ARHiNET - Magjer Rudolf Franjo

Povijest:	Rudolf Franjo Magjer (kako stoji u izvatku iz matične knjige rođenih) rodio se u Zemunu 28. rujna 1884. godine. Otac Đuro (Gjuro) Magjer, rodom iz Lasinje, bio je brodski kormilar prvog razreda Dunavskog parobrodarskog društva s prebivalištem u Zemunu, te 50 godina upravljao riječnom linijom Zemun-Istanbul. Majka Terezija Kubić rodom je bila iz Osijeka. Nižu pučku školu završio je u Osijeku. Srednjoškolsko obrazovanje krenuo je pohađati u Kraljevskoj velikoj gimnaziji 1895. godine, ali već u drugom polugodištu prvog razreda prešao u Realnu gimnaziju, koju je pohađao do 1896. Nakon toga završava četiri tečaja (4 semestra) Kraljevske učiteljske škole gdje je s odlikom položio ispit zrelosti 17. lipnja 1903. godine. Nakon službovanja u pučkim školama u Šljivoševcima i Valpovu, ponovno se vraća u Osijek i nastavlja svoj rad u Vježbaonici učiteljske škole, te nakon ispita pred Kraljevskim ispitnim povjerenstvom 1905. stječe pravo na učiteljsku službu na nižim, a 1913. godine na višim pučkim školama za predmete hrvatski i njemački jezik, zemljopis, povijest, crtanje i krasopis. 14. studenog 1903. godine oženio se Slavicom (Alojzijom) Anschau. Kćer Zorislava rodila se 8. kolovoza 1904. godine (završila Realnu gimnaziju), sin Zlatibor 24. kolovoza 1906. godine (završio Vojnu akademiju), kćer Đurđica 11. lipnja 1914. godine (završila Trgovačku akademiju), i mlađi sin Miljenko 13. studenog 1919. godine (završio također Vojnu akademiju i bavio se književnošću). 1912. godine počinje raditi na Kraljevskoj učiteljskoj školi u Osijeku, a 1920. godine imenovan za kraljevskog županijskog školskog nadzornika pri Kraljevskoj županijskoj oblasti. 1928. godine premješten u Građansku školu u Osijeku. Zbog svojih poslovnih dostignuća postupno i stalno je unapređen u svojoj struci, te konačno umirovljen 1943. godine. Književnošću se počeo baviti kao učenik od 1899. godine (objavljivao radove u časopisima Bršljan i Pobratim). Kasnije je svoje pjesme i pripovjetke objavljivao u hrvatskim časopisima (Hrvatsko pravo, Zagreb; Hrvatska smotra, Zagreb; Hrvatska obrana, Osijek; Glas matice hrvatske, Zagreb; Školski vjesnik, Sarajevo), pojedinačno i u zbirkama (izdao 60 samostalnih djela i sudjelovao u preko 80 zajedničkih zbirki), sastavio je antologiju hrvatskih omladinskih pisaca (1906.), 1909. godine osnovao je Klub hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku, bio je urednik Vjesnika osječke oblasti, aktivni član Matice hrvatske, Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima u Zagrebu, bio je i dopisni član Hrvatskog pedagoško-književnog zbora u Zagrebu. Bio je stalni suradnik Hrvatske enciklopedije i Hrvatske bibliografije u Osijeku. Radovi: zbirke poezije Porivi, Novi zvuci, Erotika, Moj put, Pjesme iz osame, Rukovet epigrama; novele: Zapisci sa sela, Sa slavonske ravni, Iz naših sela, Bez ljubavi, Crveni križ, Kolosijek i staroputine; omladinska književnost: U pjesmi i priči. Djela su mu prevedena na njemački, poljski, češki, talijanski, slovački i slovenski jezik. Iako se iz brojnih njegovih napisa dade isčitati nezadovoljstvo općim vrednovanjem književnog i kulturnog rada ne samo njega samog, već i njegovih zavičajnih suvremenika, činjenica je, da su zahvaljujući upornom trudu Rudolfa Magjera, te književnika i publicista njegovog kruga, oni su vrlo prisutni u publikacijama i javnosti, posebice na lokalnoj razini. Govori tome u prilog što je 5. lipnja 1925. godine svečano proslavljena 25-godišnjica njegovog književnog i kulturnog rada u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku.
Sjedišta:	Osijek (1891 - 1954)
Djelatnost:	Književnik, profesor, osnivač Kluba hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku.