ARHiNET - Riječka prefektura

Povijest:	Rimskim ugovorom između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS, potpisanim 27. siječnja 1924., stavljeni su van snage pojedini dijelovi Rapallskog ugovora iz 1920. kojim je stvorena Slobodna Država Rijeka. Sukladno Rimskom ugovoru Rijeku je anektirala Italija, dok je grad Sušak pripojen Kraljevini SHS. Iste godine, 27. veljače, kraljevskim dekretom br. 213 osnovana je Kvarnerska (kasnije Riječka) pokrajina, dok je do uspostave rada njezinog političkog izvršnog tijela, prefekture, proteklo još neko vrijeme. Prvi prefekt Kvarnerske pokrajine, di Donato, postavljen je na čelo političke vlasti u Pokrajini dekretom br. 582 od 27. travnja 1924. Izvor ovlasti u razdoblju od siječnja 1924. do ožujka 1926. bio je za Riječku pokrajinu utrđen nizom kraljevskih dekreta. Kraljevskim dekretom od 14. III. 1926. g. broj 579 proširen je na Riječku pokrajinu talijanski općinski i provincijski zakon. Time je Rijeka, nakon višegodišnjeg vojnog, političkog i međunarodnopravnog procesa započetkog krajem 1918., bila u cijelosti uklopljena u teritorijalno-administrativni sustav Kraljevine Italije. Kad je Italija 1941. okupirala dio Hrvatskog Primorja i Gorskog kotara Riječka prefektura proširila je svoj djelokrug i na ta područja. Dekretom od 28. IV. 1941. broj 30 formirao je riječki prefekt Testa posebnu administraciju za okupirano područje Jugoslavije, koje je već 18. V. iste godine kraljevskim dekretom broj 452 anektirano Italiji i pripojeno Prefekturi u Rijeci. Ovime je riječki prefekt na anektiranom području preuzeo funkcije slične onima koje je imao guverner za Dalmaciju i visoki komesar za Ljubljansku provinciju. Poslije kapitulacije Italije u rujnu 1943. Riječka pokrajina je pripala novoj fašističkoj državi na sjeveru Italije (Repubblica di Salo) u sklopu njemačke Operativne zone Jadransko primorje, podvrgnutoj njemačkoj građanskoj upravi sa sjedištem u Trstu. Riječka prefektura je prestala postojati 3. svibnja 1945. kada je Rijeku zauzela vojska Narodnooslobodilačkog pokreta Jugoslavije.
Sjedišta:	Rijeka (1924 - 1945)
Djelatnost:	Riječka prefektura bila je u razdoblju od 1924. do 1941. nadležna za područje Kvarnerske odnosno Riječke pokrajine u čijem su sastavu bili grad Rijeka i općine Brseč, Ilirska Bistrica, Jablanica, Jelšane, Lovran, Klana, Knežak, Materija, Matulji, Mošćenice, Opatija, Podgrad, Prem, Veprinac i Zagorje (broj i područje općina su se u tom razdoblju mijenjali). Nakon rata između Italije i Jugoslavije u travnju 1941. Riječkoj pokrajini je pripojeno primorsko područje od Sušaka do Bakarca, dio Gorskog kotara do Čabra i Kupe, grad Kastav te otoci Krk i Rab. Stvarni djelokrug Prefekture obuhvaćao je najvažnije poslove u sprovedbi državne politike i zakona u Pokrajini, s koncentracijom političke moći odlučivanja i izvršne inicijative u osobi prefekta, odgovornog jedino višim državnim tijelima u Rimu. Njegov kabinet je bio zadužen za povjerljive spise, upravno osoblje, načelnike općina, udruženja, politička zbivanja, emigraciju, odnos s političkim i vojnim vlastima, uvedbu zakona na nova područja, ustrojstvo administracije, tisak, ekonomat i druge poslove. Odsjeci Administrativnog odjela imali su u svom djelokrugu sve unutarnje administrativne poslove. Prvi odsjek je bio zadužen za dražbe i ugovore od državnog interesa, odobrenja završnih računa financijske uprave, kaucije, izdavanje kopija, ovjeravanje potpisa, civilnu