Facebook
Naziv: Generalni civilni vicekomesarijat za Istarsku provinciju u Poreču
Vrsta entiteta: pravna osoba
Razdoblje: 1921 - 1922
Usporedni nazivi: Vicecommissariato generale civile per la Provincia d'Istria-Parenzo (talijanski)
Aktivnost: Stvaratelj više ne djeluje
Povijest: Generalni civilni vicekomesarijat u Poreču osnovan je temeljem Zakona br. 1269 od 31.8.1921. kojom se potvrđuju političke i upravne funkcije Generalnog civilnog komesarijata za Julijsku Krajinu u Trstu te se u Gorici i Poreču kao tijela političke i administrativne pokrajinske vlasti osnivaju vicekomesarijati, koji nasljeđuju funkcije koje su tijekom vojne uprave (1918-1920) bile koncentrirane pri komesarima za autonomne poslove. Vicekomesar za Istru imenovan je Dekretom br. 1622 od 19.11.1921, a sukladno odluci generalnog civilnog komesara za Julijsku krajinu Mosconija (u gradivu fonda: spis b.b. iz 1921. godine, kut.1), Vicekomesarijat u Poreču započinje djelovati s 1. prosinca 1921. godine. Generalni civilni vicekomesarijat u Poreču formalno prestaje djelovati po stupanju na snagu Zakona br. 1373 od 17.10.1922. kojim je provedeno daljnje usklađivanje administrativnog ustroja u pripojenim krajevima s onim u Kraljevini Italiji. Međutim, centralna provincijska vlast ostaje koncentrirana pri njegovu sljedniku - Viceprefekturi u Poreču sve do ožujka 1923. godine, od kada stvarno započinje djelovati Prefektura Istre u Puli, osnovana u siječnju 1923. godine.
Sjedišta: Poreč
Djelatnost: Djelatnost i ovlasti stvaratelja propisane su Kraljevskim dekretom br. 1233 od 22.7.1920. godine, a obuhvaćale su donošenje političkih i administrativnih odluka u skladu sa smjernicama središnje vlasti, objavljivanje i provođenje zakona Kraljevine Italije te posebnih odredbi viših tijela u zoni Julijske krajine, upravljanje svim javnim službama, brigu o javnoj sigurnosti, donošenje odluka vezanih uz službenike i zaposlenike Vicekomesarijata i pripadajućih službi te nadzor odluka nižih tijela (civilnih komesarijata). Vicekomesarijat je imao ovlasti prvostupanjske instance u upravnim i političkim pitanjima.
Nadležnost / Izvori ovlasti: Stvaratelj je bio nadležan za područje pokrajine Istre, odnosno područja u nadležnosti civilnih komesarijata u Poreču, Pazinu, Puli, Kopru, Voloskom i Lošinju.
Opći kontekst: Krajem listopada 1918. (30.10.1918.) predstavnik talijanske vojske general Armando Diaz i predstavnik austrijske vojske general Weber sklopili su primirje u Villa Giusti kraj Videma, a prema usuglašenim uvjetima austrijska se vojska morala povući na granicu označenu u čl. 4 Londonskog ugovora od 26.4.1915. u kojem se navodi da će Italija iza dovršetka rata dobiti Trentin, cisalpinski dio Tirola, Trst, Goricu, Gradišku te Istru s Kvarnerom i sjeverozapadnim otocima. Na područjima koje je napustila austrijska vojska uprava je privremeno povjerena vrhovnom zapovjedništvu talijanske vojske. Izvršnu vlast na okupiranom području imao je Generalni sekretarijat za civilne poslove, koji je bio izravno podređen vrhovnom vojnom zapovjedništvu i središnjim tijelima državne uprave u Rimu i bio je nadležan za sve građanske poslove i civilne službe. Odredbama primirja također je određeno da tijela pokrajinske, kotarske i općinske uprave nastavljaju s radom prema austrijskim propisima te s istim nadležnostima i ovlastima kao u vrijeme austrijske uprave, ali pod izravnim nadzorom vojnih zapovjedništava talijanske okupacijske vojske. U studenome 1918. godine je odlukom vrhovnog zapovjednika vojnih snaga na čelo pokrajinske uprave kao guverner Julijske krajine (grad Trst, Istra te Gorica i Gradiška) imenovan general Pecori Giraldi. Ovlasti guvernera Julijske krajine odgovarale su onima namjesnika austrijskog Primorja. Provincijska administracija, na čelu s komesarima za autonomne poslove, uspostavljena je u Gorici (za Goricu i Gradišku), Trstu (za Trst s okolicom) i Poreču (za područje austrijske Markgrofovije Istre), a guverneru su bili potčinjeni civilni komesari, koji su preuzeli funkcije, ovlasti i nadležnost austrijskih kotarskih poglavarstava u Kopru, Pazinu, Puli, Poreču, Voloskom i Lošinju. Iako su sva predstavništva gradskih i općinskih upravnih tijela prema odredbama primirja u Villa Giusti trebala biti potvrđena te nastaviti djelovati, značajan broj općinskih uprava bio je iz sigurnosno-političkih razloga raspušten već početkom 1919. godine. Funkcije austrijskog općinskog odbora i općinskog vijeća koncentriraju se pri načelniku općine, odnosno, u slučajevima kada je iz sigurnosnih ili političkih razloga došlo do smjene općinske uprave, pri izvanrednom komesaru općine („commissario straordinario per il comune“, „sindaco“).
