ARHiNET - Ribar, Ivan

Povijest:

Ivan Ribar rodio se u Vukmaniću 1881. Osnovnu školu završio je u Vukmaniću, a gimnaziju u Karlovcu. Studirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Pragu i Beču. Doktorirao je u Zagrebu 1904. Bavio se odvjetništvom u Zagrebu, Đakovu i Beogradu. Već se kao srednjoškolac uključuje u politički život, sudjelujući u pokretu "naprednih hrvatskih studenata". Kao pristaša "Hrvatsko-srpske koalicije" izabran je za zastupnika u Hrvatski sabor.
Za I. svjetskog rata mobiliziran je kao rezervni časnik i ratuje u Galiciji. Godine 1915. dolazi u Zagreb na zasjedanje Sabora, što ponavlja i 1916. (kada je upućen na liječenje). Kraj 1. svjetskog rata zatekao ga je u Đakovu gdje je obnovio svoju odvjetničku kancelariju. Sudjeluje u radu Izvršnog odbora Narodnog vijeća SHS u Zagrebu. U ožujku 1919. imenovan je u Privremeno narodno predstavništvo Kraljevine SHS gdje je obnašao dužnost potpredsjednika, a kasnije predsjednika. Od 1920. do 1922. bio je predsjednik Skupštine Kraljevine SHS. Bio je istaknuti političar Demokratske stranke pa je biran i za njezina potpredsjednika. U vrijeme šestosiječanjske diktature branio je na sudu mnoge političke zatvorenike. Na izborima 1935. bio je kandidat za narodnog poslanika na listi "Udružene opozicije".
Njegov sin Lola 1935. postaje član SKOJ-a i potpuno se angažira u omladinskom pokretu. Svojim političkim opredjeljenjem utječe na oca.
Godine 1939. Ivan Ribar postaje predsjednik "Društva prijatelja SSSR-a". Susreti i politički razgovori koje je Ivan Ribar imao početkom 1941. s Josipom Brozom Titom utjecali su na njegovo definitivno opredjeljenje za suradnju s KPJ. Nakon okupacije Jugoslavije, Ivan Ribar živi ilegalno u Beogradu te radi na povezivanju s prvacima građanskih političkih stranaka radi njihova pridobijanja za NOP. Lola Ribar uspio je 1942. lažnim propusnicama prebaciti oca iz Beograda u Zemun, zatim u Zagreb. Tajnim partijskim kanalima zagrebačkih ilegalaca stigao je Ivan Ribar do žumberačkih partizana. U partizanima postaje član KPJ. Na poziv Josipa Broza Tita dolazi u Vrhovni štab sa zadaćom da surađuje na izgradnji sustava narodne vlasti i pripremanju Prvog zasjedanja AVNOJ-a. Na tom zasjedanju u Bihaću 1942. izabran je za predsjednika Izvršnog odbora AVNOJ-a.
Ivan Ribar je i u daljnjem tijeku NOB-a i nakon oslobođenja obavljao visoke državne funkcije. Izabran je 1944. za predsjednika Prezidija Ustavotvorne skupštine. U Narodnoj skupštini obnašao je funkciju predsjednika Prezidija do 1953., kada je Josip Broz Tito izabran za Predsjednika Republike. Narodni poslanik ostao je do 1963.
Odlikovan je Ordenom junaka socijalističkog rada i drugim odlikovanjima. Posljednje godine života proveo je u Zagrebu, gdje je umro 1968. Sahranjen je na Mirogoju.

Sjedišta:

Beograd ; Zagreb

Arhivsko gradivo:

1. fond/ HR-DAZG-853 Ribar Ivan (stvaratelj)

Napomena:

Plevnik, Danko: Stari Ribar i nova Jugoslavija. Svjetlo. Zagreb, 2005. (3/4) 199-205.
Banac, Ivo: "I Karlo je o’šo u komite" : nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918. Časopis za suvremenu povijest. 24. Zagreb, 1992. (3) 23-43.
Petričević, Jozo: Dr Ivan Ribar u zapisima suvremenika. Zagreb, 1981.
Reljić, Stevo; Mikaljčić, Đuro: Dr Ivan Ribar i sinovi: život i djela. Zagreb, 1973.
Ribar, Ivan: Iz moje političke suradnje. Zagreb, 1965.
Milutinović, Nikola: Memoari dr. Ivana Ribara. Sarajevo, 1962.
Ribar, Ivan: Uspomene iz NOB-a. Beograd, 1961.