Facebook
Naziv: Obitelj Čikulini
Vrsta entiteta: obitelj
Razdoblje: 1500 - 1720
Normativni nazivi: Čikulini, obitelj (hrvatski)
Aktivnost: Stvaratelj više ne djeluje
Povijest: Plemićka je obitelj Čikulini talijanskog porijekla. Početkom 16. stoljeća njeni članovi žive u Rijeci gdje djeluju kao državni službenici, trgovci, svećenici i upravitelji imanja Zrinskih. U Zagrebačku županiju dolazi Julije, kao bivši upravitelj vinodolskih imanja Zrinskih (1599-1612), koji je udaljen iz službe zbog optužbe za zloupotrebu položaja. Novcem, stečenim od trgovine kupio je znatne posjede: Susedgrad, Oroslavje, dio Donje Stubice, Konjščinu, Kalinovicu, Ogled, Lužnicu, Nove dvore (zaprešićke). Godine 1613. kralj Matija II. dodijelio je Čikulinima plemstvo, a kralj Ferdinand II. 1628. barunat. Obitelj je početkom 18. stoljeća izumrla u muškom koljenu pa je imetak obitelji, preko jedine zakonite nasljednice Julije Moscon, pripao obitelji Sermage.
Sjedišta: Podsused ; Poznanovec ; Donja Stubica (1615-1720); Susedgrad (1615-1720); Oroslavje (1615-1720); Šestine ; Začretje ; Kalinovica (Rakov potok) (1615-1720); Konjščina (1615-1720); Novi Dvori (1615-1720); Rijeka (1501-); Ogled (1615-1720); Lužnica (1615-1720)
Djelatnost: Gospodarstvenici, trgovci, političari, vojnici, pripadnici visokog svećenstva:
Franjo - riječki sudac i rektor (1518), vijećnik (1528);
Franjin unuk Franjo - riječki vijećnik (1572);
Sebastijan, Ludovik i Julije, Franjini sinovi - upravitelji Zrinskih u Vinodolu.
Sebastijan je osim toga od 1637. bio i riječki kanonik, Ludovik (umro 1599) riječki vijećnik i potkancelar (1590-99), a od 1599. upravitelj Zrinskih u Vinodolu.
Ludovik je ostavio tri sina: Ludovika (1599-1657), Franju i Petra. Franjo, kao upravitelj imanja, mijenja strica Julija (1610), te se spominje kao kaločki kanonik (1667). Petar je bio kapetan (1638), ubirač carina (1639-42), sudac i rektor (1641) te kapetan Trsta (1644-1658).
Petrov sin Franjo (1641-1695), bio je svećenik.
Julije (umro oko 1641), bio je upravitelj vinodolskih posjeda Zrinskih. Njegov sin Franjo bio je kraljevski kapetan konjaništva križevačke krajine (Varaždinski generalat), te se istaknuo u borbi protiv Turaka kod Kaniže. Bio je i poslanik hrvatskih staleža na bečkom dvoru.
Krsto je bio satnik banske tjelesne straže (oko 1693). Brat mu je Stjepan (1654-1698?) bio zapovjednik konjaništva i križevačke krajine (1672), prisežnik Banskog suda (1695), te banski namjesnik i predsjedatelj kraljevinskih konferencija (1696-97).
Jedini Stjepanov nasljednik, Ivan Franjo (1681-1746), bio je pisac (zbirka latinskih pjesama “Ideae magnanimitatis Illyyricae et Pannociae”).
Identifikator: HR-HDA/S - 1348
Pravila ili propisi: ISAAR(CPF) Međunarodni standard arhivističkog normiranog zapisa za pravne i fizičke osobe i obitelji, 2. izdanje, Zagreb, Hrvatski državni arhiv, 2006.
Status zapisa: izmijenjena inačica
Podrobnost: djelomičan
Jezik opisa: hrvatski
Pismo opisa: latinica