ARHiNET - Kotarski narodni odbor Motovun

Povijest:	Narodni odbor kotara Motovun proizašao je iz Kotarskog narodnooslobodilačkog odbora (KNOO) Motovun, koji je bio formiran početkom 1944. godine, a kao tijelo narodnooslobodilačkog pokreta (NOP-a) formalno je djelovao sve do Odluke ZAVNOH-a iz svibnja 1945., kojom su narodnooslobodilački odbori priznati za tijela civilne državne vlasti. Od tada, pa do 25. srpnja 1945. stvaratelj i dalje djeluje pod nazivom Kotarski narodnooslobodilački odbor Motovun. Djeluje do 20. ožujka 1947. godine, kada je Izvršni odbor Oblasnog narodnog odbora za Istru (ONO za Istru) na svom sastanku donio odluku o njegovome rasformiranju. Područje iz nadležnosti ukinutog stvaratelja prelazi u nadležnost kotarskih narodnih odbora Buzet i Pazin.
Sjedišta:	Motovun
Djelatnost:	Stvarna nadležnost Kotarskog narodnog odbora Motovun bila je uređena Odlukama ONO za Istru i usklađena s Općim zakonom o narodnim odborima (NN 43/1946). U poslovima vezanim uz provedbu oblasnih propisa stvaratelj je obavljao izvršne poslove za i u ime Oblasnog narodnog odbora za Istru, a u sklopu funkcija kotarske uprave bio je nadležan za provedbu mjesnih izbora, kontrolu evidencija građanskih stanja (nadzor nad matičarskom službom), nadzor nad javnim redom i mirom te izbor i opoziv sudaca i sudaca porotnika Kotarskog narodnog suda Motovun, nadležnog za vođenje prvostupanjskog prekršajnog i kaznenog postupka. Javno tužilaštvo za područje nadležnosti stvaratelja djelovalo je pri Kotarskom sudu u Buzetu. Stvaratelj je upravljao onom društvenom (općenarodnom) imovinom na svome području koja nije bila izravno pod oblasnom upravom. Izravno je nadzirao cjelokupan rad mjesnih narodnih odbora na svome području. Provodio nadzor nad poslovanjem gospodarskih subjekata sa svoga područja. U skladu s uputstvima Oblasnog narodnog odbora za Istru stvaratelj je donosio odluke i druge akte od neposrednog interesa za kotar, vezane uz komunalnu, socijalnu, kulturnu i zdravstvenu djelatnost.
Nadležnost / Izvori ovlasti:	U svibnju 1945., nakon oslobođenja Istre u stvarateljevoj nadležnosti bilo je područje općina Draguć, Vrh, Sovinjak, Motovun i Novaki s općinskim i seoskim narodnooslobodilačkim odborima proizašlim iz Narodnooslobodilačkog rata. ONO za Istru nekoliko je puta mijenjao područje nadležnosti stvaratelja: u prvoj polovini 1945. iz kotara Motovun izdvajaju se općine Draguć, Vrh i dio općine Sovinjak (pripajaju se kotaru Buzet), iz kotara Buje u stvarateljevu nadležnost prelazi općina Oprtalj, a iz kotara Tinjan gotovo cijela općina Karojba. Od kraja 1945. do siječnja 1947. stvaratelj je bio nadležan za rad Općinskog narodnog odbora Oprtalj te mjesnih narodnih odbora Beletićev Brijeg, Bertošići, Brda, Brkač, Kaldir, Karojba, Krti, Novaki, Motovun, Pavati, Rakotule, Šćulci, Škropeti, Švikarija, Zamask i Zamaski Dol. Prema upravnoj podjeli ONO za Istru iz druge polovine 1946., a koja je stupila na snagu u siječnju 1947. u nadležnosti Kotarskog narodnog odbora Motovun bili su mjesni narodni odbori Kaldir, Lakošeljci, Livade, Močibobi, Motovun, Oprtalj, Sovišćina, Sveti Bartol, Zamask i Zrenj.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Kotarski narodni odbor Motovun imao je Skupštinu (predstavničko tijelo) i Izvršni odbor (izvršno i upravno tijelo). Uz predsjednika i tajnika, Izvršni odbor sačinjavali su odbornici zaduženi za pojedina područja djelatnosti odbora (povjerenici za pojedina područja ili voditelji odjela). Izvršni odbor donosio je odluke od općeg značaja te je upravljao radom odjela zaduženih za pojedina područja iz svoje djelatnosti. Uz Tajništvo, stvaratelj je ustrojio Upravni odjel (s Općim otsjekom i Otsjekom javnog reda i sigurnosti), Odjel trgovine i opskrbe, Financijski odjel, Prosvjetni odjel, Odjel tehničkih radova, Prometni odjel, Odjel poljoprivrede i šumarstva, Odjel obrta i industrije te Socijalno-zdravstveni odjel.
Opći kontekst:	U razdoblju od 1945. do 1947., odnosno od Sporazuma o Julijskoj krajini (Beograd, lipanj 1945.), kojim je područje Istre bilo podijeljeno između Savezničke vojne uprave (Zona A, gradovi Trst i Pula, s vrlo uskom okolicom) i Vojnu upravu Jugoslavenske Armije – VUJA-u (Julijska krajina, Slovensko primorje, ostatak Istre i Rijeka), pa do potpisivanja Ugovora o miru s Italijom (Pariz, veljača 1947.), kojim je i formalno-pravno cijeli prostor današnje Istarske županije (područja kotara Buje) pripojen teritoriju Narodne Republike Hrvatske, na području istarskog dijela VUJA-e je krovno tijelo civilne vlasti bio Oblasni narodnooslobodilački / narodni odbor za Istru, koji je sam, ili uz suglasnost VUJA-e, donosio propise od općeg značaja te svojim odlukama stavljao na snagu zakonske odredbe NR Hrvatske te jugoslavenskih saveznih tijela. Odluke Tajništva i Izvršnog odbora Oblasnog narodnog odbora za Istru i VUJA-e objavljivane su u ''Službenom listu Oblasnog narodnog odbora za Istru i Gradskog narodnog odbora Rijeka'', a na području Istre bio je na snazi i Opći zakon o narodnim odborima (Sl. list FNRJ 43/46). Oblasni, kotarski i ostali niži NOO-i s područja Oblasti Istre stoga su i u tom razdoblju uglavnom funkcionirali na isti način kao tijela civilne vlasti u ostatku Hrvatske, premda su formalno uklopljeni u pravno-politički i administrativni sustav NR Hrvatske u listopadu 1947 (Ukaz o proširenju važnosti Ustava, zakona i drugih propisa NRH na područje Istre, gradova Rijeke i Zadra te otoka Lastova (NN 87/47), Ukaz o priznavanju narodnih odbora na području Istre, gradova Rijeke i Zadra te otoka Lastova zakonitim organima vlasti (NN NRH 87/47)). U nadležnosti Oblasnog narodnog odbora za Istru (ONO za Istru), koji je imao sjedište u Labinu i djelovao do listopada 1947. bila je i administrativno-teritorijalna podjela Oblasti. U drugoj polovini 1945. Oblast su činili kotarevi Buje, Buzet, Čepić, Kras (sa sjedištem u Lupoglavu), Labin, Cres, Lošinj, Motovun, Opatija, Pazin, Poreč, Rovinj, Tinjan, Umag, Vodnjan i Žminj-Kanfanar. Glavna upravna tijela ovih kotareva bili su kotarski narodni odbori proizašli iz ratnih narodnooslobodilačkih odbora (1944 - svibanj 1945). U razdoblju od svibnja 1945. do ožujka 1947. ONO za Istru postupno je smanjivao broj upravnih tijela spajanjem pojedinih kotareva: u lipnju 1945. ukida kotareve Čepić, Rovinj, Tinjan i Umag, u kolovozu 1946. kotar Žminj-Kanfanar, u studenome kotar Kras. Nakon potpisivanja Ugovora o miru s Italijom iz nadležnosti ONO za Istru u zonu B izdvaja se i područje kotara Buje, a u ožujku 1947. godine ukida se kotar Motovun, a Cres i Lošinj spajaju se u kotar Cres-Lošinj (sa sjedištem u Malom Lošinju). Područje istarske oblasti nakon ožujka 