ARHiNET - Prihvatilište za trahomatoznu djecu u Zagrebu

Povijest:

Prihvatilište za trahomatoznu djecu osnovano je u studenom 1949. godine na prijedlog očne klinike Rebro, a osnovalo ga je Ministarstvo socijalnog staranja. Prihvatilište je započelo s radom 1. studenog 1949. u prostorima Centralnog prihvatilišta za djecu, u Kukuljevićevoj 19, dok se Centralno prihvatilište za djecu preselilo u zgradu na Radničkoj cesti 18a. Iz gradiva je vidljivo da se na samom početku rada Prihvatilište za trahomatoznu djecu nazivalo Dom za trahomatoznu djecu.
Prihvatilište je osnovano radi velikog broja oboljelih od trahoma, koji se pojavio u mnogim dječjim domovima u Hrvatskoj. Djeca koja su se liječila od trahoma u bolnicama trpila su gubitak školske godine. Razlozi za osnutak bili su i nedostatak odgoja nad djecom u bolnicama te posebnost djece koja boluju od trahoma kao bolesnika- oni nisu bolesnici koji moraju mirovati, tako da bolnica nije prikladno mjesto za njihov smještaj.
Zadatak Prihvatilišta za trahomatoznu djecu bio je liječenje štićenika (pitomaca) dječjih domova iz cijele Hrvatske koji boluju od trahoma, uz nastavak polaska škole za vrijeme boravka u Prihvatilištu. U tu svrhu je u Prihvatilištu djelovala i osnovna škola za pitomce, dok su stariji pitomci (nakon 3-5 tjedana izolacije, odnosno kad bi prestali biti infekciozni) pohađali najbližu osmogodišnju školu, ili koju stručnu školu. Oni su živjeli i liječili se u Prihvatilištu, a izvan su išli na školsku obuku, npr. u škole u Krajiškoj i Varšavskoj ulici i dr.
Pitomci su bili djeca iz raznih domova u Hrvatskoj, koja bi došla u Prihvatilište radi izliječenja od trahoma, a na liječenju bi ostajala 1-2 godine, s tim da je potpuno izliječenje moglo trajati i do 4 godine. Nakon izliječenja, pitomci su se vraćali u svoje matične domove.
Prema godišnjem izvještaju za 1953. godinu, u toj godini je kroz Prihvatilište prošlo 166 pitomaca, od kojih je većina išla u osnovnu školu (109), dio u više razrede osmoljetke, a dio u školu učenika u privredi i niže poljoprivredne škole. Pitomci su bili u dobi od 7 do 19 godina. U toku godine vratilo se je zdravo u svoje matične domove 115 pitomaca, tako da ih je u Prihvatilištu ostalo 51. Pitomci su dolazili iz raznih dječjih ustanova s područja NR Hrvatske i Crne Gore (Kotora).
Prema izvještaju za 1953. godinu, za liječenje trahoma bila je zaposlena liječnica specijalist dr. B. Jutriša, asistentica na očnoj klinici Rebro, a za ostalo liječnica specijalist pedijatar dr. B. Čerlek, koja je obavljala sistematski pregled pitomaca jedan put mjesečno te povremeno prema potrebi druge preglede. U Prihvatilištu je djelovala i ambulanta, i to preko čitavog dana i nedjelje. Upravitelj Prihvatilišta neko je vrijeme bio Dragutin Markulin, zatim Vida Demšar i drugi.
Od 1. siječnja 1954. godine, Prihvatilište je prešlo na samostalno financiranje, ali se nije moglo održati kao gradska ustanova, budući da je primalo djecu iz čitave Hrvatske. Prihvatilište za trahomatoznu djecu prestalo je s radom krajem školske godine 1954., a iz gradiva je vidljivo da je još nekoliko mjeseci izdavalo potvrde za zaposlenike i sl. Budući da GNO Zagreb nije imao interesa izdržavati tu ustanovu jer je bila republičkog karaktera, odlučeno je da se ona likvidira. U zgradu u Kukuljevićevoj ulici 19 smješteno je Savjetovalište za odgoj djece.

Sjedišta:

Zagreb