ARHiNET - Bilježnička komora u Puli

Povijest:	Pravilnikom o bilježništvu (Regolamento sul notariato) donesenim Carskim patentom od 29. rujna 1850. koji je za područje Primorja stupio na snagu 1851. godine utvrđena je obaveza uspostavljanja funkcija bilježničkih arhiva (archivio notarile) i bilježničkih komora (camera notarile) u Istri. Odredbama koje imaju karakter prijelaznih odredbi u razdoblju do konačne organizacije bilježničkih arhiva i komora na način utvrđen Pravilnikom o bilježništvu uspostavljena je pravna osnova za osnivanje bilježničkih strukovnih tijela: određeno je da se pri višem sudu (corte superiore) imaju obavljati sve funkcije bilježničke komore i arhiva. U prijelaznome razdoblju je predsjedniku suda prenesena obaveza dodjeljivanja funkcije ravnatelja bilježničkog arhiva jednom od svojih savjetnika, te je određeno da se pri višim sudovima uspostave kolegiji koji bi imali funkcije bilježničkih komora, a koje bi sačinjavali ravnatelj bilježničkog arhiva u funkciji predsjednika bilježničke komore te još dva suca u ulozi stalnih članova. Nakon što je 1854. u Rovinju uspostavljen Okružni sud (Tribunale circolare di Rovigno), pri njemu je na temelju prijelaznih odredbi Pravilnika osnovana i Privremena bilježnička komora, a iste godine je sistematiziran broj bilježničkih mjesta na području nadležnosti Komore. Komora je status provizornog tijela koje je ustrojbeno i kadrovski u cijelosti uklopljeno u strukture Okružnog suda u Rovinju zadržala sve do stupanja na snagu Zakona o novom ustroju bilježništva iz 1871. godine, koji je zajamčio uvjete za strukovnu samostalnost bilježničke službe te detaljnije definirao ovlasti Komore kao strukovnog tijela u odnosu na pravosudna tijela. Na temelju ovog zakona su 1872. na području bilježničkog kotara Rovinj provedeni izbori za članove Bilježničke komore u Rovinju, pa od 1872. komora djeluje kao samostalno strukovno tijelo (Camera Notarile di Rovigno). Godine 1918., na samom kraju Druge austrijske uprave, Komora zajedno s Okružnim sudom seli u Pulu, pa od tada djeluje pod nazivom Bilježnička komora u Puli. Djeluje sve do 6. svibnja 1929. godine , kada za područje Istre, Rijeke i Dalmacije stupa na snagu paket talijanskih propisa o bilježništvu, kojim se ukidaju bilježničke komore, a njihove se funkcije dijele između bilježničkih arhiva i novoosnovanih bilježničkih savjeta (consigli notarili).
Sjedišta:	Rovinj (1854 - 1918, pri Okružnom sudu ); Pula (1918 - 1929, pri Okružnom sudu)
Djelatnost:	Djelatnost bilježničke komore obuhvaćala je poslove vezane uz praćenje rada bilježnika kao što su: predlaganje povećanja ili smanjenja u odnosu na sistematizacijom utvrđen broj bilježničkih mjesta na području nadležnosti, promjene sjedišta bilježnika, raspisivanje natječaja za upražnjena bilježnička mjesta, sudjelovanje u postupku imenovanja bilježnika te nadzor nad pripravničkom praksom. Komora vodi evidencije bilježničkih pripravnika i službujućih bilježnika te odlučuje o aktivnostima vezanim uz skrb nad gradivom po prestanku djelovanja bilježnika, odnosno preuzimanju gradiva u bilježnički arhiv te provodi i dokumentira akvizicijske postupke. Budući da je propisima omogućeno različito postupanje s gradivom bilježnika koji je prestao s radom, zavisno o tome je li djelovao u sjedištu arhiva/komore ili izvan njega, komora je imala obavezu preuzeti i u arhiv pohraniti samo gradivo rovinjskih (pulskih) bilježnika, dok je odluku o tome hoće li se gradivo iz ostalih bilježničkih ureda (Labin, Pazin, Poreč, Motovun, Buje, Vodnjan, Cres, Lošinj, Krk) preuzeti ili će ostati u mjestu nastanka pri nasljedniku, zamjeni ili drugom bilježniku donosila zasebno u svakom pojedinom slučaju. Uz gradivo pojedinih bilježnika iz drugih dijelova Istre, Komora je tijekom svog djelovanja preuzela svo gradivo bilježnika Pule i Rovinja (od mletačkog razdoblja nadalje). Komora uređuje pitanja koja su neposredno vezana uz osiguranje kontinuiranog odvijanja bilježničke djelatnosti: samostalno odobrava dugotrajnije dopuste, uz suglasnost Okružnog suda u Rovinju/Puli imenuje zamjene, nabavlja i ovjerava bilježničke repertorije, te osigurava savjetodavnu i komunikacijsku podršku u pitanjima koja su neposredno vezana uz bilježničku praksu. U razdoblju do 1871. godine Komora je ovlaštena voditi pripremni dio disciplinskih postupaka protiv bilježnika, a na temelju Zakona iz 1871. kojim se propisuje osnivanje sudova časti sama vodi disciplinske postupke i određuje kazne.
