ARHiNET - Društvo Crvenog križa. Odbor Rijeka

Napomena o osnivanju:	Gradski odbor Društva Crvenog križa u zemljama ugarske krune za Rijeku konstituiran je 30. svibnja 1881. godine kao lokalna podružnica nacionalne organizacije Crvenog križa (La Bilancia, 31.V.1881.).
Povijest:	Ta međunarodna humanitarna organizacija osnovana je 1863. godine u Genevi. Da bi ta humanitarna organizacija bila djelotvorna potrebna joj je bila potpora iz svih društvenih slojeva a što je statutarno bilo osigurano različitim tipovima članstva određenim visinom mogućeg financijskog doprinosa (članovi osnivači, redovni i izvanredni članovi). Iako je Odbor osnovan 1881. godine, propisane knjige počinje voditi tek u veljači 1882. (HR-DARI-559, Društvo Crvenog križa. Odbor Rijeka, Izvješća o radu Gradskog odbora Rijeka Društva Crvenog križa u zemljama ugarske krune, 1881-1882). Do tada se uglavnom radi na prikupljanju članstva. Iako je riječka podružnica Crvenog križa imala ugled jedne od najbolje organiziranih u državi a njeni čelnici dobivali visoka priznanja, od 1887. postupno zamire njena aktivnost. Njezin blagajnik Antonio Francesco Luppis 16. siječnja 1901. predaje Gradskom magistratu na depozit pečat, spise, blagajničku dokumentaciju i kreditne knjižice s imovinom podružnice (HR-DARi-22, Gradsko poglavarstvo Rijeka, E 23/1882, Croce rossa). Gradonačelnik određuje da se spisi pohrane u pismohrani Magistrata, a kreditne knjižice u Gradskoj blagajni kao javni depozit. Ovim činom definitivno se zamrzava aktivnost Odbora do početka Prvog svjetskog rata. Zbog ratnih potreba a na inicijativu vlasti 30. srpnja 1914. imenovan je uži odbor dama sa zadaćom obnove rada riječke podružnice Crvenog križa (La Bilancia, 31.VII.1914.). Poseban razlog tome bila je priprema svih aktivnosti nužnih za pokretanje ratne bolnice odnosno postaje za oporavak ranjenika, projekta u planu još od 1883. Osnivački kongres obnovljene podružnice održan je 9. rujna 1914. godine (La Bilancia, 9.IX.1914.). Guvernerski bračni par István i Sofia von Wickenburg izabrani su za predsjednika i predsjednicu koje dužnosti su obavljali sve do srpnja 1917.kada napuštaju Rijeku. Tada predsjedničko mjesto u Odboru preuzima ravnatelj riječke Burze Francesco Corossacz, a njegova supruga mjesto predsjednice (La Bilancia, 24.VIII.1917., La giornata del governatore). Ratna bolnica Crvenog križa organizirana je u Hotelu emigranata, a u Rijeci je djelovalo još nekoliko pomoćnih bolnica Crvenog križa. U listopadu 1918. austrijske jedinice u povlačenju sa sobom odnose i opremu bolnice iz Hotela emigranata (HR-DARi-8, Riječka prefektura, busta 125, Soc. di beneficenza ed incoraggiamento, Pitanje imovine bivšeg odbora Crvenog križa u Rijeci, 15.5.-17.12.1925.). Vojni poraz i promjena državno-pravnih okolnosti u gradu značila je kraj jednog povijesnog razdoblja kojim završava i djelovanje dotadašnjeg odbora Crvenog križa u Rijeci.Nije poznato sjedište Odbora, osim da su sjednice i kongresi često održavani u Guvernerovoj palači. Odvojen povijesni razvoj Sušaka i Rijeke utjecao je i na razvoj društvenih institucija. Podružnica Društva Crvenog križa u zemljama Hrvatske i Slavonije na Sušaku osnovana je 9.III.1903. (predsjednik barun Vinko Zmajić, tajnik Andrija Rački) da bi već u razdoblju do početka Prvog svjetskog rata pasivizirala svoju aktivnost. Slično kao i u Rijeci njezino djelovanje se obnavlja početkom rata tj. u kolovozu 1914. godine ponovo se osniva. U novim državnim okvirima između dva svjetska rata što u Rijeci što na Sušaku Međunarodna