upravu, naturalizacije i državljanstva, promjene prezimena, demografska pitanja i zaštitu rase, trošarine, takse i upravu državnih dobara, porezne urede, crkvene posjede, osoblje pokrajinskih i kotarskih komisija za izravne poreze, umjetnost i starine, bogoštovlje, ozakonjenje kupoprodajnih ugovora, naknadu ratne štete i sve ostale poslove koji nisu obuhvaćeni u drugim odsjecima. Prvi odsjek je također vodio glavni urudžbeni zapisnik, arhiv, biblioteku, ekspedit, publiciranje te razašiljanje i čuvanje publikacija državnih zakona i okružnica. Drugi odsjek Administrativnog odjela je u svojoj nadležnosti imao općinske i pokrajinske poslove, teritorijalna razgraničenja, vođenje političkih (državnih) i administrativnih (lokalnih) biračkih popisa, izbore i općinska dobra. Nadalje, bio je nadležan za dobrotvorne institucije, a vodio je i nadzor nad povjereništvom za pomoć i javnu dobrotvornost. Treći odsjek Administrativnog odjela je bio nadležan za djelatnosti održavanja higijene i zdravstvo, vojnu obvezu, predvojničku obuku, upravljanje šumama, rudnicima i kamenolomima, utege i mjere, sajmove i tržnice, te druge poslove u vezi poljoprivrede, industrije i trgovine. U djelokrugu ovog odsjeka bile su i karabinjerske stanice. Četvrti odsjek Administrativnog odjela bio je nadležan za javne radove, ceste, željeznice, tramvaje i automobile, eksproprijaciju, meliorizaciju, pošte, telegrafe i telefone te za druge poslove u svezi uprave javnih radova. Tom odsjeku pripadali su također i poslovi koji se odnose na održavanje Hotela za emigrante i Vojarne sv. Vida. Prvi odsjek Odjela računovodstva je bio zadužen za poslove u svezi državnog računovodstva, blagajnu Prefekture te za tekuće račune Pokrajinske uprave i ostalih ureda. Drugi odsjek je nadzirao općinska računovodstva te računovodstva raznih pokrajinskih i drugih ureda, upravljao riznicom ukinute Riječke države te vodio njezino likvidacijsko knjigovodstvo do zaključenja poslova. Ured za likvidaciju (Ufficio stracio) zaključivao je poslove javnih radova započetih prije aneksije pokrajine Italiji, upravne postupke i predmete socijalne skrbi prema riječkim i mađarskim propisima te neke poslove školstva, trgovine, industrije, prometa i nacionalne ekonomije.<\P> Nova tijela Prefekture nastala nakon pripajanja teritorija osvojenih u ratu 1941. imala su svoj zaseban djelokrug rada. Glavni zadatak Općeg tajništva za građansku upravu (od 25. I. 1942. Opće ravnateljstvo) bio je koordinacija funkcija lokalnih civilnih povjerenika odnosno funkcioniranje pripojenih kotara i općina. Ovo se odnosi na okupirane kotare Sušak, Bakar, Krk, Rab te Kastav i Čabar. Napose, Opće tajništvo za građansku upravu skrbilo je za popis pučanstva, uređenje puteva, reorganizaciju škola, zaklade, društva i dobrotvorne udruge, kulturni rad itd. Opće tajništvo za gospodarske poslove imalo je u svom djelokrugu sljedeće poslove: utvrđivanje gospodarskog stanja pokrajine, donošenje mjera za kontinuiran rad industrije i trgovine, sprovedbu odredbe da se strana poduzeća stave pod sekvestar sindikata s ovlaštenjem koje predviđa ratni zakon iz 1938., sprovedbu odredbe o imenovanju povjerenika pri važnijim bivšim jugoslavenskim poduzećima, postupno osposobljavanje poduzeća za nacionalnu ekonomiju Italije te unapređenje produktivnosti poduzeća u sektoru poljoprivrede i šumarstva, sprovedbu nacionalizacije važnijih tvrtki, bilo putem sekvestra bilo putem ugovora između interesenata. Poslije