ARHiNET - Generalni providur Francesco Grimani

Povijest:

Zahvaljujući uspješnom vojevanju Mletačka Republika je u dubokom zaleđu dalmatinskih gradova osvojila i oslobodila nove zemlje, šume pašnjake i planinske prostore, što joj je omogućilo da dodjeljuje velike zemljišne posjede pojedincima zaslužnima za učinjene usluge u ratovima. Pojedine obitelji su tako stekle zemljišne posjede na kojima su kasnije temeljile svoje bogatstvo i utjecaj. Najčešće su te posjede dobivale obitelji talijanskog podrijetla. Republika je osim ovih privatnih posjeda, nastojala zadržati i veći dio zemlje u svom vlasništvu. Vlast je takve zemlje i slobodne obradive površine davala u zakup kolonima i pritom ubirala desetinu. Nove stečevine unijele su neizbježne promjene u zemljišnom posjedu. Cijeli je ustroj vlasnika, kolonata, državnog posjeda i neutvrđenog vlasništva stvarao upravi u Zadru velike probleme. Zbog takvih nesređenih vlasničkih odnosa i nepostojanja katastarskih knjiga i posjedničkih listova, generalni providur Francesco Grimani donosi 25. travnja 1756. godine Odredbu o uređenju zemljišnih odnosa u Dalmaciji. Ova je odredba nazvana Grimanijev zakon.

Djelatnost:

Zakon je određivao da je novostečeno zemljište državno i da se kao takvo ne smije otuđiti. Oni pojedinci koji su dobili posjede ili zemljišta koja su nekada bila pod osmanlijskom upravom, morali su se o tom zemljištu brinuti tj. obrađivati ga, saditi na njemu određene kulture, vrtove, livade, maslinike i voćnjake. Pojedine od tih kultura su određeni broj godina bile izuzete od davanja, odnosno plaćanja desetine. Bilo kakvo otuđivanje ili prodavanje zemljišta nije bilo dozvoljeno, ali su veći posjednici mogli davati zemlju u kolonat za stalno vrijeme i to na osnovu unaprijed sklopljenog ugovora, ovjerenog kod bilježnika. Kad bi neka obitelj izumrla u muškoj liniji ili bi se vlasnik zemljišta iselio iz mletačke države, njegov se posjed vraćao Republici, a ona ga je mogla dati u zakup nekom drugome. Grimanijev zakon bavio se i odredbama o uzgoju stoke, načinom obrađivanja zemljišta tj. poljoprivrednim alatom, kojim će se zemljište obrađivati. Uređivao jei pitanja vezana za izvore bunare i zdence. Zakon je u svakom pogledu bio napredan, ali i sama vlast ga se nije pridržavala. Zakon se odnosio na područje veličine 1.997 690 padovanskih campa.