ARHiNET - Kotarski narodni odbor Vodnjan

Povijest:	Kotarski narodni odbor Vodnjan formiran je u lipnju 1945. godine, a njegovo formiranje i djelovanje uvjetovano je uspostavom Zone A (lipanj 1946 – listopad 1947) Savezničke vojne uprave na području Pule, uslijed čega je Oblasni narodni odbor za Istru rasformirao kotarske narodnooslobodilačke odbore Pula i Prodol, objedinivši njihovo područje kotarom Vodnjan. Od osnivanja pa do 25. srpnja 1945. stvaratelj djeluje pod nazivom Kotarski narodnooslobodilački odbor Vodnjan, a u kolovozu mijenja naziv u Kotarski narodni odbor Vodnjan. Izbori za odbornike u kotarskoj skupštini provedeni su u rujnu 1945. Zbog lakšeg upravljanja područjem kotara, direktivom Tajništva ONO-a za Istru br. 2629 od 26. ožujka 1946. pri stvaratelju se osniva Kotarska ekspozitura u Medulinu. Ova ispostava djelovala je do studenoga 1946., kada je nakon sistematizacije broj MNO-u kotaru Vodnjan smanjen. Ukidanjem Zone A te po integraciji područja Oblasti Istre (osim kotara Buje) u administrativno-teritorijalni ustroj NR Hrvatske (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o administrativno-teritorijalnoj podjeli narodne Republike Hrvatske od 28. lipnja 1947, NN42/48) kotar Vodnjan se ukida, a iznova se formira kotar Pula. Područje u nadležnosti stvaratelja prelazi u nadležnost Kotarskog narodnog odbora Pula, formalno formiranog nakon kotarskih izbora provedenih u veljači 1948. (Ukaz Prezidijuma Narodne Republike Hrvatske od 27. prosinca 1947., NN 115/1947).
Sjedišta:	Vodnjan (1945 - 1947, Područni ured stvaratelja (Ekspozitura) u razdoblju od ožujka do studenoga 1946. imao je sjedište u Medulinu.)
Djelatnost:	Stvarna nadležnost Kotarskog narodnog odbora Vodnjan bila je uređena aktima Oblasnog narodnog odbora za Istru (ONO za Istru) i usklađena s Općim zakonom o narodnim odborima (NN 43/1946). U poslovima vezanim uz provedbu oblasnih propisa stvaratelj je obavljao izvršne poslove za i u ime Oblasnog narodnog odbora za Istru, a u sklopu funkcija kotarske uprave bio je nadležan za provedbu mjesnih izbora, kontrolu evidencija građanskih stanja (nadzor nad matičarskom službom), nadzor nad javnim redom i sigurnošću te izbor i opoziv sudaca i sudaca porotnika Kotarskog narodnog suda Vodnjan, nadležnog za vođenje prvostupanjskog prekršajnog i kaznenog postupka. Upravljao je onom društvenom (općenarodnom) imovinom na svome području koja nije bila izravno pod oblasnom upravom. Izravno je nadzirao cjelokupan rad mjesnih narodnih odbora na svome području. Provodio nadzor nad poslovanjem gospodarskih subjekata sa svoga područja. U skladu s uputstvima Oblasnog narodnog odbora za Istru stvaratelj je donosio odluke i druge akte od neposrednog interesa za kotar, vezane uz komunalnu, socijalnu, kulturnu i zdravstvenu djelatnost. Djelatnost Ekspoziture u Medulinu obuhvaćala je osobito poslove vezane uz evidencije građanskih stanja (vođenje privremenih matičnih knjiga i ažuriranje biračkih spiskova temelju izvještaja MNO-a s područja njezine nadležnosti, ispunjavanje osobnih iskaznica (legitimacija), obiteljskih listova i uvjerenja o boravku) te druge administrativne poslove od manjeg značaja.
Nadležnost / Izvori ovlasti:	Od lipnja 1945. do kolovoza 1946. Kotarski narodni odbor Vodnjan bio je nadležan za područje MNO-a proizašlih iz nižih (općinskih i seoskih) narodnooslobodilačkih odbora s područja kotareva kotara Pula i Prodol, odnosno za sveukupno 45 mjesnih narodnih odbora sa sjedištima u: Vodnjanu, Balama, Banjolama, Barbanu, brijunima, Butkovićima, Cokunima, Divšićima, Fažani, Filipani, Galižani, Grandićima, Krnici, Kavranu, Koromanima, Hrbokima, Hreljićima, Jadreškima, Juršičima, Ližnjanu, Loborici, Manjadvorcima, Marčani, Medulinu, Melnici, Monte Lessu, Muntiću, Negrinu, Orbanićima, Orlićžima, Peroju, Peruškima, Pomeru, Premanturi, Prodolu, Punteri, Raklju, Rojnićima, Šajinima, Šegotićima, Šikićima, Šišanu, Valturi, Žvareškima i Želiskima. Ekpozitura u Medulinu bila je osobito nadležna za rad MNO-a u Banjolama, Jadreškima, Ližnjanu, Medulinu, Pomeru, Premanturi, Šikićima i Šišanu. Nakon rasformiranja kotara Kanfanar u kolovozu 1946. u nadležnost stvaratelja prelaze i MNO-i s područja Svetvinčenta, Kanfanara, Kurila, Okreta, Golaša i Krmeda. Temeljem republičke administrativne podjele iz lipnja 1947 (NN42/48) mjesna nadležnost stvaratelja je ostala ista, ali je znatno smanjen broj MNO-a u nadležnosti stvaratelja, pa se od tada do prestanka djelovanja stvaratelja u nadležnosti kotarske uprave sa sjedištem u Vodnjanu nalaze MNO-i Bale, Banjole, Barban, Brijuni, Divšići, Fažana, Galižana, Juršići, Kanfanar, Krnica, Ližnjan, Medulin, Marčana, Peroj, Rakalj, Šišan, Svetvinčenat, Valtura, Vareški i Vodnjan.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Kotarski narodni odbor Vodnjan imao je Plenum (skupštinu, predstavničko tijelo) i Izvršni odbor (izvršno i upravno tijelo). Uz predsjednika, potpredsjednika i tajnika, izvršni odbor sačinjavali su odbornici zaduženi za pojedina područja djelatnosti odbora (povjerenici za pojedina područja ili voditelji odjela). Izvršni odbor donosio je odluke od općeg značaja te je upravljao radom odjela zaduženih za pojedina područja iz svoje djelatnosti. Uz Tajništvo, stvaratelj je ustrojio Upravni odjel (s općim upravnim otsjekom, te otsjecima za mobilizacije te javni red i sigurnost), Odjel trgovine i opskrbe, Financijski odjel, Socijalni odjel, Zdravstveni odjel, Odjel tehničkih radova, Odjel industrije, obrta i rudarstva, Odjel šumarstva i šumske industrije, Poljoprivredni odjel i Prometni odjel. Ekspozitura u Medulinu imala je svog voditelja i kurira te svog predstavnika u kotarskoj skupštini.
Opći kontekst:	U razdoblju od 1945. do 1947., odnosno od Sporazuma o Julijskoj krajini (Beograd, lipanj 1945.), kojim je područje Istre bilo podijeljeno između Savezničke vojne uprave (Zona A, gradovi Trst i Pula, s vrlo uskom okolicom) i Vojnu upravu Jugoslavenske Armije – VUJA-u (Julijska krajina, Slovensko primorje, ostatak Istre i Rijeka), pa do potpisivanja Ugovora o miru s Italijom (Pariz, veljača 1947.), kojim je i formalno-pravno cijeli prostor današnje Istarske županije (područja kotara Buje) pripojen teritoriju Narodne Republike Hrvatske, na području istarskog dijela VUJA-e je krovno tijelo civilne vlasti bio Oblasni narodnooslobodilački / narodni odbor za Istru, koji je sam, ili uz suglasnost VUJA-e, donosio propise od općeg značaja te svojim odlukama stavljao na snagu zakonske odredbe NR Hrvatske te jugoslavenskih saveznih tijela. Odluke Tajništva i Izvršnog odbora Oblasnog narodnog odbora za Istru i VUJA-e objavljivane su u ''Službenom listu Oblasnog narodnog odbora za Istru i Gradskog narodnog odbora Rijeka'', a na području Istre bio je na snazi i Opći zakon o narodnim odborima (Sl. list FNRJ 43/46). Oblasni, kotarski i ostali niži NOO-i s područja Oblasti Istre stoga su i u tom razdoblju uglavnom funkcionirali na isti način kao tijela civilne vlasti u ostatku Hrvatske, premda su formalno uklopljeni u pravno-politički i administrativni sustav NR Hrvatske u listopadu 1947 (Ukaz o proširenju važnosti Ustava, zakona i drugih propisa NRH na područje Istre, gradova Rijeke i Zadra