ARHiNET - Društvo slobodnih zidara lože Budnosti (Vigilantia) Osijek

Povijest:	U Hrvatskoj osnovana je prva loža u Glini oko 1769. u Zagrebu, „Prudentia“ oko 1773. U Osijeku je grof Stjepan Niczky oko 1773. osnovao ložu pa je pronađeni popis njenih 36 članova iz 1785. Nakon povlačenja Francuza iz prekosavske Hrvatske prestale su lože djelovati u Hrvatskoj. Tek 1871. osnovana je loža „Ljubav bližnjega“ u Sisku, a. 1892. „Hrvatska vila„ u Zagrebu. 1898. nađene su veze s Osijekom (Bojanić str. 52) gdje je 1900. osnovan Vjenčić s 13 članova. Godine 1903. promaknuto je 10 osječke braće u drugi, a 6 u treći stupanj, pa je 12.XI.1903. u prisustvovanju meštra dra Adolfa pl. Mihlića konstituiran „Vjenčić članova lože K ljubavi bližnjega u Osijeku, koja se 1908. razišla (str. 71). Godine 1909. osnovana je nova podružnica lože Ljubav bližnjega u Osijeku (str. 75), 1910. održala je zagrebačka dva „rada“ u Osijeku (str. 76, 80), pa je 1912. u Osijeku osnovana posebna lože „Budnost“ i dr. Bojničić spominje Osijek na stranama 90, 91, 92, 94, 102. Novoj loži posvećuje posebno poglavlje VII. str. 107-110 pod naslovom „Die Tochterloge Budnost in Osijek“. Po ovome zaključila su braća što su živjela u Osijeku 5.XI.1899. osnovati Vjenčić i osnovati Društvo za zaštitu zapuštene djece. Na čelo Vjenčića izabran je bankar Oskar Neissmeyer. 9.XI.1904. položio je mjesto pročelnika i povukao se s njim i preko polovice članova. Preostali, među njima napose trgovac Franjo Sedlakovich, odvjetnik dr. Mosin Klein, liječnik dr. Dupan Vranešević, bankar Šandor Sorger, veleposjednik Mirko Hermann i industrijalac I.N. Schulhoff pridružili su se zagrebačkoj loži Ljubav bližnjega u čije je ime dr. Adolf Mihalić održao sastanak u prostorijama Gradskog vrta, dok su daljnji primici održani u iznajmljenim prostorijama Hotela Central. Godine 1910. umro je Sedlakovich, a kad je za pročelnika izabran Mirko Hermann, uspjelo mu je osigurati prostorije u novo podignutom Urania-kinu, koji je također bio masonska ustanova. 13.XI.1912. bio je prvi primitak u novim prostorijama, a 9. prosinca zaključeno je položiti Vjenčić u ložu. Prisutna bila su braća: Mirko Hermann, dr. Dušan Vranešević, dr. Mosin Klein, arhitekt Viktor Axmann, ravnatelj kina Antun Orel, Josip Haladi-Dietz, prokurista Stjepan pl. Zsille, vlasnik ciglane Emil Klazzeriano, Šandor Sorger, profesor Adolf Herzer, I.N. Schlhoff, ljekarnik Jani Govorkovich, Akos Michels, i Gaza Szabo. Velika loža Ugarske izdala je odobrenje 4.I.1913. pa se radilo na osnivanju Društva za pučko obrazovanje s Pučkom knjižnicom kad li je buknuo svjetski rat, pa loža nije mogla doći od odobrenja pravila, već je morala prestati s djelovanjem i ograničiti se na karitativnu djelatnost. Na osječkom kolodvoru osnovan je odbor za okrjepu vojnika, prostorije lože uređene su za vojnu bolnicu s 16 kreveta, uređen je Dječji dom. Zaključkom glavne skupštine od 4.VII.1916. iznajmljena je gradska zaklada kuća u Strossmayerovoj ulici i započeto s njenim uređenjem, nakon čega je ona kupljena za 15.000 kruna, pa je 6.X.1916. dana na upotrebu. Smješteno je u Dom 16 štićenika , dok je 60 do 70 djece dobilo dnevnu opskrbu i otvoren Dječji vrt. Namješteno je 7 osoba, godišnji trošak do 30.000 što se namjerava podmiriti članarinom, darovima, opskrbnim pristojbama, potporna građa i zemaljskog ratnog potpornog društva, a kupiti i susjednu zgradu. U Donjem gradu otvoren je ogranak za 30 djece. Broj braće iznosi 25, od njih 19 majstora, 6 šegrta. Od svih 8 na ratištu, jedan od njih u srpskom zarobljeništvu. Poslije I. svjetskog rata je loža do odlučnog utjecaja u mnogim granama javnog života, napose u zdravstvu, školstvu i privredi. Imala je i svoj dom na Trenkovom trgu 3, a kad je proglašena banovina Hrvatska u kolovoza 1940. raspustio je ban Subašić sve slobodno–zidarske lože na području banovine, prije čega se veliki dio članstva povukao. Kad je 1941. osnovana NDH upriličili su Nijemci i ustaše progon masona, poput Židova morali su na rukavu nositi žute trake, ložu na Trnkovom trgu obložili su šarenim pločama i u njoj uredili tendencioznu antimasonsku i antižidovsku izložbu nastojeći masonstvo karikirati kao oruđe međunarodnog Židovstva. Postojalo je nekoliko varijanti masonstva, koje osim naziva nisu imale ništa zajedničkog. Tako je i u Osijeku postojala židovska loža, koja je ograničena na nacionalne židove već i radi toga nije izravno mogla imati utjecaj van njihovih krugova.
Sjedišta:	Osijek (1911 - 1940)
Opći kontekst:	Pozivajući se na tradicije zidarsko-klesarsko-graditeljskih cehova, odakle mu naziv i simboli šestar i trokut, u uvjetima liberalnog prosvjetiteljstva, ovaj je mističko, strogo hijerarhijski organizirani pokret proširen u mnogim zemljama. Iako mu je navodni cilj bio „moralno oplemenjivanje“ postao je sve više ekskluzivnom zajednicom za međusobno potpomaganje bogatih i „uglednih“ pripadnika društva iz redova aristokracije i krupne buržoazije. Bilo je tajno udruženje, koje je krilo svoje odrede i znakove raspoznavanja i održavalo tajne sastanke, ali ono nije u pravilo bilo ilegalno, jer je udovoljavalo propisima određenih zemalja o udruživanjima. Masoni su organizirani u „radionice“, lože, svaku s posebnim imenom. Lože jedne zemlje čine veliku ložu s Velikim meštrom. Po Ivanovoj opservaciji postoje tri stupnja: šegrti, djetići i majstori, po škotskoj opservanciji 33 stupnja. Prva Velika loža osnovana je 24. VI. 1717. na dan sv. Ivana Krstitelja u Londonu.