1947. podijeljeno je od tada na kotareve Buzet, Labin, Pazin, Poreč, Vodnjan, Opatija i Cres-Lošinj (sa sjedištem u Malom Lošinju). Prethodno navedenim ukazima iz listopada 1947. te temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o administrativno-teritorijalnoj podjeli narodne Republike Hrvatske od 28. lipnja 1947 (NN 42/48) redefinirana je mjesna nadležnost tijela civilne vlasti (NOO-a) u kotarevima Buzet, Labin, Pazin i Poreč. Kotar Vodnjan je ukinut, a njegovo područje pripojeno je kotaru Pula. Ovom administrativnom podjelom geografski prostor hrvatskog dijela Istre (osim kotara Buje u sastavu Zone B STT-a) je u potpunosti je uklopljen u pravni sustav FNR Jugoslavije. Područja istarskih kotareva (od 1945. do 1947. u sastavu Oblasti Istra), nakon ntegracije nisu više objedinjena većom administrativnom jedinicom, a kotarska tijela civilne vlasti izravno su podređena republičkima. Od travnja 1949., kada stupa na snagu novi administrativni ustroj NRH, kojim se područje cijele NRH dijeli u oblasti kao najveće administrativno-teritorijalne jedinice te se na njima kao krovna tijela osnivaju oblasni narodni odbori (Ukaz o osnivanju oblasti kao administrativno-teritorijalnih jedinica i privremenih narodnih odbora oblasti na teritoriju NR Srbije, NR Hrvatske, NR Slovenije, NR Makedonije, NR Bosne i Hercegovine, NN 26/49; Zakon o administrativno-teritorijalnoj podjeli NRH, NN 29/49), pa do 1951. godine, istarski kotarevi nalaze se u sastavu oblasti Rijeka, a kotarski NOO-i podređeni su Oblasnom NOO-u Rijeka. Proces izmjena administrativno-teritorijalnog ustroja iznova je započeo je 1951. (Zakon o ukidanju narodnih odbora oblasti, NN 71/51), a zaključen je donošenjem Zakon o podjeli NR Hrvatske na kotare, gradove i općine (NN 16/52) pa su kotarski narodni odbori od travnja 1952. iznova podređeni izravno republičkim tijelima. Nakon 1947. je izvan područja NR Hrvatske ostalo područje sjeverno od Mirne (Bujština i Koparština, tj. današnji gradovi i općine Buje, Brtonigla, Grožnjan, Novigrad i Umag na području Istre) , koje je bilo dijelom uspostavljenog Slobodnog Teritorija Trst (STT) sa Zonama A i B. Zona A (Trst s okolicom) bila je pod angloameričkom upravom, a Zona B (kotarevi Buje i Kopar) pod VUJA-om. Iako je Zona B funkcionirala kao jedinstvena politička i upravna cjelina (Istarsko okružje s Istarskim okružnim narodnim odborom kao krovnim tijelom civilne vlasti), njezino je područje bilo interesno podijeljeno na hrvatski kotar Buje i slovenski kotar Kopar. Kotar Buje pripao je NRH tek 1954. godine po potpisivanju Londonskog memoranduma o suglasnosti, a formalno je uklopljen u pravni ustroj NR Hrvatske temeljem Zakona o važenju Ustava, zakona i drugih pravnih propisa NRH na području kotara Buje (NN 53/54).