te otoka Lastova (NN 87/47), Ukaz o priznavanju narodnih odbora na području Istre, gradova Rijeke i Zadra te otoka Lastova zakonitim organima vlasti (NN NRH 87/47)). U nadležnosti Oblasnog narodnog odbora za Istru (ONO za Istru), koji je imao sjedište u Labinu i djelovao do listopada 1947. bila je i administrativno-teritorijalna podjela Oblasti. U drugoj polovini 1945. Oblast su činili kotarevi Buje, Buzet, Čepić, Kras (sa sjedištem u Lupoglavu), Labin, Cres, Lošinj, Motovun, Opatija, Pazin, Poreč, Rovinj, Tinjan, Umag, Vodnjan i Žminj-Kanfanar. Glavna upravna tijela ovih kotareva bili su kotarski narodni odbori proizašli iz ratnih narodnooslobodilačkih odbora (1944 - svibanj 1945). U razdoblju od svibnja 1945. do ožujka 1947. ONO za Istru postupno je smanjivao broj kotarskih NO-a spajanjem pojedinih kotareva: u lipnju 1945. ukida kotareve Čepić, Rovinj, Tinjan i Umag, u kolovozu 1946. kotar Žminj-Kanfanar, u studenome kotar Kras. Nakon potpisivanja Ugovora o miru s Italijom iz nadležnosti ONO za Istru u zonu B izdvaja se i područje kotara Buje, a u ožujku 1947. godine ukida se kotar Motovun, a Cres i Lošinj spajaju se u kotar Cres-Lošinj (sa sjedištem u Malom Lošinju). Područje istarske oblasti nakon ožujka 1947. podijeljeno je od tada na kotareve Buzet, Labin, Pazin, Poreč, Vodnjan, Opatija i Cres-Lošinj (sa sjedištem u Malom Lošinju). Prethodno navedenim ukazima iz listopada 1947. te temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o administrativno-teritorijalnoj podjeli narodne Republike Hrvatske od 28. lipnja 1947 (NN42/48) redefinirana je mjesna nadležnost tijela civilne vlasti (NOO-a) u kotarevima Buzet, Labin, Pazin i Poreč. Kotar Vodnjan je ukinut, a njegovo područje pripojeno je iznova osnovanom kotaru Pula. Ovom administrativnom podjelom geografski prostor hrvatskog dijela Istre (osim kotara Buje u sastavu Zone B STT-a) je u potpunosti je uklopljen u pravni sustav FNR Jugoslavije. Područja istarskih kotareva (od 1945-1947 u sastavu Oblasti Istra), nakon integracije nisu više objedinjena većom administrativnom jedinicom, a kotarska tijela civilne vlasti izravno su podređena republičkima. Od travnja 1949., kada stupa na snagu novi administrativni ustroj NRH, kojim se područje cijele NRH dijeli u oblasti kao najveće administrativno-teritorijalne jedinice te se na njima kao krovna tijela osnivaju oblasni narodni odbori (Ukaz o osnivanju oblasti kao administrativno-teritorijalnih jedinica i privremenih narodnih odbora oblasti na teritoriju NR Srbije, NR Hrvatske, NR Slovenije, NR Makedonije, NR Bosne i Hercegovine, NN 26/49; Zakon o administrativno-teritorijalnoj podjeli NRH, NN 29/49), pa do 1951. godine, istarski kotarevi nalaze se u sastavu oblasti Rijeka, a kotarski NOO-i podređeni su Oblasnom NOO-u Rijeka. Proces izmjena administrativno-teritorijalnog ustroja iznova je započeo je 1951. (Zakon o ukidanju narodnih odbora oblasti, NN 71/51), a zaključen je donošenjem Zakon o podjeli NR Hrvatske na kotare, gradove i općine (NN 16/52) pa su kotarski narodni odbori od travnja 1952. iznova podređeni izravno republičkim tijelima. *** Nakon 1947. je izvan područja NR Hrvatske ostalo područje sjeverno od Mirne (Bujština i Koparština, tj. današnji gradovi i općine Buje, Brtonigla, Grožnjan, Novigrad i Umag na području Istre) , koje je bilo dijelom uspostavljenog Slobodnog Teritorija Trst (STT) sa Zonama A i B. Zona A (Trst s okolicom) bila je pod angloameričkom upravom, a Zona B (kotarevi Buje i Kopar) pod VUJA-om. Iako je Zona B funkcionirala kao jedinstvena politička i upravna cjelina (Istarsko okružje s Istarskim okružnim narodnim odborom kao krovnim tijelom civilne vlasti), njezino je područje bilo interesno podijeljeno na hrvatski kotar Buje i slovenski kotar Kopar. Kotar Buje pripao je NRH tek 1954. godine po potpisivanju Londonskog memoranduma o suglasnosti, a formalno je uklopljen u pravni ustroj NR Hrvatske temeljem Zakona o važenju Ustava, zakona i drugih pravnih propisa NRH na području kotara Buje (NN NRH 53/54).