ARHiNET - Sindikat radnika saobraćaja i veza Hrvatske. Republički odbor

Povijest:	Na osnivačkom kongresu 30.–31. ožujka 1959. u Beogradu ujedinjenjem Sindikata željezničara, Sindikata saobraćajnih radnika, Sindikata službenika i radnika PTT-a te Sindikata radnika i službenika pomorske privrede formiran je Sindikat radnika saobraćaja i veza Jugoslavije. Na razini Hrvatske formiran je Republički odbor. Na I. kongresu 25.–26. studenoga 1971. sindikat je promijenio naziv u Sindikat radnika prometa i veza Hrvatske. Prilikom reorganizacije sindikata u sastavu Saveza sindikata Hrvatske 1974, sindikat se podijelio u dva zasebna sindikata: Sindikat radnika saobraćaja i veza Hrvatske i Sindikat radnika pomorskog i riječnog brodarstva. Sindikat radnika saobraćaja i veza Hrvatske djelovao je do 1990. kada su iz njega nastali novi sindikati: Samostalni sindikat radnika održavanja pruga ŽTP-a, Samostalni sindikat elektrotehničkih postrojenja HŽP-a, Samostalni sindikat radnika cestovnog prometa Hrvatske, Samostalni sindikat cestovnih radnika Hrvatske i Savez sindikata radnika Hrvatske pošte i telekomunikacija. Današnji njegov slijednik je Sindikat prometa i veza Hrvatske.
Sjedišta:	Zagreb (1959 - 1990)
Djelatnost:	Sindikat radnika saobraćaja i veza Hrvatske okupljao je radnike zaposlene u radnim organizacijama željezničkog, pomorskog, riječnog, jezerskog, zračnog, cestovnog i gradskog prometa, PTT prometa, pretovara i ostalih usluga u lukama, pristaništima i stanicama te radnim organizacijama za proizvodnju, popravak i obnavljanje prijevoznih sredstava i uređaja. Zadaća mu je bila razmatranje i predlaganje mjera za poboljšanje osobnog i društvenog standarda radnika, njihove socijalne sigurnosti, razvijanje radničke solidarnosti, sudjelovanje u kreiranju i provođenju kadrovske politike, sudjelovanje u provođenju izbora organa upravljanja, razmatranje i poboljšavanje uvjeta rada, stručno osposobljavanje radnika te pružanje stalne zaštite članstvu u ostvarivanju njihovih radnih prava.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Najviši organ sindikata nakon osnutka bila je Skupština koja se održavala svake dvije godine. Između dviju skupština organizacijom je upravljao Republički odbor. Od 1972. najviše tijelo umjesto Skupštine je Kongres koji je održan samo jednom nakon čega je najviše tijelo je ponovno Skupština koja se održava svake četiri godine. Na čelu Republičkog odbora bilo je Predsjedništvo. Njegovo uže tijelo bilo je Sekretarijat, a od 1974. Izvršni odbor. Osnovu sindikalnog organiziranja činila je podružnica (od 1968. osnovna organizacija) koja se osnivala u poduzeću ili ustanovi, a njezini organi bili su skupština i izvršni odbor. Postojale su općinske i međuopćinske organizacije sindikata. Nadzor nad financijskim i materijalnim poslovanjem imao je Nadzorni odbor. Postojala su sljedeća radna tijela: Organizaciona komisija (1959), Financijsko odjeljenje (1959), Komisija za radničko upravljanje i privredna pitanja (1959), Komisija za tarifna pitanja (1959), Komisija za radne odnose i socijalno osiguranje (1959), Komisija za životni standard, stanove, godišnje odmore i higijensko-tehničku zaštitu (1959), Komisija za stručno, ekonomsko i opće obrazovanje (1959), Komisija za raspodjelu (1960), Komisija za HTZ i standard (1960), Komisija za radne odnose, socijalno i zdravstveno osiguranje (1960), Komisija za opće i stručno obrazovanje kadrova (1960), Komisija za osobne dohotke (1961), Komisija za radničko upravljanje (1961), Komisija za HTZ i zdravstvo (1961), Komisija za standard (1961), Komisija za radne odnose i socijalno osiguranje (1961), Komisija za opće i stručno uzdizanje kadrova (1961), Komisija za radničko upravljanje i lične dohotke (1962), Komisija za kadrove, HTZ i zdravstvo (1962), Komisija za standard i radne uslove (1962), Komisija za stručno obrazovanje (1962), Organizacijsko-kadrovska komisija (1963), Komisija za raspodjelu i radničko upravljanje (1963), Komisija za uslove rada, socijalno osiguranje, zdravstvo i standard (1963), Komisija za opće i stručno uzdizanje kadrova (1963), Organizaciona komisija (1964), Komisija za kadrove i stručno obrazovanje (1964), Komisija za organizaciona i kadrovska pitanja (1966), Komisija za privredna pitanja i upravljanje (1966), Komisija za organizaciona pitanja (1967), Komisije za privredna pitanja, dohodak i samoupravljanje sindikalnih konferencija (1967), Komisija za standard, socijalno osiguranje i zdravstvo (1967), Komisija za kulturu i obrazovanje (1967), Organizaciona komisija (1968), Komisija za privredu i samoupravljanje (1968), Komisija za standard, radne odnose i socijalno osiguranje (1968), Komisija za organizaciona pitanja (1969) i Komisija za ekonomska pitanja dohotka i samoupravljanje (1969). Za rad sindikata po pojedinim granama djelatnosti postojale su sindikalne konferencije. Od 1967. osnivale su se slijedeće konferencije: Sindikalna konferencija radnika željezničko-transportnih poduzeća (ŽTP), Sindikalna konferencija radnika PTT poduzeća, Sindikalna konferencija radnika pomorskog saobraćaja i lučkih pretovarnih organizacija (1968. konferencije ovih djelatnosti su razdvojene), Sindikalna konferencija radnika poduzeća za ceste, Sindikalna konferencija radnika riječnog saobraćaja, Sindikalna konferencija radnika zračnog saobraćaja, Sindikalna konferencija radnika gradskog saobraćaja i Sindikalna konferencija radnika za popravljanje vozila.