ARHiNET - Upravna općina Stupnik

Povijest:

Samostalna upravna općina Stupnik nastala je izdvajanjem porezne općine Stupnik iz upravne općine Rakovpotok u kotaru Samobor, u periodu između 1889. i 1892. Upravna općina Stupnik sastojala se od poreznih općina Blato (mjesta: Blato, Botinec, Lučko i Remetinec), Demerje (mjesta: Demerje i Leskovac) i Stupnik (mjesta Ježdovec, Obrež i Stupnik). Prema popisu iz 1890. u tim poreznim općinama, koje su zajedno obuhvaćale površinu od 11 255 jutara 127 hvata, bilo je 265 kuća te 2825 stanovnika. Prema popisu iz 1910. imala je 11 231 jutara 1 306 hvati i 3 990 stanovnika.
U drugoj polovici 19. stoljeća mjesto Stupnik bilo je sjedište samostalne sučije, kojoj su uz Stupnik pripadala još i mjesta Obrež Stupnički i Ježdovec. U Stupniku je bilo i sjedište bilježništva za okolne sučije. Međutim, reorganizacijom uprave nakon donošenja Zakona o uređenju općina i trgovišta koja nisu imala uređenog magistrata, iz 1870., Stupnik je izgubio dio svojih funkcija i ostao samo poreska (porezna) općina, u okviru upravne općine Rakovpotok.
Upravna općina Stupnik je godine 1916. izlučena iz kotara Samobor i pridodana kotaru Zagreb.
Djelatnost upravne općine Stupnik u periodu do 1945. bila je određena dvama glavnim zakonima: Zakonom o uređenju općina i trgovišta koja nisu imala uređenog magistrata, donesenom 12. prosinca 1870. i Zakonom o opštinama iz 1933.
Zakon o općinama iz 1870. propisivao je općinski odbor kao samoupravni organ nadležan za upravu općinske imovine i sveg onog što neposredno interesira općinu, te općinskog suca (poslije 1877. općinski načelnik, odnosno predsjednik) s dodijeljenim mu bilježnikom i drugim potrebnim osobljem, kao izvršni organ općinskog odbora i viših organa uprave (za preneseni djelokrug). Općinski odbor ili zastupstvo za vlastiti djelokrug i općinsko glavarstvo na čelu s općinskim načelnikom za preneseni djelokrug Općine su 1876. dobile u djelokrug da sakupljaju porez. Time su preuzele novi teret da bi smanjile troškove zajedničke vlade, a svoje su troškove time povećale.
Prema Zakonu o opštinama iz 1933. kojim prestaju važiti dotadašnji propisi o općinama u Hrvatskoj, općinska načelstva (odnosno poglavarstva) predstavljala su (kao i dotada) najniži organ opće uprave. U nadležnost općinskog poglavarstva spadalo je neposredno upravljanje općinskom imovinom, sastavljanje i predlaganje općinskog budžeta i godišnjeg završnog računa, nadzor nad radom općinskih ustanova i poduzeća i davanje uputstava o provedbi odborskih odluka, odlučivanje u hitnim slučajevima o nepredviđenim vanrednim kreditima uz odobrenje nadzorne vlasti, pripremanje odluka odbora i provedba svih drugih poslova koje je odbor stavio upravi u dužnost, izricanje kazne u svim slučajevima gdje je to spadalo u nadležnost općine, poslovi mjesne policije ukoliko to nije provodila državna vlast, briga za javnu i osobnu imovinsku sigurnost, moral, red i mir u općini, nadzor nad strancima, sumnjivim osobama i skitnicama, prenoćištima, kavanama, nad sajmovima i drugo, briga za sigurnost javnog prometa, čistoću , održavanje puteva i dr. U nadležnost općinskog odbora (odnosno općinskog vijeća) spadalo je upravljanje općinskom imovinom (donošenje budžeta, raspolaganje općinskim dažbinama, zaključivanje zajmova, kupovanje, prodaja, davanje u zakup općinske imovine, osnivanje općinskih poduzeća), briga za općinske saobraćajne ustanove (građenje i održavanje puteva, mostova, skela, kanala, popločavanje trgova i ulica, javna rasvjeta), izdržavanje i potpomaganje siromašnih, briga za odgoj siromašne i napuštene djece, održavanje dobrotvornih zavoda i ustanova, briga za dobro zdravstveno stanje stanovništva (održavanje liječničke službe, služba babica i ambulanata, suzbijanje zaraznih bolesti, staranje za zdravu vodu za piće, unapređivanje gradnje zdravih stanova, briga o fizičkom odgoju naroda, vatrogastvo, snabdijevanje životnim namirnicama, unapređivanje narodnog gospodarstva uopće (osnivanje i potpomaganje odnosnih zadruga, nabavljanje bolje vrsti sjemena, voćaka, vinove loze, pasmina rasplodne stoke, briga za dobro zdravstveno stanje stoke i suzbijanje zaraznih stočnih bolesti, ribarstvo. i dr., osnivanje zavoda za štednju), širenje i unapređivanje narodne prosvjete (podizanje škola, osnivanje knjižnica itd.) i dr. U nadležnost općinskog odbora spadali su i poslovi iz djelokruga općinske uprave ukoliko se radilo o sredstvima za provedbu tih poslova. Nadzor nad poslovima općine provodio je kotarski (sreski) načelnik. Protiv odluke nadzorne vlasti općinski odbor se mogao žaliti banu, koji je mogao poništiti žalbu ili je poslati na rješenje Upravnom sudu. Protiv odluke načelnika općine iz njegove nadležnosti u poslovima opće uprave žalba se mogla uložiti kotarskom (sreskom) načelniku, a u poslovima koji su proizašli iz odluke općinskog odbora, općinskom odboru. Dalje se moglo žaliti kotarskom (sreskom) načelniku.
I u doba Banovine Hrvatske (1939-1941) općine su djelovale po Zakonu o općinama od 14. ožujka 1933. Po tome zakonu poslovali su organi općinske uprave i za vrijeme Nezavisne država Hrvatske (1941-1945). Iz gradiva je vidljivo da je nakon 10. travnja 1941. ondašnji općinski odbor, zajedno s općinskim načelnikom, raspušten i rješenjem kotarske oblasti u Zagrebu imenovan novi savjetodavni odbor koji se sastojao od općinskog načelnika, dva zamjenika općinskog načelnika i pet čalanova savjetodavnog odbora. Prema Izvještaju o upravi za 1941. godinu, na čelu općine bio je općinski načelnik, koji je na to mjesto postavljen dekretom Velike župe Prigorje, a službu je vršio zajedno s općinskim bilježnikom i blagajnikom. Upravna općina imala je svog općinskog liječnika. iz Izvještaja je također vidljovo da je Općina imala samo jednog uniformiranog redara te pet seoskih starješina koji vrše službu općinskih dostavljaća.
U upravnoj općini Stupnik djelovao je i mjesni sud. Mjesni sudovi poslovali su na osnovu Zakona o mjestnim sudovima od 3. listopada 1876. Mjesni sud se po zakonu sastojao od suca i njegovog zamjenika koje su birali općinski odbori, i određenog broja prisežnika, te potrebnog pisarskog i poslužnog osoblja (koje može biti i zaposleno u općini). Prema potrebi mogao je biti određen i stanoviti broj vještaka (procjenitelja). Troškove mjesnog suda plaćala je općina. Na sudu su se rješavali građansko- pravni sporovi oko novčanih svota (ili drugih predmeta, ako je tužitelj u zamjenu spreman uzeti novac) do određene (manje) vrijednosti. Nadležnost mjesnog suda Stupnik bila je u sporovima do 30 forinti, a imao je jedanaest prisežnika.

Sjedišta:

Zagreb