ARHiNET - Ministarstvo šumarstva Narodne Republike Hrvatske

Povijest:	Stupanjem na snagu Ustava NRH (NN 7/1947) 8. I. 1947. su razdijeljeni upravni poslovi iz sektora poljoprivrede i šumarstva, koje je da tada vršilo Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva NRH. Tako je, pored ostalih, formirano i novo savezno-republičko Ministarstvo šumarstva NRH, nadležno za poslove općeg upravljanja šumskom privredom, kako je definirano Uredbom Vlade NRH od 19. VI. 1947 (NN 56/1947). Bez obzira na odluku o ukidanju MPŠ NRH, ono je nastavilo poslovati tokom cijele 1947. uz MŠ NRH, koje je tek od početka 1948. preuzelo punu kontrolu nad sektorom šumarstva. Ukazom Prezidija Sabora NRH (NN 87/1947) od 1. X. 1947. su poslovi industrijske prerade drveta preneseni na novoosnovano republičko Ministarstvo drvne industrije NRH, a odlukom Sabora NRH (NN 14/1949) od 16. II. 1949. ono u svoj djelokrug preuzima i iskorištavanje šuma te prijevoz drvnih sirovina. Tom je prilikom MŠ podvrgnuto reorganizaciji. U skladu s institucionalnim promjenama na saveznoj i republičkoj razini (uvođenje tzv. radničkog samoupravljanja i odmicanje od birokratsko-centralističkog vođenja gospodarstva), MŠ NRH je Ukazom Prezidija Sabora NRH od 5. V. 1950. došlo pod ingerenciju Savjeta za poljoprivredu i šumarstvo NRH (NN 20/1950). U tom obliku posluje do 27. IV. 1951., kad je saborskom odlukom o reorganizaciji Vlade NRH ukinuto (NN 27/1951). Ukazom Sabora o izvršenju te odluke 19. V. 1951. (NN 30/1951) je poslovanje MŠ likvidirano i potom ga preuzima novoosnovana Glavna uprava za šumarstvo Savjeta za poljoprivredu i šumarstvo NRH.
Sjedišta:	Zagreb
Djelatnost:	Odlukom o osnivanju i Uredbom o organizaciji šumarstva u NRH (NN 56/1947) je definiran i djelokrug djelatnosti i nadležnosti MŠ, iako je u osnovi preuzelo sve poslove koje je do tada vršilo Glavno ravnateljstvo za šumarstvo MŠP NRH. MŠ predstavlja najvišu instancu upravne i nadzorne vlasti u sektoru šumarstva na području cijele Narodne Republike Hrvatske u sklopu Federativne Narodne Republike Jugoslavije, osim u slučajevima gdje je nadležnost imalo savezno-republičko Ministarstvo šumarstva FNRJ u Beogradu. MŠ NRH vodi sve poslove vezane uz uzgoj i njegu šuma, lovno gospodarstvo i stručno obrazovanje šumarskog osoblja. Do početka 1949. je također nadležno i za pravilno iskorištavanje šuma, dok su poslovi industrijske prerade drvnih sirovina još 1947. prešli izravno s MŠP na Ministarstvo drvne industrije NRH. Iako su te djelatnosti nominalno trebalo doći pod okrilje MŠ, to nije zaživjelo u praksi zbog brzog osnivanja Ministarstvo drvne industrije.
Nadležnost / Izvori ovlasti:	Kao savezno-republičko ministarstvo na republičkoj razini, MŠ NRH je osim upravne podređenosti Vladi NRH u operativnom smislu odgovaralo i Ministarstvu šumarstva i poljoprivrede FNRJ (1946-1948.), odnosno Ministarstvu šumarstva FNRJ (1948-1950.) i naposljetku Savetu za poljoprivredu i šumarstvo Vlade FNRJ (1950-1953.) u Beogradu. Do početka 1949. i prelaska poslova sječe šuma i obrade drvnih sirovina u nadležnost republičkog Ministarstva drvne industrije NRH, postojala je izražena horizontalna uzajamnost u svakodnevnom poslovanju između MŠ i dotičnog ministarstva. MŠ je sa svoje strane bilo nadležno nizu institucija i državnih poduzeća u sektoru šumarstva. Kad je riječ o uzgoju i njezi sastojina u državnim šumama republičke važnosti, djelatnost je početno bila raspodijeljena između nekoliko poduzeća na terenu, odnosno Šumskih gospodarstva po teritorijalnom principu. Broj ŠUMGOS-a je duže vrijeme bio stabiliziran na njih 8: „Garjevica“ Bjelovar, „Kapela“ Gospić, „Papuk“ Osijek, „Psunj“ Nova Gradiška, „Spačva“ Vinkovci, „Šamarica“ Glina (nakon 1948. premješteno u Petrinju, a 1950. u Zagreb), „Turopolje“ Karlovac (od 1949. „Plješivica“) i „Viševica“ Rijeka. Upravljanje tim subjektima na terenu je MŠ vršilo preko Glavne direkcije šumskih gospodarstava MŠ NRH. Međutim, nakon likvidacije Glavne direkcije je ovo 1949. delegirano na šumarske sekcije oblasnih narodnih odbora. U osnovi nije riječ o novini, jer je MŠ još od 1948. upravljanje djelatnošću u državnim šumama lokalne važnosti vršilo preko šumarskih sekcija pri kotarskim NO-ima. Sličan sistem je važio i za lovačka društva diljem NRH. U sektoru iskorištavanja šuma je MŠ djelatnost vršilo preko Poduzeća za iskorištavanje šuma i njima podređenih lokalnih ispostava, tzv. manipulacija. Do preuzimanja ovih poslova od strane Ministarstva drvne industrije NRH 1949. je djelovalo 9 PODIŠ-a (na sličnom principu kao i mreža ŠUMGOS-a) sa sjedištima u Bjelovaru, Delnicama, Gospiću, Karlovcu, Novoj Gradišci, Osijeku, Sisku, Sušaku i Vinkovcima. Osim redovne šumarske djelatnosti, MŠ je bilo mjerodavno i za strukovne škole, te za Šumarski fakultet u Zagrebu.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Čelnik je ministar, koji obavlja poslove preko 4 sektora MŠ: funkcionalnog/općeg, planskog, Sektora za šumsko gospodarstvo (od 1949. Sektor za uzgoj i njegu šuma) te Sektora za iskorištavanje šuma (do 1949.). Njih vode stručni pomoćnici ministra osim funkcionalnog/općeg (administrativne službe), koji je izravno podređen ministru. Na čelu Kabineta je tajnik, dok ministra savjetuju Stručni savjet i kolegij. Za poslovanje ureda ministrovih pomoćnika su odgovorni šefovi Pomoćnikovih kancelarija u Kabinetu. Sektori se dijele na odjele, odsjeke i grupe. Odjele vode načelnici, odsjeke šefovi odsjeka, dok su na čelu grupa bili stručni šumarski djelatnici, s obzirom da su se one bavile operativom na terenu. Struktura MŠ i sektora se često mijenjala pogotovo u Sektoru za šumsko gospodarstvo/uzgoj i njegu šuma. Početna struktura uspostavljena i stabilizirana do reorganizacije početkom 1949. bila je slijedeća (u zagradama se navode oznake radnih jedinica korištene u prepisci i centralnim urudžbenim zapisnicima; o promjenama istih u opisima podserija): Funkcionalni sektor 1) Kabinet ministra („I“) 1. Sekretarijat („I“) 2. Personalni odjel („II“) 3. Odjel za stručno školstvo („III“) 4. Odjel za računovodstvo i financijsku kontrolu („IV“) 5. Organizacijski odjel („V“) 6. Kontrolni odjel („VI“; od kraja 1948.) Planski sektor („A“) 1) Ured pomoćnika ministra za planski sektor („A“) 1. Planske grupe („A/1“) 2. Ured za uređivanje šuma („A/2“) 3. Institut za šumarska istraživanja („A/3“) 4. Sekretarijat za eksport („A/4“; samo do početka 1949.) Sektor za šumsko gospodarstvo/uzgoj i njegu šuma („B“) 1) Ured pomoćnika ministra pri sektoru za šumsko gospodarstvo („B“) 1. Odjel za republičke šume („B/1“; od 1949. Uprava za šumsko gospodarenje) 2. Glavna uprava za pošumljavanje i bujičarstvo („B/2“; samo do ljeta 1950.) 3. Odjel za lokalne šume („B/3“; samo do početka 1949.) 4. Uprava lovnog gospodarstva („B/4“) 5. Uprava za zaštitu šuma („B/5“) 6. Grupa za sporedne šumske proizvode („B/6“) Sektor za iskorištavanje šuma („C“) (samo do početka 1949.) 1) Ured pomoćnika ministra pri sektoru za iskorištavanje šuma („C“) 1. Dispečerska grupa za poduzeća za iskorištavanje šuma („C/1“) 2. Transportni odjel („C/2“) 3. Građevinski odjel („C/3“) 4. Odjel za distribuciju i prodaju/Dispečerska grupa materijala („C/4“) 5. Dispečerska grupa za aktivizaciju radne snage i radničkog snabdijevanja/ Odjel za radnu snagu („C/5“) 6. Ured za operativnu evidenciju („C/6“) 7. Nabavni odjel/Odjel za opskrbu i zaštitu radnika („C/7“) Nakon reorganizacije početkom 1949. MŠ ostaje bez Sektora za iskorištavanje šuma i Sekretarijata za eksport (organigrami se nalaze u spisu 3884-I/1949). Prestaju djelovati Grupa za sporedne šumske proizvode i Odjel za lokalne šume (spojen s Odjelom za republičke šume u Upravu za šumsko gospodarenje) u Sektoru za uzgoj i njegu šuma, dok su tokom 1949-1950. u sklopu istoga osnovani Nabavni odjel, Ured za operativnu evidenciju (kasnije Analitičko-operativna grupa) i Komercijalno-dispečerska grupa. U Funkcionalnom sektoru novoosnovani Kontrolni odjel (od 1950. Odjel za kontrolu, instruktažu i reviziju) također preuzima i poslovanje ukinutog Organizacijskog odjela. Naposljetku, 2 mjeseca pred ukidanje MŠ, 15. III. 1951. dolazi do racionalizacije poslovanja. Veći broj organizacijskih jedinica MŠ je spojen pod novim nazivima čime je prekinuta dotadašnja podjela na sektore i odjele, dok su u prepisci i spisovodstvenim evidencijama svi označavani s rimskim brojkama (Odluka ministra, 3526-I/1951), čime je poslovanje MŠ u osnovi više usklađeno s ustaljenijim obrascima u državnoj upravi. Nova podjela je zadržana do ukidanja, nakon čega je uz manje modifikacije zadržana nakon što je poslovanje MŠ preuzela Glavna uprava za šumarstvo Savjeta za poljoprivredu i šumarstvo NRH: 1) Kabinet ministra („I“) 2) Opći odjel („I“; objedinio sve sastavnice Funkcionalnog sektora) 3) Personalni odjel („II“) 4) Planski odjel („III“; bivši Planski sektor bez Odjela za uređenje šuma i Instituta) 5) Operativni odjel („IV“; bivši Sektor za uzgoj i njegu šuma bez Uprave za lovstvo) 5) Odjel za uređenje šuma („V“) 6) Uprava za lovstvo („VI“) 7) Institut za šumarska istraživanja („VII“)