Nadležnost / Izvori ovlasti:	Područje nadležnosti bilježničke komore (bilježnički kotar) u Rovinju/Puli odgovaralo je području nadležnosti Okružnog suda u Rovinju, te je obuhvaćalo upravno-pravosudne kotareve Buje, Buzet, Labin, Motovun, Pazin, Pula, Poreč, Rovinj, Vodnjan te Cres i Lošinj, odnosno cijelo područje Istarskog okružja/Markgrofovije Istre, osim Novigrada, čiji su bilježnici bili u sastavu koparskog bilježničkog kotara i tamošnje bilježničke komore.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Do 1872. godine tročlanu privremenu komoru su, sukladno Pravilnicima iz 1850. i 1855. godine, činili suci Okružnog suda u Rovinju. Od 1854. do 1872. predsjednik Komore, ujedno i predsjednik bilježničkog arhiva, bio je Antonio Springholtz. Od 1858. je njegov zamjenik (pomoćnik) bio Antonio Quarantotto, rovinjski bilježnik koji je nakon obnove notarijata u Istri (1851.) među prvima pokrenuo bilježničku praksu. Prvi izbori za ustroj komore kao samostalnog strukovnog tijela ustrojenog na način propisan Zakonom iz 1871. godine provedeni su tijekom siječnja i veljače 1872. u dva kruga. Sukladno odredbama o sastavu bilježničke komore i načinu izbora njezinih članova (predsjednik, četiri člana i dvije njihove zamjene, izabrani za trogodišnje razdoblje) bilježnički kolegij je u prvi sastav Komore (1872-1874) izabrao kao predsjednika Francesca Vidulicha (Rovinj), tada zastupnika Istre u Carevinskom vijeću, za članove bilježnike Pietra Sbisu (Vodnjan), Felicea Glezera (Pula), Giorgia Piccolija (Rovinj) i Nicola Petrisa (Cres), te kao zamjene Giuseppea Checha (Pazin) i Guida Becicha (Poreč). Budući da zbog fragmentarne sačuvanosti stvarateljeva gradiva nisu u cijelosti dostupni podaci o kasnijim sastavima Komore, poznato je tek da je u razdoblju nakon 1874. godine na funkciju predsjednika Komore izabran Giorgio Piccoli, te da je dužnost člana obnašao Andrea Milossa (Rovinj).
