ARHiNET - Rakoš Pavao

Povijest:	Pavao Rakoš, prevoditelj, književnik (najpoznatiji pseudonim mu je Selim Rakošev), činovnik gradskog redarstva u Osijeku, rodio se u Srijemskim Karlovcima 9. siječnja 1877. godine u seljačkoj obitelji Matije i Julke Rakoš. Pučku školu i gimnaziju završava u rodnom mjestu. Nakon gimnazije završio je učiteljski tečaj u Đakovu i višu gospodarsku školu u Križevcima. Nakon školovanja neko vrijeme bio je učitelj u selu Neštinu (kotar Ilok), odakle je prešao u službu činovnika gradskog redarstva pri gradskom poglavarstvu u Osijeku, 1923. godine bio je čak predsjednik gradske policije. Od mladosti se bavi književnošću. Ljubav prema "piskaranju" – kako je njegov rad nazivao otac Matija – zahvaljuje prije svega intelektualnoj sredini svog djetinjstva i školovanja u Karlovcima, a ljubav prema slobodi (kako tvrdi: Radićevac i opozicionist) naslijedio je, po vlastitom priznanju, od oca. Prvi njegov prijevod Čehovljevog Nedela objavljen je 1897. godine u Brankovom kolu u Srijemskim Karlovcima, ali je aktivno surađivao gotovo u svim značajnim hrvatskim novinama i časopisima (Hrvatski dnevnik, Sarajevo; Pobratim, Zagreb; Dom i svijet, Zagreb; Prosvjeta, Zagreb; Danica, Zagreb; Jadranska vila, Omiš; Književni prilog, Osijek, itd.). Pisao je pjesme, pripovjetke, "crtice", ali i novinske članke o aktualnim društvenim i književnim pitanjima. Najpoznatiji su mu ipak prijevodi (prema njegovom podatku objavio ih je oko 1700), s kojima je stekao velike zasluge u promoviranju i upoznavanju domaćeg čitateljstva s ruskom, poljskom, češkom i slovačkom književnošću. Za svoj prevodilački rad primio je i nagradu čeških vlasti. S Julijanom Kranjčević iz osječkog Gornjeg grada vjenčao se u Petrinji 11. studenog 1901. Iz Zavičajnika grada Osijeka vidi se da je imao šestoro djece (Zvonko, 1902.; Ljerka, 1903.; Branko, 1904.; Zlata, 1906.; Vjera, 1908.; Zdenka, 1909.), dok se u gradivu spominju samo njih četvero (Ljerka, Branko, Zlata i Zdenka). Također iz Zavičajnika je poznato da se drugi puta oženio 26. prosinca 1933. u Osijeku Marijom Majer iz Budimpešte. Umirovljen je 1942. godine, međutim svoj plodan književni i novinarski rad nastavlja do svoje duboke starosti. Umro je u Osijeku 1. listopada 1966. godine.
Sjedišta:	Osijek
Djelatnost:	Prevoditelj, književnik, činovnik gradskog redarstva.