ARHiNET - Obitelj Jelačić

Naziv:	Obitelj Jelačić
Vrsta entiteta:	obitelj
Razdoblje:	1450 -
Normativni nazivi:	Jelačić, obitelj (hrvatski)
Povijesni nazivi:	Elachich aliter Jellachich (16. stoljeće - ) (hrvatski) Iellachich (16. stoljeće - 17. stoljeće) (hrvatski) Jellachich de Brezowicza (17. stoljeće - 18. stoljeće) (hrvatski) Jellachich de Bisewicz (17. stoljeće - 18. stoljeće) (hrvatski) Jellachich de Buzin (18. stoljeće - 19. stoljeće) (hrvatski) Jellachich (19. stoljeće - 20. stoljeće) (hrvatski) Jellačić Buzinski (Jellačić Bužimski) (20. stoljeće - ) (hrvatski) Jelačić (Jelačić Bužimski) (20. stoljeće - ) (hrvatski)
Aktivnost:	Stvaratelj i dalje djeluje

Povijest:

Prvi trag o Jelačićima nalazi se u 14. stoljeću u srednjovjekovnoj Bosni. Ti bosanski Jelačići su vjerojatno rodoslovno povezani s Jelačićima koji se javljaju u 16. stoljeću na području oko Une i Kupe. U svezi s utvrdom Bužim kod Gospića spominje se prvi Jelačić oko 1500., a u borbama protiv Turaka javlja se 1537. Jelačić vlastelin kod Cetina.
Godine 1550. spominje se Mihalj Jelačić u opatiji u Topuskom, a 1551. spominje se Marko Jelačić. Zbog svojih zasluga u borbi s Turcima, obitelj Jelačić, odnosno Ivan, Juraj, Nikola, Petar, Gabrijel i Ana, djeca Marka Jelačića dobili su plemićki naslov 1579. Ivan Jelačić je od 1600. do 1611. obavljao vojničku službu u Senju. Gabrijel Jelačić je 1614. za svoje ratne zasluge dobio ponovljenu potvrdu plemstva i grba.
S nadiranjem Turaka počela je i seoba Jelačića iz Pounja u Liku i Turopolje. Tijekom 18. stoljeća obitelj Jelačić razgranala se u nekoliko loza: spominju se hercegovačka, crnogorska, turopoljska i zagorska loza, te njihove grane: buzinska, ladučka, biševačka, jankomirska, loza iz Batine, iz Tuhlja, Gubaševa, te mađarska (od 1609.) i ruska (od 1740.).
Janko Jelačić, svećenik, poginuo je 1566. u Sigetu, zajedno s Nikolom Šubićem Zrinskim. Krsto Jelačić ratovao je protiv Turaka pod zapovjedništvom bana Franje Frankopana. Frankopan mu je za ratne zasluge 1568. darovao posjed Bišević uz Kupu blizu Petrinje. U 17. stoljeću ističu se braća Janko i Stjepan Jelačić. Janko Jelačić bio je podzapovjednik tzv. Gornje pokupske krajine, a Stjepan je djelovao kao podžupan Zagrebačke županije, zemaljski prabilježnik, podban i podzapovjednik Banske krajine (1695–1710).
Jakov Jelačić je 1717. godine zarobljen u borbi s Turcima. Bio je turski zarobljenik godinama prije nego što ga je obitelj uspjela otkupiti. Godine 1745. spominje se Vuk Jelačić, glinski podzapovjednik. Njegov sin Ivan rodio se u Kurilovcu 1742. Vojnu službu započeo 1762. u dragunskoj pukovniji, a 1765. prešao je kao poručnik u II. bansku graničarsku pukovniju. Čin pukovnika dobio je 1783. Sudjelovao je u austrijsko–turskom ratu i 1788. istaknuo se u pobjedi kod Dubice. Porazio je Turke kod Knežpolja 1790. Promaknut je u podmaršala 1801. i postavljen za zapovjednika divizije u Zagrebu. Umro je 1813. u Zagrebu.