Opći kontekst:	S uspostavom Druge austrijske uprave istarsko se bilježništvo našlo u prostoru izvan posebne pravne regulative. Pravni legitimitet notarijata, zajamčen od početaka njegova novovjekog djelovanja najprije mletačkim odredbama, tradicionalno ukorijenjenim u statutima istarskih općina, gradova i kaštela, a potom i recentnim francuskim državnim propisima, ukinut je reintegracijom Istre u državno-pravni poredak Austrijske Monarhije, koja je 1781. ukinula institut bilježništva, priznajući status javnih dokumenata u građanskim poslovima samo mjeničnim protestima (protesti cambiali). Bilježnika djelatnost zamire s 1821. po početku primjene "Odredbe o sužavanju opsega bilježničkog poslovanja isključivo na poslove prosvjede mjenica i daljnjim imenovanjima bilježnika", kojom se poslovi iz nadležnosti bilježnika prenose na registarske urede, koji su djelovali pri kotarskim sudovima, a daljnja imenovana bilježnika se obustavljaju. Iako upravo zbog snažne i dugotrajne ukorijenjenosti istarsko bilježništvo nije potpuno zamrlo, razdoblje u kojem ovaj institut nije samostalno djelovao, već su bilježnici radili najčešće kao službenici pri uredima civilnog sudstva ili uprave, ostavilo je povijesno čitljiv trag u potpunoj odsutnosti bilježničkog gradiva unutar razdoblja od 1821. do 1852. godine te znatnu prorijeđenost gradiva tijekom prvog dijela 1850-ih godina. Funkcija pasivnog skrbništva nad bilježničkim gradivom uglavnom se nastavlja izvršavati u sklopu općina, a dijelom preuzimaju kotarski komesarijati, koji, kao mješovita upravno-pravosudna tijela zadužena za cjelovitu uspostavu austrijskog sustava, izravno nadziru odvijanje procesa tranzicije u onome dijelu u kojem su se najizraženije očitovale razlike između ranijih i novouspostavljenog austrijskog sustava, a među njima i nadzor nad preostalim notarima. Obnova i ustroj bilježničke službe unutar Austrijske Monarhije započinje nakon tek u drugoj polovini 19. stoljeća, nakon ustavnih promjena i u sklopu cjelokupne sistematizacije austrijskog upravnog i pravosudnog aparata, reformiranja mreže pravosudnih tijela i, posebno, odvajanja pravosudnih i upravnih funkcija na višim razinama državnog ustroja te intenzivnijeg definiranja nadležnosti, procedura i kompetencija za provođenje građanskih pravnih poslova. Gotovo dva desetljeća dug proces ponovne uspostave notarijata na području Austrijske Monarhije omeđen je Pravilnikom iz 1850. i Zakonom iz 1871. godine. Prvi Pravilnik o bilježništvu (Regolamento sul notariato) donesen je Carskim patentom 20. rujna 1850. (Patente Sovrana del 29. Settembre 1850), a za područje Primorja stupio je na snagu 1851. godine . Njegova temeljna zadaća bila je obnoviti i na moderan način definirati bilježnički institut te stvoriti upravnu i pravosudnu infrastrukturu za cjelovitu uspostavu bilježničke službe na području Austrijske Monarhije. Opsežan posao redefiniranja tradicionalnog instituta sukladno zahtjevima birokratizirane, centralizirane i nadasve velike države u vremenu opsežnih upravnih i pravosudnih sistematizacija uskoro je nametnuo zahtjev za izmjenama i dopunama pa je novim Carskim patentom 1855. godine i donesen drugi izmijenjeni Pravilnik o bilježništvu , odmah važeći i na području Istre. Treći propis, Zakon iz 1871. godine, ostao je u Istri na snazi i u vrijeme Talijanske uprave, sve do 1929. godine, a u odnosu na prethodne propise, zajamčio je uvjete za profesionalizaciju bilježničke službe te joj omogućio visok stupanj strukovne samostalnosti. Uslijed potpune strukturne preobrazbe konteksta u kojem djeluju notari druge polovine 19. stoljeća, među sjedištima bilježničkih ureda više nećemo pronaći Bale, Goržnjan, Kanfanar, Kostanjicu, Momjan, Plomin, Roč, Svetvinčenat, Umag, Višnjan i Završje. Umjesto komunalnih središta, u središta bilježničkog djelovanja profiliraju se isključivo kotarska upravna središta pa toponimi sjedišta bilježnika ovog razdoblja – Buje, Buzet, Labin, Motovun, Pazin, Pula, Poreč, Rovinj i Vodnjan te Cres i Lošinj − u potpunosti korespondiraju sa sjedištima ureda civilnog sudstva. Premda se promjena državno-pravnog poretka 1918. godine odrazila na upravni i pravosudni ustroj Istre već nakon potpisivanja Rappalskog ugovora, institut bilježništva i bilježnička tijela ostali su ustrojeni prema austrijskim zakonima sve do 6. svibnja 1929. godine, kada za područje Istre, Rijeke i Dalmacije stupa na snagu paket talijanskih propisa o bilježništvu.