ARHiNET - Tresić-Pavičić, Ante

Povijest:

Vrbanj na otoku Hvaru, 10. VII. 1867. - Split, 27. X. 1949. Književnik i političar.
Gimnaziju polazio u Splitu, Zadru i Kotoru, gdje je i maturirao. Filozofiju, povijest i zemljopis studirao na Sveučilištu u Beču, gdje je 1892. doktorirao disertacijom "Kritičko razmatranje Leibnitzova determinizma". Filozofske je rasprave pisao i kasnije, ali se već od mladih dana isticao pjesničkim radom pišući pod pseudonimom Mosorski guslar.
Osim književnošću, bavio se publicistikom i politikom. God. 1906. izabran za zastupnika u Carevinskom vijeću, a nakon izbijanja rata interniran zbog protuaustrijske orjentacije. Po izlasku iz internacije (1917), održao čuveni prosvjedni govor u Bečkom parlamentu. U Puli je preuzeo brodovlje od pobunjenih mornara i o tome obavijestio Antantu.
Poslije rata radio kao diplomatski predstavnik Kraljevine SHS u Madridu i Washingtonu (1919-1927). God. 1931. umirovljen.
Napisao više zbirki pjesama "Glasovi s mora Jadranskoga", 1891.; "Nove pjesme", 1894; "Đuli i zumbuli", 1900; "Sa kninske tvrđave", 1902; "Sutonski soneti", 1904 i dr.), drama s motivima iz nacionalne i klasične povijesti ("Ljutovid Posavski", 1894; "Simeon Veliki", 1897; "Katarina Zrinska", 1899; "Finis reipublicae", 1902; "Ciceronovo progonstvo", 1909; "Katon Utički", 1911. i dr.) romana i pripovijesti ("Sudbina izdajice", 1894; "Izgubljeni ljudi", 1894; "Pobjeda krieposti", 1898; "Moć ljepote", 1905), putopisa ("Po moru", 1897; "Poleti okolo Biokova", 1902; "Po Ravnim kotarima", 1906; "Preko Atlantika do Pacifika", 1907), te rasprava koje je objavljivao u "Vijencu", "Prosvjeti", "Nadi", "Životu" i drugim listovima. God. 1893. u Zagrebu osnovao beletristički list "Prosvjeta", a 1897. u Splitu pokrenuo književnu reviju "Novi vijek".

Sjedišta:

Beč ; Zagreb ; Split