ARHiNET - Općina Pazin

Povijest:	Prema klauzuli br. 6 Primirja u "Villa Giusti", Općina Pazin je izravni slijednik austro-ugarske Općine Pazin. U razdoblju do 1920. (potpisivanja Rapallskog ugovora i protezanja važnosti talijanskog Ustava na anektirana područja) pod kontrolom talijanskih vojnih okupacijskih vlasti nastavlja vršiti funkcije i djelatnosti prema austrijskim zakonima i posebnim propisima važećima na području Julijske krajine i pripojenih područja. U razdoblju do kraja 1922. općinska uprava je neposredno podređena Civilnom komesarijatu u Pazinu, od 1923. do 1927. Podprefekturi u Pazinu, a nakon 1927. godine Prefekturi Istre u Puli. Po kapitulaciji Kraljevine Italije i ulasku njemačkih vojnih trupa u Istru (kolovoz-listopad 1943) općina postaje formalno dijelom Talijanske Socijalne Republike, ali djeluje i po odredbama civilne uprave njemačke Operativne zone Jadransko primorje. Stvaratelj stvarno prestaje djelovati u svibnju 1945. godine, kada se na području općine Pazin umjesto talijanske, uspostavlja općinska uprava proizašla iz narodnooslobodilačkih odbora formiranih u narodnooslobodilačkom pokretu.
Sjedišta:	Pazin
Djelatnost:	U djelatnost općine spadaju poslovi vezani uz rad općinske administracije, dobrotvorne ustanove i dobrotvornost, gradsku i seoska policiju, zdravstvo i higijenu, financije, upravu, pravosuđe i bogoštovlje, novačenje i vojsku, prosvjetu, javne radove, poštu, telegraf i telefon, poljoprivredu, industriju i trgovinu, matični ured, popis pučanstva.
Nadležnost / Izvori ovlasti:	Do siječnja 1922. mjesna nadležnost stvaratelja jednaka je onoj njegova prednika, pa Općina Pazin obuhvaća područje Pazina i mjesta Stari Pazin, Beram, Trviž, Kašćerga, Zamask, Kršikla, Grdoselo, Gologorica, Gračišće, Škopljak, Krbune, Tupljak, Grobnik i Pićan. Dekretom br.22 od 19. siječnja 1922. godine kojim se mijenja područje nekih općina u Istri, iz područja nadležnosti stvaratelja izdvojeno je područje Grobnika te pripojeno novoformiranoj Općini Šušnjevica. Dekrtetom od 29. 3.1923. područje stvaratelja definirano je područjem grada Pazina i mjesta Butoniga, Grdoselo, Krbune, Cerovlje, Kršikla, Gračišće, Lindar, Gologorica, Novaki, Pićan, Stari Pazin, Previž, Zarečje, Škopljak, Tupljak, Beram, Kašćerga, Trviž i Zamask.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Za vrijeme trajanja primirja, i do sklapanja ugovora o ustupanju teritorija općinama upravljaju načelnici (sindaco), sa savjetodavnim odborom (giunta consuntiva). Mada su lokalna predstavništva trebala nesmetano nastaviti svoju djelatnost, neke funkcije su iz političkih razloga ukinute ili prenesene na druga tijela. Tako su neke funkcije koje su pripadale općinskom vijeću (“giunta comunale”) ili općinskom vijeću (“consiglio comunale”) bile povjerene načelniku odnosno vanrednom komesaru općine, kojima su uz bok u nekim općinama postavljeni odbori sa savjetodavnom funkcijom, koje su imenovali generalni civilni komesari. U razdoblju nakon 1923. uprava je u svim općinama povjerena načelniku (podesta) koji nema samo izvršnu nego i odlučujuću vlast, koju su prije imala općinska vijeća. Načelnik je u općini vršio one funkcije, koje je prema prijašnjem Zakonu o općinama i provincijama vršio sindaco, odbor i vijeće. Kraljevskim dekretom od 11. siječnja 1923. godine na sve provincije bila je protegnuta važnost talijanskog Zakona o općinama i provincijama od 4. veljače 1915. godine: država je podijeljena na provincije, okruge, kotare i općine. Svaka općina ima svoje vijeće (consiglio), svoj odbor (giunta) i svoga načelnika (sindaco). Načelnika bira općinsko vijeće iz svoje sredine tajnim glasanjem na četiri godine. Načelnik kao vladin službenik, nadzire sve što može biti u interesu javne sigurnosti, vodi brigu o objavljivanju zakona, naredaba i vladinih proglasa, vodi registre matičnoga ureda. Načelnici i općinski odbor (giunta comunale biraju se na rok od četiri godine, te se nakon tog vremena u potpunosti obnavljaju. Zakonom o općinama iz 1934. izborni sustav je ukinut, a formiranje općinskih i provincijskih uprava ušlo je u domenu državnih organa. Općina zadržava prema državi svoju nezavisnost i juridičku osobnost, a načelnika se više ne bira nego je imenovan kraljevskim dekretom na četiri godine. Broj i nazive stvarateljevih ustrojbenih jedinica (odjela i ureda) nije moguće sa sigurnošću utvrditi.
Opći kontekst:	Sve do kraja prvog razdoblja (1919-1922) Talijanske uprave, odnosno u razdoblju od sklapanja primirja u Villa Giusti (30.10.1918) pa do siječnja 1922. općinske uprave formalno su nastavile raditi prema austrijskom zakonu o općinama od 5.3.1862 (RGBl 18/1962) te s nepromijenjenom mjesnom nadležnošću, utvrđenom 1868., odnosno 1872. godine. Generalni sekretarijat vrhovne komande talijanske vojske odredio je okružnicom broj 999 od 28. studenog 1918. (GU 275/1918), zadržavanje austrijskog upravnog sustava i zakonika, te je onim austrijskim dužnosnicima za koje je utvrđeno da nisu politički kompromitirani omogućeno zadržavanje funkcija. Nakon što je 16. srpnja 1920. ratificiran Mirovni ugovor između Italije i Austrije u Saint Germainu i nakon što 30. prosinca 1920. na području Julijske krajine proglašen Ustav Kraljevine Italije, tijekom zime 1920. godine u općinama su, uz vladine komesare, postavljeni općinski odbori (giunta). Prvim promjenama u broju i nadležnosti općina, koje su donesene i provedene neposredno uoči administrativnih izbora 1922. godine, izmijenjeno je, među ostalim, područje nadležnosti općina Pazin, Plomin, Buzet, Boljun i Kanfanar (Dekret br. 22 od 19.1.1922.) te su osnovane općine Šušnjevica, Slum i Draguć. Dolaskom fašista na vlast u Italiji ubrzana je unifikacija novih teritorija te je godine 1923. na sve provincije protegnut je talijanski Zakon o općinama i provincijama, s izmjenama i dopunama donošenima u razdoblju od 1923. do 1927. Dekretom br. 800 od 29.3.1923. sistematizirano je područje okruga, kotara i općina u Istarskoj provinciji, a u južnom dijelu Istre izvršene manje modifikacije mjesne nadležnosti općina, pa se iz općine Vodnjan se u samostalnu općinu izdvaja Svetvinčenat. Od ožujka 1923. djeluju općinske uprave u Pazinu, Tinjanu, Žminju, Boljunu, Draguću i Šušnjevici (kotar Pazin), Labinu, Plominu (kotar Labin), Poreču, Vrsaru (kotar Poreč), Bujama, Novigradu, Grožnjanu, Umagu i Brtonigli (kotar Buje), Motovunu, Oprtlju, Višnjanu i Vižinadi (kotar Motovun), Puli (kotar Pula), Barbanu, Vodnjanu i Svetvinčentu (kotar Vodnjan) i Kanfanaru, Balama i Rovinju (kotar Rovinj), a 1938. ili 1939. godine formira se općinska uprava i u Raši. Od 1934. godine sjedinjuju se, usklađuju i nadopunjavaju dotadašnje zakoni i propisi o općinama i provincijama: ukida se izborni sustav, a formiranje općinskih i provincijskih uprava ušlo je u domenu državnim organima. Općina zadržava prema državi svoju nezavisnost i juridičku osobnost, a načelnika se više ne bira nego je imenovan kraljevskim dekretom na četiri godine. U godini 1940. započinje objavljivanje raznih "ratnih zakona" koji se odnose na djelovanje općina. Po kapitulaciji fašističke Italije (8.9.1943.), općine istarske provincije ulaze u sastav marionetske Talijanske Socijalne Republike osnovane 23. rujna 1943. godine. U razdoblju od rujna 1943, a osobitno od početka 1944. godine, na području nadležnosti stvaratelja kao civilna pozadinska tijela narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) započinju ilegalno djelovati narodnooslobodilački odbori. Slomom Sila osovine i nestankom Mussolinijeve Druge Italije 1945. veći dio Istre priključen je Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji.