ARHiNET - Narodni odbor kotara Labin

Povijest:	Narodni odbor kotara Labin proizašao je iz Kotarskog narodnooslobodilačkog odbora (KNOO) Labin, koji je bio formiran u siječnju 1944. godine, a kao tijelo narodnooslobodilačkog pokreta (NOP-a) formalno je djelovao sve do Odluke ZAVNOH-a iz svibnja 1945. kojom su narodnooslobodilački odbori priznati za tijela civilne državne vlasti. Od oslobođenja u svibnju 1945. pa do 25. srpnja 1945. stvaratelj i dalje djeluje pod nazivom Kotarski narodnooslobodilački odbor Labin te kao privremeno upravno tijelo, do provedbe lokalnih izbora za narodne odbornike, a na temelju Zakona o promjeni naziva narodnooslobodilačkih odbora (NN FRH 3/45), mijenja naziv u Kotarski narodni odbor Labin (KNO Labin). U novom ustroju narodnih odbora iz 1952. mijenja naziv u Narodni odbor kotara Labin (NOK Labin) i unutrašnji ustroj. Djeluje do 1. rujna 1955. godine kada se kotar Labin ukida, a njegovo se područje pripaja novoosnovanom kotaru Pula.
Sjedišta:	Labin (1945 - 1955)
Djelatnost:	Stvarna nadležnost Narodnog odbora kotara Labin bila je uređena Općim zakonom o narodnim odborima (NN 43/1946) i Zakonom o narodnim odborima kotara (NN 34/1952). Stvaratelj je djelovao kao upravno tijelo u čiju je nadležnost spadala provedba zakona i propisa državne i kotarske uprave, ali i donošenje samostalnih propisa i odluka vezanih uz pitanja od neposrednog interesa za kotar, a koja su vezana uz gospodarski, komunalni, socijalni i kulturni razvoj. Stvaratelj je obavljao izvršne poslove za i u ime tijela državne uprave u poslovima vezanim uz provedbu državnih propisa, a u sklopu funkcija državne uprave bio je nadležan za provedbu kotarskih izbora, izbor i opoziv kotarskih sudaca i sudaca porotnika, vođenje prvostupanjskog upravnog, prekršajnog i kaznenog postupka te kontrolu evidencija građanskih stanja(nadzor nad matičarskom službom). Upravljao je svom društvenom (općenarodnom) imovinom na svome području koja posebnim odredbama nije dana na upravljanje višim državnim tijelima te imovinom koja je u općoj upotrebi (putovima, mostovima, kanalima, parkovima te vodenim površinama), te je provodio nadzor nad poslovanjem gospodarskih subjekata i ustanova sa svoga područja. Izravno je nadzirao cjelokupan rad gradskih i mjesnih narodnih odbora na svome području. U sklopu funkcija tijela lokalne uprave, NO kotara Labin donosio je svoj proračun i privredni plan. Stvaratelj je donosio odluke, dopunske propise i druge akte od neposrednog interesa za kotar vezane uz komunalnu, socijalnu, kulturnu i zdravstvenu djelatnost. Na području lokalnih financija i fiskalne politike mogao je uvoditi kotarske prireze i druga davanja. Na vlastitu inicijativu i iz vlastitog proračuna mogao je osnivati gospodarske subjekte te komunalne, kulturne, zdravstvene i socijalne ustanove te donositi odluke ukidanju i spajanju ustanova i poduzeća kojima je osnivač.
