ARHiNET - Cesarec, August

Povijest:	Zagreb, 4. XII. 1893. - Dotrščina kraj Zagreba, 17. VII. 1941. Književnik, publicist i politički djelatnik. Osnovnu i srednju školu završio u Zagrebu. Već kao srednjoškolac socijalistički usmjeren, zbog čega je bio pod stalnom policijskom paskom te je više puta zatvaran. God. 1918. uključio se u ilegalni rad komunističkih organizacija, godinu kasnije s Miroslavom Krležom pokrenuo časopis "Plamen" u kojemu su promicane revolucionarne ideje. Javljao se i u drugim komunističkim novinama ("Istina", "Nova istina", "Novi svijet"). God. 1922. sudjelovao na IV. kongresu Kominterne u Moskvi, kao uvjereni antifašist 1937. boravio u Španjolskoj o čemu je napisao knjigu "Španjolski susreti" (1939). Svjestan fašističke opasnosti, uoči rata u mnogim člancima i raspravama analizirao suvremena politička zbivanja zauzimajući se za demokratske vrijednosti te za revolucionarno, nacionalno i socijalno oslobođenje. Na samom početku djelovanja ustaške vlasti zatočen u Kerestincu zajedno s vodećim komunističkim djelatnicima, odakle je uspio pobjeći sredinom srpnja 1941. Zbog loše organizacije prihvata bjegunaca, gotovo su svi otkriveni. Sam je Cesarec zacijelo pogubljen u zagrebačkoj šumi Dotrščina.
Sjedišta:	Zagreb
Djelatnost:	Ljevičarskim političkim idejama prožeto mu je čitavo djelo, od zbirke pjesama "Stihovi" (1919) do proza i drama. Prozni opus čini sedamdesetak pripovijedaka i novela nastalih između 1910. i 1940, od kojih je samo trećinu uspio pripremiti za tisak ("Sudite me", "Za novim putem", "Izraelov izlazak i druge legende", "Novele"). Najznačajniji dio proznog opusa čine romani "Careva kraljevina" (1925), "Zlatni mladić" (1928) i "Bjegunci" (1933). Među dramskim djelima ističe se drama "Sin domovine", nagrađena Demetrovom nagradom za za sezonu 1939/1940. Shvaćajući značenje hrvatskog nacionalnog pitanja i povijesnu ulogu seljačkog pokreta napisao knjigu "Stjepan Radić i republika" (1925). Objavljivao je i putopise ("Današnja Rusija", "Putovanja po Sovjetskom savezu" i dr.) te prevodio M. Gorkog, V. Hugoa, E. Zolu, J. Hašeka, U. Sinclaira i druge autore. Njegov publicistički opus obuhvaća više od 200 jedinica, od opsežnih studija do kratkih novinskih zapisa.