Franjo Jelačić, sin Antuna Jelačića i Bare Grošić (Grossich), rođen je 1746. u Petrinji. Obavljao je vojničku službu u Vojnoj Krajini te je 1792. imenovan pukovnikom. Nakon što se istakao u napoleonskim ratovima, 1797. postao je general, odlikovan je ordenom Marije Terezije i unaprijeđen u čast baruna. Umirovljen je nakon poraza kod Ulma 1805. Kasnije je rehabilitiran, te je sudjelovao u borbama protiv Napoleona 1809. Nakon mirovnog ugovora u Schőnbrunnu povukao se u Szela Apáthi, gdje je umro 1810. Supruga Franje Jelačića bila je barunica Ana rođena Portner (1775–1837). Njihova su djeca: Josip, Juraj, Antun i Cecilija.
Josip Jelačić, sin Franje Jelačića i Ane Portner rođen je 1801. u Petrovaradinu. Nakon završetka vojne škole u Terezianumu, upućen je 1819. u pukovniju u Galiciji. Zbog bolesti se 1822. povukao s dužnosti, te je živio u Zagrebu i na imanju u Kurilovcu. Za to vrijeme spjevao je svoje najbolje pjesme koje su objavljene 1825. u Zagrebu pod naslovom "Eine Stunde der Erinnerung". Iste se godine vratio u aktivnu vojnu službu, najprije u Beču i Galiciji do 1830., zatim u ogulinskoj pukovniji. Već 1825. bio je imenovan natporučnikom, a 1831. postao je kapetan. U razdoblju od 1831.–1835. boravio je sa svojom jedinicom u Italiji. Početkom 1837. unaprijeđen je u majora i djelovao je kao ađutant guvernera Lilienberga u Dalmaciji. Tijekom 1841. imenovan je pukovnikom u Glinskoj regimenti. Godine 1845. vodio je vojni pohod u Bosnu i kod Podzvizda postigao pobjedu nad Turcima. U ožujku 1848. postavljen je za bana, a kralj ga je uskoro imenovao tajnim savjetnikom, generalom, komandantom obiju banskih regimenti, podmaršalom i vrhovnim zapovjednikom vojske u Hrvatskoj i Vojnoj Krajini. Nakon borbi s Mađarima i proglašenja Oktroiranog ustava, Josip Jelačić povukao se na svoje dobro u Nove Dvore. Grofovsku titulu dobio je 1854. Umro je u Novim Dvorima 1859., nakon duge i teške bolesti. Josip Jelačić se 1850. oženio barunicom Sofijom Stockau (1834-1877). Godine 1855. rodila im se kći Anica. Ona je već 1856. umrla u Napajedlu (u Mađarskoj) od kolere. Sahranjena je u Novim Dvorima.
Juraj (Đuro) Jelačić, brat Josipa Jelačića rodio se 1805. u Zagrebu. Pohađao je vojnu školu u Terezianumu. Kao kadet započeo je 1824. vojničku službu u Vojnoj krajini. Sudjelovao je u ratnoj ekspediciji nadvojvode Fridricha u Siriji 1839-1840 i u u borbama za Peschieru i Bresciju 1848-1849, te je imenovan generalom. Tijekom 1854-1855 sudjelovao je u okupaciji rumunjskih kneževina. Nakon što je 1856. imenovan podmaršalom, borio se kod Magente 1859. Zajedno je sa svojim bratom Antunom dobio grofovski naslov 1860. Ban Josip Šokčević imenovao ga je 1861. podkapetanom Kraljevine Hrvatske. Budući da je svojim nastupom na Hrvatskom saboru na sebe navukao neprijateljstvo Beča, umirovljen je. Od 1873. do smrti bio je predsjednik Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva. Umro je 1906. Sahranjen je u Novim Dvorima. Supruga Jurja Jelačića bila je grofica Hermina rođena Chrystallnigg. Njihova djeca su: Jurica, Marko, Jela, Vera i Anka. Juraj Jelačić naslijedio je posjed Nove Dvore nakon smrti brata Josipa. Kasnije su Nove Dvore naslijedile Jurjeve kćeri Anka i Vera Jelačić. Grofica Anka Jelačić osnovala je 1919. Zakladu bana Josipa Jelačića, a kasnije i Zakladu Đure Jelačića (sa svrhom pomaganja siromašnih hrvatskih sveučilištaraca). Anka Jelačić umrla je 1934.
Antun Jelačić, brat Josipa i Jurja Jelačića rodio se 1807. Pohađao je vojne škole u Beču, zatim je služio u mornarici i njemačkom konjaništvu. Tijekom 1848.–1849. pratio je brata Josipa u vojnim pohodima. Zvanje pukovnika stekao je 1850., nešto kasnije imenovan je brigadnim generalom. Zvanje podmaršala stekao je 1860., kada je i umirovljen. Godine 1852. vjenčao se s groficom Marijom Terezijom Lamberg von Stein und Guttenberg. Imali su petero djece: sina Franju Josipa i kćeri: Mariju, Olgu, Vanku i Paulinu.
Ljudevit Jelačić, pravnik i političar, rodio se 1792. u Zagrebu. Godine 1808. završio je filozofski tečaj na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu, a 1808-1810 studirao je na Pravnom fakultetu. Doktorirao je pravo na Sveučilištu u Pešti 1811. Bio je profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1812-1824. Smijenjen je zbog svojih političkih stajališta (protivnik apsolutizma i pripojenja prekosavskih krajeva Kraljevini Iliriji) pa se počeo baviti odvjetništvom. Sudjelovao je u ilirskom pokretu i bio član uredništva Novina horvatskih, ali se povukao već 1835. i prišao mađaronima, možda zbog uvođenja štokavštine te svojeg izrazitoga liberalizma, antiklerikalizma i otpora Austriji. Godine 1834. Saboru je predložio elaborat o hrvatskom pravu na Dalmaciju. Njegov prijedlog nagodbe s Madžarima o državnom uređenju Hrvatski sabor 1848. nije prihvatio. Umro je u Čehima kraj Zagreba 1851.
Eduard Jelačić Bužimski, barun, rodio se 1811. u Humu na Sutli. Doktorirao je pravo u Pešti. Kao turopoljski podžupan 1845. pokušavao je utjecati na turopoljske plemiće u ilirskom duhu. Od 1846. bio je carski komornik, a 1847-1848 radio je kao substitut Zagrebačke županije. U razdoblju od 1865-1867 obnašao je dužnosti hrvatskog dvorskog kancelara u Beču. Imenovan je vitezom Reda svetog Stjepana (po kojem mu je podijeljeno i hrvatsko-ugarsko barunstvo). U dobrotvorne i prosvjetne svrhe oporučno je ostavio 400.000 forinti, te glavnicu iz čijih su se kamata isplaćivale nagrade nazočnima na zadušnicama za spas njegove duše. Također je osnovao zakladu za uboge, iz koje se 1882. razvilo Hrvatsko-slavonsko zemaljsko sirotište Eduarda baruna Jelačića Bužimskog na Josipovcu u Zagrebu. Umro je 1871. u Humu na Sutli bez muškog potomka.
Oskar Jelačić Bužimski rodio se 1886. u Šidu. Potječe iz varaždinske grane obitelji Jelačić. Njegov otac, također imenom Oskar, bio je sudski pristav, oženjen Julijom pl. Grivičić, s kojom je imao četvero djece: kćer Ivanu, blizance Oskara i Julija i najmlađeg sina Ivana. Oskar Jelačić (mlađi) pohađao je nižu Kraljevsku realnu gimnaziju u Varaždinu, nakon toga Kadetsku školu u Lobzovu (kraj Krakova). Po završetku školovanja obnašao je dužnost časničkog zamjenika u pukovnijama u Varaždinu i Zagrebu, a 1909. imenovan je poručnikom. Zajedno sa svojom braćom Julijem i Ivanom (koji su također završili vojne škole) službovao je u Beču do početka 1. svjetskog rata. Već je 1915. zarobljen i odveden u Odesu. U Rusiji se kao zarobljenik oženio Lidijom pl. Višnjevski i priključio Prvoj srpskoj dobrovoljačkoj diviziji. Nakon što su slovenski i hrvatski ratni zarobljenici formirali disidentski pokret u Odesi 1917., priključio im se i Oskar Jelačić. Poslije rata vratio se u Varaždin, ali je protiv njega provedena istraga zbog sudjelovanja u Disidentskom pokretu. Istraga je obustavljena 1921., te je Oskar Jelačić ponovo aktiviran u vojnoj službi kao kapetan. Zvanje majora dobio je 1924. Službovao je u Bjelovaru, Beogradu i Prištini. Nakon proglašenja šestosiječanjske diktature 1929., umirovljen je i stalno se nastanio u Zagrebu. Tada se profesionalno počeo baviti slikarstvom. Umro je 1961. u Zagrebu. Sahranjen je u obiteljskoj grobnici u Varaždinu.
Ivan Jelačić nije imao potomaka.

Sjedišta:

Kurilovec (1550-); Buzin (1550-); Brezovica (1450-); Pušća (1601-); Laduč (1601-); Kraj (1601-); Brdovec (1601-); Novi Dvori (1852-1934); Bišević (1550-); Mala Mlaka (1550-); Stubica

Stvaratelji:

(Helena Jelačić bila je supruga Nikole Huzineca)

Napomena o vezama:

Jellachichi su rodbinskim vezama bili povezani sa sljedećim obiteljima: Aytich od Buzete (Buzeta, grad ispod Petrove gore), Barilović od Barilović grada (12 km južno od Karlovca), Budački od Gorica iz starog grada Budačkog, Berislavić Malomlački, Gergeli Raven iz Ravnog kod Križevaca, Babonožić od plemena Mogorovića, Stubiczay, Oršić, Prashkoczy, Greguroczy, Gubaschozcy (Gregurevački, Gubaševački), Zlovolich, Aranyassi (Zlatarski), Znika, Bedeković, Tahy (po Ursuli Jellachich), Petho de Gerse, Peranski (iz grada Perne, ispod Petrove gore).

Arhivsko gradivo:	1. fond/ HR-DAZG-825 Obitelj Jelačić (stvaratelj) 2. fond/ HR-HDA-725 Obitelj Jelačić (stvaratelj)
Literatura:	Bibliografija rasprava i članaka : IV Historija. IV/ 2 Historija Jugoslavenskih naroda, Bibliografija rasprava i članaka, IV : Historija. Predmetni indeks knjiga 8 i 9, Bojničić, Ivan. Der Adel von Kroatien und Slavonien, .str. 77-78, tabl. 55. Macan, T. (ur.). Hrvatski biografski leksikon, sv. VI (I-Kal), .str. 379-404. Duišin, Viktor Anton. Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni-Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini, drugi svezak (I-J), .str. 60-72. Belošević, Stjepan. Županija varaždinska i slobodni kraljevski grad Varaždin ,
Napomena:	A. Z., Batthyany Lajos de Nemetujvar, Naredba o skupljanju vojske protiv Josipa Jelačića, Slavenski jug, 1/1848, 9, 34—35. Antoljak, Stjepan, J. barun Neustaeder, ban Jelačić i događaji u Hrvatskoj od godine 1848, Časopis za hrvatsku povijest, 1/1943, 1/2, 180-185. Bekavac, Bosiljko, Iz nedavne prošlosti (pismo J. J. – Grgi Martiću), Hrvatski dnevnik, 3/1908, 295. pr. 4. Bojničić, Ivan, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg, 1899. Bojničić, Ivan, Dva Jelačićeva pisma o okršajima na hrvatsko turskoj granici, Vjesnik kr. hrv. slav. dalm. zem. arhiva, 13/1911, 193—210. Braum, Filip, Aus dem Tagebuche eines 48er Honveds, Agramer Tagblatt, 23/1908, 296, 17 - 20. Brlić, Dobroslav, Ban Jelačić u Osijeku god. 1849., Obzor, 46/1905, 36. Cerovac, Mirko, Iz burnih dana god. 1848, ban Jelačić u Slavoniji, Hrvatski list, 20/1939, 98, 25. Čuturić, Leonardo, Ban Jelačić — biografische Skizze von dr. J. Hirtenfeld, Naše gore list, 2/1862, 7, 53—54. Deželić, dr. Velimir, Josip grof Jelačić ban Hrvatski, Prosvjeta (Zagreb), 9/1901. 21. 673 - 675. Dragolić, M., Pismo bana Jelačića od 25. travnja 1848. Hrvatska obrana, 16/1917, 99, 4. i Zagrebački list, 1/1939, 134, 23. Duišin, Viktor Antun, Zbornik plemstva, Zagreb, 1939. Dvorniković, Ljudevit, Hrvatska i ban Jelačić u god. 1848, prigodom 80. god. obljetnice njezine, Napredak (kalendar), 18/19, 1929, 63 - 69. Eoetvoes, Josef, Kako su Mađari pošli u Zagreb uhititi Jelačića, Pozor, 2/1909, 117, 2. Esih, Ivan, Ban Jelačić i Poljska 1848, Obzor, 76/1935, 10, 1. Goerlitz, Walter, Jelačić: Symbol fuer Kroatien, Wien; Muenchen, 1992. Gostl, Igor, Jelačićevi Novi Dvori: dobro bana Jelačića nekad i sad, Zagreb, 1990. Greyer, Mirko, Wer War Halil-Beg Ružić?, Morgenblatt, 48/1933, 330. Grlović, Milan, Tekst pisma banu Josipu Jelačiću (Cetinje, 20. decembra 1848), Podravac, 9/1901, 19. Grundrum – Orivčanin, Fran, Doček bana Jelačića u Križevcima, 11. srpnja 1848, Obzor, 41/1900, 294. Hauptmann, Ferdo, Gedanken iiber Staat und Revolution(das Tagebuch des Grafen Ferdinand Egger aus dem Jahre 1848), Graz, 1976. Hauptmann, Ferdo, Jellačić's - Kriegszug nach Ungarn 1849« (Ein klehies Tagebuch aus grosser Zeit von Herman F. Dahlen), Graz, 1975. Hirtenfeld J., Ban Jelačić - biografische Skizze, Beč, 1861. Horvat Rudolf, Ban Jelačić, Zagreb, 1909. Horvat, Josip, 1848. Zagreb, 1934 - 35. knjiga, I, II. Horvat, Josip, Najtragičniji junak Hrvatske politike, Jelačićev dan, Jutarnji list, 17/1928 5850, 9. Kasović – Cvijić, Antonija, Otkrivanje spomenika Jelačiću banu, Jutarnji list, 15/1926, 5334, 7. Klaić, Nada, Indirizzo A.S.E. il bano Jellačić Ragusa li 21. decembre 1848., L' avenire, 1/1848 — 49, 28. Kraljević, Miroslav, Ban Jelačić u Požegi, Jellačić 2/1903, 34—39. Laljak, Stjepan, Jelačićev grofovski grb, Zaprešićki godišnjak, 2002., 