Nadležnost / Izvori ovlasti:	U razdoblju od svibnja 1945. do kraja 1947. , odnosno od oslobođenja pa donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o administrativno-teritorijalnoj podjeli Narodne Republike Hrvatske od 28. lipnja 1947 (NN 42/48) područje kotara Labin se, uslijed ukidanja manjih kotareva mijenjalo (širilo) nekoliko puta: U svibnju 1945. kotar Labin obuhvaćao je područje Gradskog NOO-a Labin te područje općinskih narodnooslobodilačkih odbora (NOO-a) Raša, Kršan, Sveta Nedjelja, Šumber, Sveti Lovreč, i Sveti Martin. U lipnju 1945., po ukidanju kotara Čepić, čije je područje razdijeljeno između kotara Labin i Kotara Pazin, i kotara Tinjan, u nadležnost kotarskog NO-a Labin ulaze seoski/mjesni/općinski NO-i s područja Čepića, Plomina, Kožljaka i Nove Vasi. Nakon lokalnih izbora (25. studenog 1945.) na kojima su izabrani predstavnici kotarske skupštine – odbornici mjesnih narodnih odbora u Kotaru, Kotarski NO Labin bio je nadležan za područje ukupno 66 MNO-a sa sjedištem u sljedećim mjestima, selima i zaselcima: Labin, Podlabin, Katuri, Raša, Krapan, Šumbreg, Radovići, Fućki, Krajdraga, Vinež, Sveti Bartol, Topit, Sveta Nedjelja, Santaleži, Jurazini, Štrmac, Lazarići, Boljevići, Čambarelići, Blaškovići, Veljaki, Juršići, Rabac-Luka, Gornji Rabac, Ripenda-Kras, Ripenda-Kos, Vrbanci, Klavar, Presika, Rogočana, Kapelica, Breg, Sveta Marina, Gondolići, Kranjci, Bertići, Gora-Glušići, Marići,. Sv. Martin, Mali Golji, Veli Golji, Markoči, Mali Turini, Barbići, Kunj, Ružići, Županići, Sv. Lovreč, Staniševi, Skitača, Borovinje, Drenje, Ravni, Brgud, Trget, Rovinjezi, Marciljani, Čepić, Polje, Zatka, Kožljak, Plomin, Molini, Zagorje, Vozilići i Kršan. Broj MNO-a u nadležnosti Kotarskog NO-a Labin značajno je reduciran i iznova utvrđen Odlukom Oblasnog NO-a za Istru br. 6352-I-1947 od 4.7.1947. (Sl. list. ONO za Istru i GNO Rijeka br. 14/47 od 15.7.1947) donesenom u sklopu organizacije lokalnih izbora održanih 10.8.1947, te je na cijelom području kotara Labin utvrđeno formiranje sveukupno 18 MNO-a sa sjedištem u Kranjcima, Čepiću, Sv. Nedelji, Rapcu, Sv. Lovreču, Podlabinu, Sv. Martinu, Crnom, Labinu, Plominu, Šumberu, Raši, Presiki, Ripendi, Kršanu, Brgudu, Dubrovi i Vinežu.. Ova Odluka ONO za Istru djelomično je potvrđena i dopunom republičke administrativne podjele iz 1947. godine (NN 42/48), te od svibnja 1948. nastavljaju djelovati svi MNO-i osim MNO Presika i MNO Ripenda. Područje mjesne nadležnosti stvaratelja ostalo je nepromijenjeno do 1952. godine, premda se administrativnim podjelama iz 1949. i 1950. godine dodatno smanjuje broj MNO-a u nadležnosti stvaratelja. Godine 1949., po ulasku istarskih kotareva u sastav Okruga Rijeka , ukida se MNO Podlabin (NN 29/49), a 1950. MNO Rabac (NN 27/1950). Nakon ukidanja MNO-a 1952. godine, u sustavu koji je stupio na snagu Zakonom o administrativnoj podjeli NR Hrvatske na kotare, gradove i općine (NN16/52) i trajao sve do 1955., u nadležnost Narodnog odbora kotara Labin spadali su uz Narodni odbor gradske općine Labin te narodni odbori općina Kršan, Raša i Sveta Nedjelja.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Odbornici narodnih odbora su tijekom cijelog razdoblja (1946-1955) birani na općim i neposrednim izborima. Prema odredbama od 1946. do 1952. kotarski narodni odbor moglo je činiti 45 do 60 odbornika, koji su činili predstavničko tijelo – kotarsku skupštinu. Iz redova odbornika birao se izvršni odbor kao glavno izvršno i upravno tijelo. Uz predsjednika, potpredsjednika i tajnika narodnog odbora kotara, izvršni odbor sačinjavali su odbornici zaduženi za pojedina područja djelatnosti odbora (povjerenici za pojedina područja ili voditelji odjela). Izvršni odbor donosio je kotarske propise od općeg značaja te je upravljao radom odjela zaduženih za pojedina područja iz svoje djelatnosti, a za izvršavanje pojedinih pitanja mogao je formirati stalne ili privremene komisije. Sukladno propisima, do 1952. stvaratelj je imao odjele za privredu, financije, prosvjetu, socijalno staranje i narodno zdravlje. Pri stvaratelju je djelovao Disciplinski sud za pitanja iz radnih odnosa namještenika kotara. Nakon 1952. unutrašnji ustroj stvaratelja se mijenja: kotarsku skupštinu zamjenjuju kotarsko vijeće i vijeće proizvođača kao predstavnička tijela čija je temeljna funkcija bila obavljanje poslova iz nadležnosti lokalnih vlasti. Kotarsko vijeće, u čijem je sastavu moglo biti od 30 do 70 odbornika birali su na rok od četiri godine neposredno stanovnici kotara, a vijeće proizvođača s mandatom od dvije godine zaposlenici poduzeća u proizvodnji i prijevozu te trgovini. Funkciju izvršnih i upravnih tijela koju je do 1952. imao izvršni odbor preuzimaju savjeti, koje bira kotarsko vijeće za obavljanje poslova iz nadležnosti državne i kotarske uprave. Savjeti su bili formirani isključivo od odbornika te su imali vlastitog predsjednika i tajnika. Radom NOK-a neposredno su rukovodili predsjednik i tajnik, a izvršenje administrativnog dijela poslova bilo je povjereno tajništvu i odjelima, s tim da je tajništvo obavljalo zajedničke i opće poslove narodnog odbora, a odjeli su mogli biti osnovani za potrebe izvršenja poslova iz nadležnosti pojedinih savjeta. Zakonske odredbe i dalje predviđaju mogućnost osnivanja stalnih i privremenih povjerenstava (komisija). Stvaratelj je svoj ustroj definirao statutom, koji je odobravao Prezidij Narodne Republike Hrvatske.
Opći kontekst:	U razdoblju od 1945. do 1947., odnosno od Sporazuma o Julijskoj krajini (Beograd, lipanj 1945.), kojim je područje Istre bilo podijeljeno između Savezničke vojne uprave (Zona A, gradovi Trst i Pula, s vrlo uskom okolicom) i Vojnu upravu Jugoslavenske Armije – VUJA-u (Julijska krajina, Slovensko primorje, ostatak Istre i Rijeka), pa do potpisivanja Ugovora o miru s Italijom (Pariz, veljača 1947.), kojim je i formalno-pravno cijeli prostor današnje Istarske županije (područja kotara Buje) pripojen teritoriju Narodne Republike Hrvatske, na području istarskog dijela VUJA-e je krovno tijelo civilne vlasti bio Oblasni narodnooslobodilački / narodni odbor za Istru, koji je sam, ili uz suglasnost VUJA-e, donosio propise od općeg značaja te svojim odlukama stavljao na snagu zakonske odredbe NR Hrvatske te jugoslavenskih saveznih tijela. Odluke Tajništva i Izvršnog odbora Oblasnog narodnog odbora za Istru i VUJA-e objavljivane su u ''Službenom listu Oblasnog narodnog odbora za Istru i Gradskog narodnog odbora Rijeka'', a na području Istre bio je na snazi i Opći zakon o narodnim odborima (Sl. list FNRJ 43/46). Oblasni, kotarski i ostali niži NOO-i s područja Oblasti Istre stoga su i u tom razdoblju uglavnom funkcionirali na isti način kao tijela civilne vlasti u ostatku Hrvatske, premda su formalno uklopljeni u pravno-politički i administrativni sustav NR Hrvatske u listopadu 1947 (Ukaz o proširenju važnosti Ustava, zakona i drugih propisa NRH na područje Istre, gradova Rijeke i Zadra te otoka Lastova (NN 87/47), Ukaz o priznavanju narodnih odbora na području Istre, gradova Rijeke i Zadra te otoka Lastova zakonitim organima vlasti (NN NRH 87/47). U nadležnosti Oblasnog narodnog odbora za Istru (ONO za Istru), koji je imao sjedište u Labinu i djelovao do listopada 1947. bila je i administrativno-teritorijalna podjela Oblasti. U