadležnosti kotara i poslovi iz područja privrede, komunalnih poslova, građevinarstva, unutrašnjih poslova, opće uprave, upravljanja općenarodnom imovinom, socijalnom politikom, prosvjetom i kulturom preneseni su na NO-e općina. Kotari su, u skladu s novim uređenjem, zajednica općina koja upravlja poslovima od zajedničkog interesa za općine na svom području. Od 1955. djelovanje Narodnih odbora kotara svodi se postupno na političko-organizacijsku i nadzornu funkciju.
Nadležnost / Izvori ovlasti:	Nadležnost Narodnog odbora kotara određena je zakonima o narodnim odborima iz 1946. (SL 43/46), 1949. (SL 49/49), 1952. (NN 34/52) i 1955. (SL 29/57). Razgraničenje poslova između kotara i općina detaljno je definirano 1957. Zakonima i Uredbama o nadležnosti narodnih odbora općina i kotara i njihovih organa (SL 52/57, NN 62/57).
Unutarnji ustroj / genealogija:	U razdoblju 1945 -1952. KNO djeluje putem Kotarske skupštine (plenuma) i Izvršnog odbora. U skladu s Općim zakonom o narodnim odborima Skupština donosi statut i poslovnik narodnog odbora, propise i odluke, postavlja i razrješuje članove Izvršnog odbora, suce i suce-porotnike, donosi budžet i odobrava završni račun, perspektivni i godišnji privredni plan, regulacioni plan, rješenja o zaključivanju zajmova, rješenja o osnivanju, spajanju i prestanku rada poduzeća, određuje mjesne pristojbe, bira članove disciplinske komisije, poništava i ukida nezakonite akte nižih narodnih odbora, izvršnog odbora i dr. Izvršni odbor bio je izvršni i upravni organ narodnog odbora koji narodni odbor bira iz reda svojih članova. Izvršni odbor KNO-a sačinjavali su predsjednik, tajnik i povjerenici određenih grana uprave kao članovi odbora. IO je izvršavao i primjenjivao odluke, naredbe, uputstva i rješenja Skupštine, kao i zakone, propise, i druge akte viših organa državne vlasti i donosio naredbe, uputstva i rješenja za njihovo izvršavanje. Općim zakonima o narodnim odborima iz 1952. (SL 22/52) kotarevi se konstituiraju kao dvodomna tijela sastavljena od Kotarskog vijeća i Vijeća proizvođača. Kotarsko vijeće je predstavničko tijelo svih građana u kotaru, dok je Vijeće proizvođača predstavničko tijelo proizvođača zaposlenih u proizvodnji, prometu i trgovini koji su u vijeću predstavljeni razmjerno svom učešću u društvenom proizvodu kotara. Kotarsko vijeće biraju stanovnici kotara na temelju izbornog prava, a vijeće proizvođača biraju radnici zaposleni u proizvodnji, prometu i trgovini. Kotarsko vijeće bira se na četiri, a vijeće proizvođača na dvije godine. Godine 1952. ukinuti su Izvršni odbori, a za vršenje izvršnih i upravnih poslova osnivaju se savjeti. Već je Općim zakonom o narodnim odborima (SL 43/1946) omogućeno formiranje savjeta građana u cilju što uspješnijeg izvršavanja općih i lokalnih zadataka iz područja pojedinih grana državne uprave. Zakonom o savjetima građana (NN 64/50) dodatno je definiran djelokrug savjeta. Savjetima građana željelo se proširiti neposredno učešće narodnih masa u upravljanju državom. U pitanjima u kojima je savjet donio zaključak, izvršni i upravni organi narodnog odbora djelovali su u skladu s tim zaključkom. Za proučavanje pojedinih pitanja i pretresanje prijedloga narodni odbor birao je iz reda svojih članova stalne i povremene komisije. Svako pitanje koje se iznosilo pred narodni odbor moralo se prethodno pretresti na nadležnoj odborničkoj komisiji. Komisije su proučavale prijedloge koje su narodnom odboru podnosili predsjednik, savjeti, odbornici, zborovi birača, društvene organizacije i građani. Narodni odbor mogao je u svako doba smijeniti sve ili pojedine članove komisije i birati nove. Zakonom o narodnim odborima kotara (NN 34/52) predviđeno je da kotarsko vijeće ima četiri stalne komisije: Mandatno-imunitetnu komisiju, Komisiju za društveni plan i financije, Komisiju za propise i organizaciona pitanja i Komisiju za molbe i žalbe, dok vijeće proizvođača ima dvije stalne komisije: Mandatno-imunitetnu komisiju i Komisiju za društveni