organizacija Crvenog križa i dalje je prisutna. Od 1919. do 1921. u Rijeci Talijanski Crveni križ djeluje putem izvanrednog izaslanstva, da bi se tijekom 1922. počela pokretati aktivnost gradskog odbora što je tijekom 1923. formalizirano njegovim osnivanjem kao podružnice Talijanskog Crvenog križa. Od 1928. područni odbori organiziraju se na razini pokrajina pa se gradski odbor reorganizira u pokrajinski i kao takav djeluje do kraja Drugog svjetskog rata. Na Sušaku je 12.VI.1926. osnovan Mjesni odbor Društva Crvenog krsta kao lokalni ogranak Društva Crvenog krsta Kraljevine Jugoslavije. U drugoj polovici 30-ih godina na Sušaku djeluje i kotarski odbor te organizacije. Talijanskom okupacijom Sušaka 1941. godine gase se dotadašnji odbori a na njegovo područje se širi nadležnost riječkog Pokrajinskog odbora Talijanskog Crvenog križa. Odvojeni razvoj organizacije Crvenog križa u Rijeci i na Sušaku traje i nakon 1945. godine. Zbog činjenice da je Rijeka u razdoblju 1945-1947 kao dio zone „B“ pod nadležnošću Vojne uprave Jugoslavenske armije za Istru, Rijeku i Slovensko primorje rad Gradskog odbora Crvenog križa organizacijski i formalno-pravno korespondira s razvojem istarskog Crvenog križa. Pod nadležnošću je Crvenog križa za Julijsku krajinu. Na Sušaku je već po završetku ratnih operacija u travnju 1945. Okružni odbor Crvenog križa za Hrvatsko primorje inicirao obnavljanje Gradskog odbora Crvenog križa na Sušaku i on je osnovan odmah u svibnju. Jedinstveni Gradski odbor Crvenog križa za područje cijelog grada nakon ujedinjavanja Sušaka i Rijeke djeluje od 1948. godine, do 1991. godine uz povremene organizacijske promjene i izmjene naziva (od 1963. godine kao općinski odbor, od 1975. godine kao općinska organizacija) unutar republičkog Crvenog križa Hrvatske a u okvirima Crvenog križa FNR/SFR Jugoslavije, a od 1992. godine unutar Hrvatskog Crvenog križa. Od 1994. godine djeluje kao Gradsko društvo Crvenog križa.
Sjedišta:	Rijeka
Djelatnost:	Stvaratelj djeluje u uvjetima mira i rata. Prema prvim statutarnim odredbama aktivnosti u miru uključuju pripreme za djelovanje u ratu tj. praćenje dostignuća iz područja vojnog zdravstva, priprema potrebnog medicinskog osoblja i opreme, uvjeta za podizanje ratnih bolnica, za prijevoz ranjenika, skrb za invalide, udovice i siročad, organiziranje pomoći u slučajevima velikih nesreća te objavljivanje godišnjih izvješća o vlastitoj djelatnosti. Prema pisanju La Bilancie u razdoblju od 1914. do 1917. godine aktivnost Odbora fokusirana je na prihvat i oporavak ranjenika koji su u velikom broju vlakovima pristizali s brojnih ratišta, novačenje volontera, organizaciju tečajeva za bolničarke Crvenog križa (prva bolničarka Crvenog križa u Rijeci bila je grofica Wickenburg koja je osobno angažirana u prihvatu i skrbi za ranjenike), prikupljanje donacija, humanitarne akcije kao i humanitarne priredbe za ranjenike.
Nadležnost / Izvori ovlasti:	Statut Društva Crvenog križa u zemljama svete ugarske krune, 1881.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Za prvog predsjednika izabran je guverner Géza Szápáry, njegova supruga Maria Szápáry za počasnu predsjednicu, za predsjednicu Natalia de Ciotta, a za potpredsjednika gradonačelnik Giovanni de Ciotta. Podružnicom je upravljalo uže tijelo, direzione, kojeg su osim spomenutih dužnosnika činili potpredsjednica/e, blagajnik te tajnici posebnih sekcija dama i gospode. Na čelu Odbora od njegova osnivanja do 1917. godine bio je aktualni riječki guverner a njegova supruga počasna predsjednica.