drugoj polovini 1945. Oblast su činili kotarevi Buje, Buzet, Čepić, Kras (sa sjedištem u Lupoglavu), Labin, Cres, Lošinj, Motovun, Opatija, Pazin, Poreč, Rovinj, Tinjan, Umag, Vodnjan i Žminj-Kanfanar. Glavna upravna tijela ovih kotareva bili su kotarski narodni odbori proizašli iz ratnih narodnooslobodilačkih odbora (1944 - svibanj 1945). U razdoblju od svibnja 1945. do ožujka 1947. ONO za Istru postupno je smanjivao broj upravnih tijela spajanjem pojedinih kotareva: u lipnju 1945. ukida kotareve Čepić, Rovinj, Tinjan i Umag, u kolovozu 1946. kotar Žminj-Kanfanar, u studenome kotar Kras. Nakon potpisivanja Ugovora o miru s Italijom iz nadležnosti ONO za Istru u zonu B izdvaja se i područje kotara Buje, a u ožujku 1947. godine ukida se kotar Motovun, a Cres i Lošinj spajaju se u kotar Cres-Lošinj (sa sjedištem u Malom Lošinju). Područje istarske oblasti nakon ožujka 1947. podijeljeno je od tada na kotareve Buzet, Labin, Pazin, Poreč, Vodnjan, Opatija i Cres-Lošinj (sa sjedištem u Malom Lošinju). Prethodno navedenim ukazima iz listopada 1947. te temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o administrativno-teritorijalnoj podjeli narodne Republike Hrvatske od 28. lipnja 1947 (NN42/48)) redefinirana je mjesna nadležnost tijela civilne vlasti (NOO-a) u kotarevima Buzet, Labin, Pazin i Poreč. Kotar Vodnjan je ukinut, a njegovo područje pripojeno je kotaru Pula. Ovom administrativnom podjelom geografski prostor hrvatskog dijela Istre (osim kotara Buje u sastavu Zone B STT-a) je u potpunosti je uklopljen u pravni sustav FNR Jugoslavije. Područja istarskih kotareva (od 1945-1947 u sastavu Oblasti Istra), nakon ntegracije nisu više objedinjena većom administrativnom jedinicom, a kotarska tijela civilne vlasti izravno su podređena republičkima. Od travnja 1949., kada stupa na snagu novi administrativni ustroj NRH, kojim se područje cijele NRH dijeli u oblasti kao najveće administrativno-teritorijalne jedinice te se na njima kao krovna tijela osnivaju oblasni narodni odbori (Ukaz o osnivanju oblasti kao administrativno-teritorijalnih jedinica i privremenih narodnih odbora oblasti na teritoriju NR Srbije, NR Hrvatske, NR Slovenije, NR Makedonije, NR Bosne i Hercegovine, NN 26/49; Zakon o administrativno-teritorijalnoj podjeli NRH, NN 29/49), pa do 1951. godine, istarski kotarevi nalaze se u sastavu oblasti Rijeka, a kotarski NOO-i podređeni su Oblasnom NOO-u Rijeka. Proces izmjena administrativno-teritorijalnog ustroja iznova je započeo je 1951. (Zakon o ukidanju narodnih odbora oblasti, NN 71/51), a zaključen je donošenjem Zakon o podjeli NR Hrvatske na kotare, gradove i općine (NN 16/52) pa su kotarski narodni odbori od travnja 1952. iznova podređeni izravno republičkim tijelima. Nakon 1947. je izvan područja NR Hrvatske ostalo područje sjeverno od Mirne (Bujština i Koparština, tj. današnji gradovi i općine Buje, Brtonigla, Grožnjan, Novigrad i Umag na području Istre) , koje je bilo dijelom uspostavljenog Slobodnog Teritorija Trst (STT) sa Zonama A i B. Zona A (Trst s okolicom) bila je pod angloameričkom upravom, a Zona B (kotarevi Buje i Kopar) pod VUJA-om. Iako je Zona B funkcionirala kao jedinstvena politička i upravna cjelina (Istarsko okružje s Istarskim okružnim narodnim odborom kao krovnim tijelom civilne vlasti), njezino je područje bilo interesno podijeljeno na hrvatski kotar Buje i slovenski kotar Kopar. Kotar Buje pripao je NRH tek 1954. godine po potpisivanju Londonskog memoranduma o suglasnosti, a formalno je uklopljen u pravni ustroj NR Hrvatske temeljem Zakona o važenju Ustava, zakona i drugih pravnih propisa NRH na području kotara Buje (NN NRH 53/54).