29-32. Laszowski, Emilij, Josip grof Jelačić, ban Hrvatski, Prosvjeta (Zagreb), 9/1901, 21, 673 - 675. Laszowsky Emilij, Četiri pisma bana Jelačića, Obzor, 67/1926, 189, 2 - 3. Ljubić, Šime, Novci Jelačića bana, Viesnik hrvatskoga arheološkoga društva, 12/1890, 3, 88—89. Makanec, Alfred, Ban Jelačić protiv uvođenja njemačkog jezika (pismo od 8. VI 1853. Karlu Kraussu), Obzor, 76/1936, 184. Makanec, Alfred, Ein brief Jellačić's aus dem Jahre 1848. (Pismo J. J. od 5. V 1848. Ljudevitu Bedekoviću), Morgenblatt, 48/1933, 276, 9. Makanec, Alfred, Izvješće bana Jelačića caru Ferdinandu povodom odlaska u Beč 1848., Obzor, 81/1941, 84, 2. Makanec, Alfred, Jedna naredba bana Jelačića o spriječavanju prosjačenja u Zagrebu iz 1848. Jutarnji list, 26/1937, 8957, 10. Makanec, Alfred, Pisma bana Jelačića bratu, Obzor, 76/ /l 935, 274, 1-2, 297, 6. Makanec, Alfred, Pisma grofa Jelačića Antuna sa ratišta 1848/49, Obzor, 75/1934, 276, 1 - 2; 76/1935, 48, 1 - 3; 64, 1—2; 94, 4; Makanec, Alfred, Unveroeffentlichte Brief e des Banus Jellačić an seine Mutter, Morgenblatt, 52/1937, 283, 9. i Obzor, 77/1937, 273, 1 - 2. Makanec, Alfred, Vlastoručno izvješće bana Jelačića o bitci kod Hegvesa, Obzor, 76/1936, 6. Makanec, Alfred, Zadnje godine života bana Jelačića. Njegova bolest i smrt, Obzor, 12. II, 23. IV i 4. VI 1936. Makanec, Alfred,, Kulmer Franjo, Kulmerova pisma banu Jelačiću 1848. (30. III - 29. XII), Narodna starina, 13/1934, 33, 83 - 52; 34, 151 - 156; 14/1935, 35, 65 - 92. Matasović, Josip, Jelačićiana iz Vukovara, Narodna starina, 12//1933, 30, 77-79; 31, 134 - 135. Mijatović, Anđelko, Ban Jelačić, Zagreb, 1990. Nestor Letopisac, Josip Jelačić i jedinstvo Srba i Hrvata, Beogradski dnevnik, br. 2 god. 1920. I, str. 192. Neustädter, Josip, Ban Jelačić i događaji u Hrvatskoj od godine 1848, Zagreb, 1942. Neustädter, Josip, Ban Jelačić i događaji u Hrvatskoj od godine 1848., Zagreb 1994. Nowicki, Adam, Ban Jelačić otac Franje Josipa I, iz ciklusa Suton Habsburgovaca, Zagreb, 1926. Orlić, Zvonimir, Jelačić ban ili Ružića kći graničara, Zagreb, 1904. Radić Ljubomir, Ban Jelačić Hrvatski narodni junak od god. 1848, Varaždin. Rothenberg, Gunther Erich, Jelačić, the Croatian military border, and the intervention against Hungary in 1848, Houston, 1965. Scholl, Žiga, Značenje Jelačićeve odluke o ukidanju kmetstva, Zagrebački list, 1/1939. 124, 3. Strižić, Živko, Jelačić i raskol Stranke prava, Zagreb, 1998. Šidak, Jaroslav, Studije iz hrvatske povijesti za revoluciju 1848 - 49; Zagreb, 1979. Šiprak, Ivica, Ništa ne može pokolebati našu bratsko slavensku ljubav, Novosti, 29/1935, 243, 8. Šišić, Ferdo, Ban Josip Jelačić (Historija studija), Savremenik, br. 4, god. 1909; br. 6 str. 289—299; br. 7 str. 371—378; br. 8 str. 446—456; br. 9 str. 512—521; br. 10. str. 570—577; br. 11 str. 625—636; br. 12 str. 685—693 (nedovršeno). Šporer, Juraj Matija, Jelačiću banu, Trst, 1848. Švica, Nikola, Josip Jelačić, Novi život, br. 7, 8, god. 1927, str. 7 i 104. Tomičić, Ivan, Rod Jelačića, Prosvjeta, Zagreb, 1898. Tomljenović, Juraj, Nešto iz hrvatske prošlosti - o banu Josipu Jelačiću Bužinskom, Ličanin, br. 3, god. 1888., str. 17—18. Trnski, Ivan, Jellačić-Erinnerungen (uspomena na susrete s J. Jelačićem od 1842. dalje), Agramer Tagblatt, 24/1909, 114, 2—3. Tućković, Josip, Ukinuće kmetstva u Hrvatskoj, važni datumi: 25. ožujka; 25. 