Tijekom mirovne konferencije u Parizu (12. siječnja 1919. – 10.9.1919.), Italija je se postupno pripremala za aneksiju okupiranih područja. U siječnju 1919. godine osnovano je Ministarstvo za oslobođene krajeve (osnovano Dekretom br. 41 od 19.1.1919, a ukinuto Dekretom od 25.2.1923. br. 391), sa zadaćom da tijekom prve godine po obnovi mira upravlja cjelovitom uspostavom funkcija civilne uprave te da obnovi gospodarske aktivnosti u zoni prethodnih ratnih operacija. Proces zamjene vojne uprave civilnom upravom nastavljen je u srpnju 1919. godine (Dekret br. 160 od 7.7.1919.), kada je pri Ministarskom savjetu Kraljevine Italije osnovan Centralni ured za nove provincije (Ufficio centrale per le nuove provincie del Regno), čija je zadaća, uz preuzimanje ovlasti koje su do tada provodili vrhovno tršćansko vojno zapovjedništvo i Generalni komesarijat za civilne poslove, bila prilagodba i usklađivanje administrativnog i ekonomskog sustava u novim područjima talijanskom državnom ustroju te priprema aneksije bivših austrijskih područja. Na čelo Centralnog ureda za nove provincije, kojim je uspostavljena neposrednija veza sa središnjom vlašću Kraljevine Italije u Rimu, imenovan je Francesco Salata. Istim dekretom (Dekret br. 160 od 7.7.1919) ukinuta je funkcija vojnog guvernera Julijske krajine, a njegove nadležnosti preuzima generalni civilni komesar, imenovan za područje Julijske krajine 20.7.1919. godine (Cofolli tijekom 1919. godine, a Antonio Mosconi tijekom 1920., do kolovoza 1922.). Imenovanjem Generalnog civilnog komesarijata za Julijsku krajinu sa sjedištem u Trstu vojna uprava je u cijelosti zamijenjena civilnom. Ovlasti generalnih civilnih komesara određene su Dekretom br. 1251 od 24.7.1919. U odnosu na ovlasti prefekta u Italiji i ovlasti namjesnika Primorja u prethodnom austrijskom sustavu, generalni civilni komesar za Julijsku krajinu imao je šire zakonodavne i izvršne ovlasti, te je bio izravno zadužen za donošenje uredbi i propisa, pravilno funkcioniranje svih građanskih službi te za održavanje javnog reda i mira. Po ratifikaciji mirovnog ugovora između Italije i Austrije (St. Germain, 16.7.1920.), 12. studenoga 1920. godine sklopljen je Rapallski ugovor (potvrđen Zakonom br. 1778 od 19.12.1920.), kojim je Kraljevini Italiji, uz Zadar s okolicom, pripojena Julijska krajina, za čime je uslijedila odluka o protezanju valjanosti ustava i zakona Kraljevine Italije na područje Julijske krajine (Dekret br. 1902 od 30.12.1920), te je u veljači 1921. godine i formalno utvrđen prestanak ratnog stanja (Dekret br. 210 od 24.2.1921.). Sistematizacija administrativnog ustroja na području Julijske krajine provedena je Zakonom br. 1269 od 31.8.1921., kojom se potvrđuju političke i upravne funkcije Generalnog civilnog komesarijata za Julijsku Krajinu u Trstu, a istim zakonom omogućeno je osnivanje nižih tijela (vicekomesarijata, na čelu s vicekomesarom), koja preuzimaju funkcije komesara za autonomne poslove u Gorici, Trstu i Poreču. Istovremeno, u Poreču je osnovan i izvanredni pokrajinski odbor (Giunta provinciale straordinaria, Dekret br. 1747 od 19.11.1921, izmjene Dekret br. 47 od 19.1.1922.), a općinskom vijeću Trsta pridane su funkcije pokrajinskog sabora. Generalni civilni vicekomesarijat za Istarsku provinciju u Poreču i civilni komesarijati u Poreču, Puli i Pazinu djelovali su do uspostave fašističke diktature u listopadu 1922. godine, koja je potom provela daljnje usklađivanje administrativnog ustroja u pripojenim krajevima s onim u Kraljevini Italiji, te su umjesto ukinutih tijela u njihovim sjedištima osnivaju potprefekture. S krajem 1922. godine prestaje djelovati i Centralni ured za nove provincije.
Stvaratelji: (1921 - 1922)





Identifikator: HR-DAPA/S - 2512
Pravila ili propisi: ISAAR(CPF) Međunarodni standard arhivističkog normiranog zapisa za pravne i fizičke osobe i obitelji, 2. izdanje, Zagreb, Hrvatski državni arhiv, 2006.
Status zapisa: izmijenjena inačica
Podrobnost: djelomičan
Jezik opisa: hrvatski
Pismo opisa: latinica