ARHiNET - Državni arhiv u Osijeku

Povijest:	Sve do kraja 17. stoljeća u Slavoniji, Baranji i Srijemu ima malo sačuvanih arhivskih izvora, budući da su uništeni, osobito za vrijeme osmanskih ratova. Podatci o sustavnoj brizi za spise sačuvani su iz razdoblja nakon oslobođenja Slavonije od osmanske vlasti. Gradski statut Osijeka iz 1698. u točki 15 donosi i odredbu da se "porezni i upravni spisi, gotov novac i gradski pečat moraju čuvati na sigurnom mjestu". Kao i u ostalim gradovima i u Osijeku je sačuvana tradicija škrinje za arhivsku dokumentaciju s dva različita ključa. Kada je Osijek 1809. postao Slobodni i kraljevski grad, po uzoru na ostale gradove imao je svoj arhiv i arhivista/arhivara koji se brinuo za čuvanje i uporabu spisa koji su nastali radom Gradskoga poglavarstva. Novo poglavlje pristupa i odnosa s arhivskim gradivom kao kulturnom baštinom, nastupilo je poslije 1945. Tako je 1947., odobrenjem Ministarstva prosvjete od 18. studenog u Osijeku osnovana Ispostava Državnog arhiva u Zagrebu (arhivsko spremište). Arhiv je postao samostalnom ustanovom Rješenjem Narodnoga odbora Kotara Osijek od 16. srpnja 1956. To je Rješenje 21. studenog 1956. potvrdilo Izvršno vijeće Sabora Narodne Republike Hrvatske pa je od 1. siječnja 1957. ispostava Državnog arhiva u Zagrebu postala samostalna ustanova pod nazivom Arhiv u Osijeku. Pri Arhivu je osnovan 1957. godine poseban Partijski arhiv, koji je specijalno prikupljao, obrađivao i objavljivao bitno gradivo za radnički pokret, Komunističku partiju i partizansku vlast za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Taj je Arhiv 1962. pripojen tadašnjemu Historijskom arhivu u Osijeku postavši njegovim sastavnim dijelom. Promjenom naziva svih arhivskih ustanova u Hrvatskoj 1960. dotadašnji se naziv mijenja u Historijski arhiv u Osijeku. Zbog sve veće potrebe za arhivskim spremištem, Skupština Općine Osijek dodijelila je 1971. Arhivu zgradu bivše vojarne u današnjoj ulici K. Firingera 1. Zgrada je uređena za Arhiv i preseljenje je obavljeno 1972-1975. A rhiv je teško stradao u Domovinskom ratu 1991/1992., no postupno su sanirana oštećenja na zgradi, vraćeno je izmješteno gradivo i nastavljeno je s redovitim radom. Obveznim Naputkom Ministarstva kulture i prosvjete Rapublike Hrvatske 1993. regionalni arhivi pa tako i osječki Arhiv, mijenjaju nazive u Povijesne arhive. Do nove promjene naziva dolazi stupanjem na snagu Zakona o arhivskom gradivu i arhivima (NN 105/97), odnosno novom registracijom 21. travnja 1998., kada Povijesni arhiv postaje Državni arhiv u Osijeku.. Zbog velikih potreba preuzimanja gradiva od imatelja i nedostatka prostora u matičnom Arhivu u Osijeku, osnovani su Arhivski sabirni centar u Vinkovcima (1989. godine) i Arhivski sabirni centar u Virovitici (1999). Unatoč svim promjenama, područje djelatnosti i nadležnosti Arhiva u Osijeku nije se mijenjalo do 2009. godine, odnosno do tada je obuhvaćalo područje današnje Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske i Virovitičko-podravske županije. Od 1. svibnja 2009. teritorijalna nadležnost Državnog arhiva u Osijeku prostire se samo na područje Osječko-baranjske županije. Naime, novoosnovani Državni arhiv u Vukovaru počeo je sa samostalnim djelovanjem 1. siječnja 2009., a Državni arhiv u Virovitici samostalno djelovanje započeo je 1. svibnja 2009.
Sjedišta:	Osijek (1947 - )
Djelatnost:	Državni arhiv u Osijeku kao područni arhiv obavlja arhivsku službu u odnosu na arhivsko i registraturno gradivo državnih tijela, pravnih osoba s javnim ovlastima i javnih službi koje obavljaju djelatnost na području jedne ili više jedinica samouprave i uprave i u odnosu na gradivo koje nastaje na području djelovanja Državnog arhiva u Osijeku.
Nadležnost / Izvori ovlasti:	O nadležnosti obavljanja organizirane zaštite i nadzora nad arhivskim gradivom u nastajanju može se govoriti tek nakon 1947. godine. Stvaranje mreže arhivskih ustanova pokrenuo je Savjet za nauku i kulturu Narodne Republike Hrvatske 1957. "Odlukom o osnivanju arhiva za područja na kojima nije bila organizirana arhivska služba" (br. 1907/1957). Arhiv u Osijeku bio je nadležan za područje tadašnjih kotara Osijek, Vinkovci, Našice i Virovitica. Odlukom o određivanju područja na kojima arhivi obavljaju arhivsku službu (NN 28/1963) utvrđeno je da je Historijski arhiv u Osijeku nadležan za područje općina Beli Manastir, Donji Miholjac, Đakovo, Našice, Slavonska Orahovica, Osijek, Podravska Slatina, Valpovo, Vinkovci, Virovitica, Vukovar i Županja. Administrativno-teritorijalnim promjenama iz 1965. pravo osnivača prenosi se na sljedeće skupštine općina: Beli Manastir, Vukovar, Vinkovci, Osijek, Donji Miholjac, Valpovo, Našice, Orahovica, Virovitica, Županja, Đakovo, Slatina. Nakon demokratskih promjena 1990. Državni arhiv u Osijeku teritorijalno je bio nadležan za područje triju Županija: osječko-baranjske, vukovarsko-srijemske i virovitičko-podravske. Osnutkom Državnog arhiva u Vukovaru i Državnog arhiva u Virovitici, odnosno od 2009. godine teritorijalna nadležnost Državnog arhiva u Osijeku prostire se na područje Osječko-baranjske županije.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Državni arhiv u Osijeku ima sljedeće odjele: 1. Opći odjel, 2. Odjel za nadzor i zaštitu arhivskog i registraturnog gradiva izvan Arhiva, 3. Odjel za sređivanje i obradu arhivskog gradiva javne uprave, 4. Odjel za sređivanje i obradu arhivskog gradiva pravosuđa, 5. Odjel za sređivanje i obradu arhivskog gradiva gospodarstva i bankarstva, 6. Odjel za sređivanje i obradu arhivskog gradiva društvenih službi, osobnih i obiteljskih fondova i zbirke matičnih knjiga, 7. Odjel za dokumentacjsko-informacijske poslove i knjižnica, 8. Restauratorska i knjigoveška radionica.