27. travnja, Jutarnji list, br. 26, god. 1937, str. 9007, 18. Ulčnik, Ivan, Sjećanje Đure grofa Jelačića za ženidbu njegova brata Josipa, Jutarnji list, 29/1940, 10, 392, 25—26. Banus Jellačić, Agramer Tagblatt, br. 24, god. 1909, 114, I - 4. Ban Jellačić, Danica, ljetopis društva Sv. Jeronima, god. 1899. str. 78—101. Crna Gora i Dalmacija za vrijeme revolucije 1848. g., Jadranski dnevnik, br. 4, god. 1937, str. 299, sv. 11—12. Grof J. J. Bužinski, Ban kraljevine hrvatske, Slavonije i Dalmacije (16. X 1801 — 19. V 1859), Hrvatski dnevnik, 4/1939, 1086, 14—15. Jelačić Josip, (1848), Agramer Zeitung, 23/1848, 98, 445—446. Jelačić Josip grof. Kries...pod njegovim spomenikom, Prigodnica, Zagreb, 1867. Jelačići u Wurzbachovu Biografskom leksikonu, Zaprešićki godišnjak,. 2002., 33-52. Jellačiću kao banu, bojniku, banstvo, plemstvo, članstvo, Jutarnji list, 26/1937, 9054, 17 - 18. Josip Jellačić — ban hrvatski, Narodni kalendar, Osijek, br. I, 1922. 114—116. Nekoliko neobjavljenih pisama o banu Jelačiću, Obzor, 75/1934, 108, 1 - 2. Pismo bana Jelačića u Beč, Obzor, 78/1938, 149, 2. Pismo kneza Adama Čarzonjskog banu Jelačiću. Pismo Valerijana Krasinjskog Torkvatu Brliću, Obzor, 74/1933, 71, 2 -3. Pismo Mihajla Czajskowskoga - J. Jelačiću, Obzor, 74/1933, 55, 2. Pozdravni govor Josipa Jelačića pokrovitelja društva za jugoslavensku povjesnicu i starine (održan na skupštini 22. I 1854), Arkiv za povjesnicu jugoslavensku, 1854, III, 329. Prilozi za povesnicu srpskog narodnog pokreta god. 1848, (pismo Josifu Rajačiću 25. VIII 1848), Srpski letopis, 40/1866, CXI (1), 164—165. Schreiben der banus Jelačić an den Patriarchen (Beč, 13. XI 1848),Slavenski jug, 1/1848, 52, 206. Sred oktraj ustana 1849, Obzor, 62/1921, 299, 4. Tri stara dokumenta Boka u revolucionarnoj 1848. godini, Zetski glasnik, 9/1937, 1/4, 2. Veličina i tragika bana Jellačića, dojmovi uz 70. godišnjicu otkrića njegova spomenika Zagrebu (16. 12. 1936), Hrvatska revija, 9/1936, 2, 634—637. Vukašinović, Svetozar (originalna molba bosanskih izseljenika na bana Jelačića), Banovac, 8/1895, 49, 1 - 2. Waffenbruder! von der Drave im September 1848 (Proglas vojsci), Agramer Zeitung, 23/1848, 103, 468.

Identifikator:	HR-DAZG/S - 1234
Pravila ili propisi:	ISAAR(CPF) Međunarodni standard arhivističkog normiranog zapisa za pravne i fizičke osobe i obitelji, 2. izdanje, Zagreb, Hrvatski državni arhiv, 2006.
Status zapisa:	izmijenjena inačica
Podrobnost:	djelomičan
Jezik opisa:	hrvatski
Pismo opisa:	latinica