plan i financije. Postojale su i dvije stalne komisije oba vijeća i to: Komisija za izbore i imenovanja i Računska komisija. Računska komisija vršila je kontrolu izvršenja budžeta i društvenog plana NOK-a. Za neposrednu primjenu zakona i drugih propisa, stručnu obradu i pripremanje akata, provođenje zaključaka, obavljanje drugih upravnih i administrativno-tehničkih poslova iz svoje nadležnosti narodni odbori formirali su upravne organe. Godine 1945. rad KNO-a Varaždin odvijao se unutar deset odjela: Tajništva, Upravnog, Gospodarskog, Socijalnog, Zdravstvenog, Financijskog, Građevinskog i Prosvjetnog odjela, te Odjela trgovine i snabdijevanja i Odjela za obrt i industriju. Naredne godine u skladu s Općim zakonom o narodnim odborima (SL 43/46) KNO Varaždin umjesto odjela uvodi odsjeke, pododsjeke i referade, a 1948., sukladno Uredbi o organiziranju povjereništava u kotarskim, gradskim i rajonskim narodnim odborima (NN 84/48), imenuje povjereništva i komisije. Istovremeno s Uredbom o organiziranju povjereništava donesena je i Uredba o osnivanju kotarskih, gradskih, rajonskih kontrolnih komisija i organa narodne inspekcije (NN 84/48) u skladu s kojom je i KNO Varaždin osnovao Kontrolnu komisiju. Kontrolne komisije pružale su pomoć i vršile nadzor nad poslovanjem i radom organa državne uprave, ustanova i poduzeća na području kotara nad kojima je država vršila kontrolu na temelju zakona, kao i radi što neposrednijeg i potpunijeg uključivanja narodnih masa u državnu upravu. Ukinute su sukladno Ukazu o ukidanju Komisije državne kontrole NRH i kontrolnih komisija narodnih odbora (NN 12/51) od 13. veljače 1951. Zakonom o narodnim odborima kotara (NN 34/52) i Uputstvom o organizaciji administracije narodnih odbora kotareva (SL 38/52) propisano je da se administracija NOK-a sastoji od tajništva i odjela. Odjeli su se osnivali za poslove iz djelokruga pojedinih savjeta. Radom odjela rukovodio je načelnik odjela, koji je ujedno bio i tajnik određenog savjeta. U statutu iz 1955. navodi se da upravni organi mogu biti odjeli, uprave, uredi, upravne komisije, ispostave, biroi i inspekcije. Na čelu svakog odjela nalazio se načelnik, a na čelu odsjeka, ureda i ispostave šef. U posebne kotarske organe spadalo je Kotarsko javno pravobranilaštvo, Vijeće za prekršaje i sudac za prekršaje i Disciplinski sud. Javni pravobranilac zastupao je kotar, općine i ustanove na području kotara u imovinsko-pravnim odnosima. Vijeće za prekršaje rješavalo je žalbe protiv rješenja suca za prekršaje općina, a sudac za prekršaje vodio je administrativno-kazneni postupak u prvom stupnju. Disciplinski sud vodio je disciplinski postupak u prvom stupnju i izricao kazne za disciplinske prijestupe službenika NOK-a i NOO-a. U skladu s Zakonom o organima uprave u NRH (NN 23/1956) NOK Varaždin donio je 6. srpnja 1956. novu odluku o organima uprave prema kojoj ustrojstvena tijela čine: sekretarijati, uprave, inspektorati, direkcije, upravne ustanove i komisije. Pored Direkcije za putove, Zavoda za statistiku i Ureda za katastar, kao upravna ustanova osnovan je i Zavod za plan. Bavio se problemima dugoročnog privrednog razvitka kotara, izrađivao perspektivne društvene planove kotara, elaborate i planove iskorištenja sirovina i rezervi privrednih organizacija, pratio izvršenje plana po naturalnim i financijskim pokazateljima i vršio stručne analize plana organa narodnog odbora kotara i narodih odbora općina. Uočavajući „čitav niz nedostataka i slabosti u radu lokalne uprave“ NOK Varaždin osnovao je 16. ožujka 1959. Komisiju za reorganizaciju uprave koja je provela detaljnu analizu rada upravnih organa i sistematizacije radnih mjesta. U skladu s zaključcima Komisije 16. studenog 1959. NOK Varaždin proveo je reorganizaciju upravnog aparata prema kojem NOK Varaždin čini 6 osnovnih organa uprave (Odjel za unutrašnje poslove, Odjel za opću upravu, Odjel za financije, Odjel za privredu, Odjel za društvene službe, Odjel za narodnu obranu), 8 upravnih ustanova (Zavod za školstvo, Zavod za privredno planiranje i stručne analize, Zavod za statistiku, Direkciju za ceste, Ured za katastar Varaždin, Ured za katastar Novi Marof i Ured za katastar Ludbreg) te određene upravne komisije i posebni organi (Sekretar narodnog odbora, Kotarsko javno pravobranilaštvo, Vijeće za prekršaje i sudac za prekršaje i Kotarski disciplinski sud). Navedenom reorganizacijom Biro za posredovanje rada postaje samostalna budžetska ustanova s upravnim odborom na čelu. Direkcija za puteve ostaje upravna ustanova koja dobiva svojstvo pravnog lica s direktorom i upravnim odborom na čelu. U skladu s Odlukama o mjerama za provođenje novih propisa o javnim putovima na području kotara Varaždin 28. prosinca 1961. ukinuta je kotarska Direkcija za ceste, a formirano je samostalno Poduzeće za puteve za područje kotara Varaždin, Čakovec i Koprivnica. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o organizaciji uprave u narodnim odborima (NN 45/61) općinskim narodnim odborima je omogućeno osnivanje ureda za katastar, što je NOK Varaždin i realizirao 12. prosinca 1961. prenijevši sve područne urede za katastar na narodne odbore općina njihovih područja: Ured za katastar u Varaždinu na NOO-e Varaždin i Vinica, Ured za katastar u Ivancu na NOO-e Ivanec i Lepoglava i Ured za katastar u Ludbregu na NOO Ludbreg. Odluka se počela primjenjivati 1. siječnja 1962. Odluka o unutrašnjoj organizaciji ponovo je modificirana 26. ožujka 1962. u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o javnim službenicima (SL 52/61). Uvedeni su Organi društvenog upravljanja i to Radni kolektiv (čine ga svi službenici i radnici u radnom odnosu), Savjet radnog kolektiva (organ Radnog kolektiva sastavljen od 11 članova) i Kolektiv organizacione jedinice (čine ga svi službenici jedne organizacione jedinice).
Opći kontekst:	Već u prvoj godini rata Komunistička partija Jugoslavije počela je stvarati i teorijski koncipirati nove oblike vlasti koji se od savjetovanja predstavnika NOV-a održanog 26. rujna 1941. u Stolicama nazivaju jedinstvenim terminom – narodnooslobodilački odbori. Odbori su u početku djelovali u suradnji s komunističkom partijom na pružanju materijalne i političke pomoći narodnooslobodilačkoj vojsci, da bi se postepeno razvili do nosioca vlasti. U ilegalnim uvjetima najpodesniji oblici organiziranja bili su mjesni narodnooslobodilački odbori koji su svojim djelovanjem pokrivali teritorij jednog sela. Od tih najnižih jedinica vlasti razvijala su se viša upravno-teritorijalna tijela: općinski, kotarski, okružni i oblasni narodnooslobodilački odbori. Odlukom o ustrojstvu i poslovanju narodnooslobodilačkih odbora i skupština u Federalnoj Državi Hrvatskoj od 9. svibnja 1944. ZAVNOH je definirao da „sva vlast pripada narodu preko njegovih izabranih zastupnika u narodnooslobodilačkim odborima…“. Zakonom o promjeni naziva Narodnooslobodilačkih odbora od 25. srpnja 1945. svi NOO-i mijenjaju naziv u narodni odbori. Prvih poslijeratnih godina naglašeni birokratsko-centralistički sistem sveo je narodne odbore isključivo u administratore i izvršitelje odluka republičkih organa vlasti. Na osnovi pogleda o nužnosti odumiranja države od 1949. KPJ počinje zastupati nove idejno-teorijske koncepcije o potrebi demokratizacije, decentralizacije i debirokratizacije. Prvi pokazatelj ideoloških promjena, Zakon o narodnim odborima iz 1949. definirao je narodne odbore kao jedine i najviše organe vlasti na svom području i barem teoretski raskinuo s dotadašnjim centralističkim sistemom upravljanja. Samoupravna prava koja su narodni odbori stekli za vrijeme NOB-a, a koja su u poslijeratnim godinama ugušena etatističkim pristupom, sada su ponovno stavljena u žižu interesa.Tijekom pedesetih godina sustavno se nastavio provoditi koncept decentralizacije državne uprave što je imalo za posljedicu prijenos prava i ovlasti s viših na niže organe vlasti i proces okrupnjivanja manjih administrativno-teritorijalnih jedinica u veće cjeline.