su neki poslovi odvojeni od resora Općeg tajništva za gospodarske poslove te pridani nadležnosti Posebnog tajništva. Građanska uprava za anektirano područje vršila je putem podređenih joj ureda i ustanova instruktažu i nadzor nad sljedećim poslovima: ubiranje poreza i državnih, pokrajinskih i općinskih taksi, rad poreznih ureda; opskrba, sekvestri, otkup živežnih namirnica; zakonitost prodaje razne robe, razmještaj trgovina i distribucija proizvoda; uređenje cestovnog prometa, pošta, telegrafa i telefona, željeznice, trgovačkog prometa; javni radovi; isplate plaća uredskom personalu te plaća i penzija personalu bivše Jugoslavije, upravljanje novim područjem; motorna vozila i njihova opskrba; državne šume, izvlaštene i privatne šume; monopoli na anketiranom području, filatelijski uredi; štedionice i seoske blagajne; potrošačke, proizvodne i radničke zadruge. Opće povjereništvo za promidžbu bilo je povjereno federalnom tajniku, a zadatak mu je isključivo bila politička promidžba.<\P> Posebno tajništvo za anektirano područje bilo je glavna veza između civilnih funkcija prefekta i raznih ureda, a imao je i slijedeće svoje samostalne dužnosti: kabinet prefekta (oglasi, politička i ekonomska situacija, tisak, Državni arhiv, odnosi s talijanskim i stranim vlastima, svečanosti i manifestacije, imenovanja, itd.); personalna pitanja, primanja u službu i disciplinska pitanja; organizacija ureda; vojna zapovjedništva (poslije je osnovan i zasebi vojni ured); javni red i uredi javne sigurnosti (bivše jugoslavenske političke organizacije, javna sigurnost, javni red u ratno doba, ratni zarobljenici, propusnice itd.); razgraničenja; ratna šteta; zakonodavstvo i odredbe koje se odnose na anektirano područje (ratni zakoni, proglasi vrhovnog komandanta kraljevske vojske, dekreti i naredbe prefekture i drugi propisi). Kasnije osnovani Vojni ured za okupirano područje imao je sljedeće zadatke: sastav i disciplina vojnih činovnika, vojna služba u zgradi uprave, podređeni oružani odjeli; Specijalna autosekcija 1407; služba za vezu s oružanim snagama; služba motorizacije; služba naoružanja; radio služba.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Na čelu Riječke prefekture bio je prefekt, a zamjenjivao ga je podprefekt. Prefektura je imala 4 odjela: I. Kabinet, II. Administrativni odjel s četiri odsjeka, III. Računovodstvo s dva odsjeka i IV. Ured za likvidaciju (Ufficio stracio) s četiri kancelarije (Tehnički ured za javne radove, ured Upravno poslovanje i socijalna skrb prema riječkim i mađarskim propisima, Školski inspektorat i Tajništvo za trgovinu, industriju, promet i nacionalnu ekonomiju). Kabinet i Tajništvo za trgovinu, industriju, promet i narodnu ekonomiju bili su izravno podređeni prefektu dok su svi ostali uredi, zajedno s jedinicama Ureda za likvidaciju, neposredno bili u kompetenciji podprefekta. Nakon pripajanja dijelova Primorja i Gorskog kotara Riječkoj pokrajini prefekt je za anektirana područja osnovao Opće tajništvo za građanske poslove (od 25. I. 1942. Opće ravnateljstvo), Izvanredno povjereništvo za područje Sušaka i Krka, Opće tajništvo za gospodarske poslove, Građansku upravu i Opće povjereništvo za promidžbu. Potonja tri ureda spadala su kasnije pod upravu prefekta preko Posebnog tajništva. Pri Prefekturi je također postojao Vojni ured za okupirana područja. U okviru Općeg tajništva za građansku upravu djelovala su povjereništva za pravdu te za zdravstvo i higijenu.