ARHiNET - Budak, Mile

Povijest:	Sveti Rok kraj Gračaca, 30. VIII. 1889. - Zagreb, 7. VI. 1945. Književnik i političar. Osnovnu školu polazio u Svetom Roku, gimnaziju u Sarajevu (1902-1910). Već kao gimnazijalac javio se prvim književnim djelima u "Pobratimu" (1907). Godine 1910. upisao studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali ga je ubrzo napustio. Iste je godine izabran za glavnog tajnika starčevićanske akademske mladeži, a ujedno preuzeo i uređivanje časopisa "Mlada Hrvatska". Po izbijanju Prvog svjetskog rata poslan na front, gdje je ranjen i zarobljen. Iz zarobljeništva se vratio u Zagreb (1919), završio studij prava, a 1920. i doktorirao. Pripravnički staž odradio u odvjetničkoj pisarnici Ante Pavelića. Pristupio obnovljenoj Hrvatskoj stranci prava (frankovci). Bio je starješina Hrvatskog sokola do njegova raspuštanja (1928), god. 1924. uređivao "Hrvatsku misao", a od spomenute pa do 1932. godine "Hrvatsko pravo". Nakon uvođenja diktature (1929) i odlaska A. Pavelića u emigraciju, vođa Hrvatske stranke prava s kojom je pristupio Seljačko-demokratskoj koaliciji. Iste je godine zbog političke aktivnosti uhićen i osuđen na sedam mjeseci zatvora. Poslije oporavka od atentata (1932), na poziv V. Mačeka sudjelovao u donošenju Zagrebačkih punktacija. Nakon toga emigrirao u Njemaču i Italiju. Od 1932. do 1934. šef ustaške kancelarije u Berlinu. Godine 1934. prešao u Italiju gdje ga je A. Pavelić imenovao poglavnim doglavnikom, a 1935. i zapovjednikom svih ustaških logora. Godine 1938. vratio se u Zagreb, a slijedeće pokrenuo list "Hrvatski narod", koji je 1940. zabranjen dok je Budak zatvoren u Lepoglavu i nešto kasnije interniran u Krušćicu kod Travnika. Početak rata dočekao je u bolnici u Zagrebu. U prvoj vladi NDH bio je ministar bogoštovlja i nastave. Od kraja 1941. do travnja 1943. poslanik NDH u Berlinu, a do studenog potonje godine i ministar vanjskih poslova, kada je na vlastiti zahtjev razriješen dužnosti i umirovljen. U svibnju 1945. napustio Zagreb, ali su ga britanske vojne vlasti izručile Jugoslaviji. Vojni sud II. armije osudio ga je na smrt, nakon čega je pogubljen.
Sjedišta:	Sarajevo ; Berlin ; Zagreb
Djelatnost:	Njegov književni rad obuhvaćao je pisanje pripovijesti, romana, književnih recenzija te povremeno pjesama. Književne priloge, stručne, publicističke i propagandne članke, objavljivao je u brojnim časopisima: "Behar" (1907-1910), "Savremenik" (1910, 1913-1915, 1919, 1921), "Hrvatsko pravo" (1911, 1924-1928, 1931), "Vijenac" (1923, 1925), "Hrvatski narod" (1939-1940, 1944) i dr. Napisao je romane "Na ponorima" (1932), "Ognjište" I-IV (1938), "Rascvjetana trešnja" I-IV (1939), "Musink"a (1943) te zbirke pripovjedaka "Pod gorom" (1930), "Na Veliki petak" (1939), "Privor" (1941) i dr.