ARHiNET - Ljudi sa Neretve (komad)

Sadržaj jedinice:	Opisuje se specifičan način života ljudi u močvarnoj delti Neretve. Veći dio aktivnosti oni obavljaju na čamcima. Prikazuje se ribolov, lov na patke, " žabarenje" (lovljenje žaba), skupljanje šaša, vuča čamca, „jendečenje“ (kopanje kanala), vjenčanje, sprovod... U filmu nema glasa naratora ni izjava. Ljudi se voze lađama i čamcima na vesla, zvanim trupice (ili trupe), kroz šaš po močvarnoj delti Neretve (čuje se vokalna izvedba pjesme „Ja se konja bojim“). Ulaze čamcima u selo Vid, koje se nalazi usred močvare. U selu starice i djevojčice od močvarne trske pletu sture (pletivo od trske). Ljudi raznose trsku. Vidimo magarca i kraj njega reljef u kamenu - arheološki ostatak iz rimskog grada Narone. Djevojka pere rublje uz vodu na kamenoj ploči s rimskim natpisom. Ljudi u trupicama prolaze kraj bogumilskog stećka. Volovi plivaju. Čovjek u trupici lovi ribu. Udarcima vesla je tjera u mrežu u plićaku. Zove djecu, koja se kupaju, da mu pomognu i oni počnu tjerati ribu u mrežu. Žene skupljaju šaš (čuje se ženska vokalna izvedba tradicionalne pjesme) i trupicama ga prevoze.Radnici jendeče, odnosno, lopatama (badilj - lopata ravnog završetka) kopaju kanale da bi iskopanom zemljom izdigli razinu terena i time stvorili plodno tlo u močvari. Žene s obale konopcima vuku čamce natovarene grožđem i ostalim voćem, a muškarci kormilare čamcima. Kad naiđe riječni brod, žene pridržavaju čamce da ih valovi ne prevrnu. Dok to rade, jedan mladić pokušava primiti djevojku za ruku, ali ona ju izmiče. Ženska ruka primi mušku. Vidimo da ruke pripadaju vjenčanom paru. Svadbena povorka ide lađama i trupicama po močvari i kroz selo (pjesma, harmonikaš, potcikivanje, pucanj iz puške, zastava, djeca bacaju latice). Ljudi noću u močvari love žabe uz pomoć svjetiljke na trupici. Žabe rukama stavljaju u vreću. U zoru (ili sumrak?) lovac na močvarne ptice drvenom piskom imitira glasanje ptica. Puškom, na kojoj je svjetiljka, puca. Ptica pada i pas je odnosi.Kroz močvaru prolazi pogrebna povorka trupica (žene u crnim velovima, muškarci s kišnim kabanicama, lijes). Dok prolaze kraj radilišta, bageri i buldožeri, koji kopaju deltu Neretve, prestanu s radom da bi odali počast umrlome. Nakon što pogrebna povorka prođe, oni nastave s radom. Lokacije: selo Vid, močvarna dolina Neretve.
Izlučivanju:	Izvorno filmsko gradivo (na temelju zakonske obveze) trajno se pohranjuje u HDA, kao i sigurnosna kopija. Izlučivanje se vrši u dogovoru s vlasnikom prava, a prema Kriterijima o čuvanju i izlučivanju filmskog gradiva.
Stupanj sređenosti:	Arhivistički sređeno
Plan sređivanja:	U ovom poetskom dokumentarcu raznim tematsko-stilskim postupcima ostvaruje se dominacija izražajnosti nad informativnošću te filmu daje univerzalno-simboličan karakter. „Ljudi s Neretve“ jedan je od najcjenjenijih predstavnika hrvatskog poetskog dokumentarnog filma, čiji je prvi uspjeli predstavnik film „Crne vode“ (1956) Rudolfa Sremca. Ovaj dokumentarac posjeduje svoju osnovnu informativnu kvalitetu, jer nas upoznaju s učestalim aktivnostima stanovnika delte Neretve. No, karakteristično za poetski dokumentarac, naglasak se stavlja na izražajnost ambijenata i situacija, a ne na njihovu informativnost. Ta izražajnost postiže se raznim tematsko-stilskim postupcima. Jedan od njih jest izbor, urbanom gledatelju, začudnih motiva. Oni svoju začudnost prvenstveno duguju činjenici da se život u delti Neretve odvija uglavnom na čamcu i da je vodena površina sastavni dio životne svakodnevice (npr., svadbena povorka i sprovod u čamcima). U filmu se često naglašava bizarni spoj starog i novog, od starog vijeka do današnjih dana (žene peru rublje na kamenoj ploči iz starorimskog doba; dok žene konopom vuku čamac, kraj njih prolazi suvremeni riječni brod; tradicionalna pogrebna povorka prolazi kraj mehaničkih strojeva). Izražajnost motiva povremeno je ojačana njihovom aranžiranošću, tj. glumljenošću (npr. pokušaj mladića da uhvati djevojku za ruku). Začudnost je dobivena i položajima te stanjima kamere. Tako se gornjim rakursom (npr. čamci na vodi) dobiva zanimljiva likovna kompozicija, što se ostvaruje i totalom (npr. uvodni kadar ribolova). Vožnjama snimljenih iz čamca izrazito se pojačava izražajnost prizora (npr., kolone čamaca na vodi u sceni pogreba; seoski ambijent u uvodnoj sceni). Česta je i izražajna uporaba detalja (npr., detaljem vesla i stalka za veslo dobiva se izražajna kompozicija; detaljem lopata u radu dobiva se na izražajnosti pokreta). Također, zbog kontrasta mraka i svjetlosti svjetiljke vrlo su izražajne noćne scene. Ljepotu i izražajnost prizori duguju i činjenici da je ovaj film snimljen u formatu „wide-screen“, koji se rijetko koristi u dokumentarnom filmu. Izražajnost zvuka postignuta je njegovim pojačavanjem (čujnost zvukova veća je nego u prirodi) i stiliziranim kontinuitetom (npr., zvuk vesala prati cijelu uvodnu scenu, pa makar je u pojedinim kadrovima izvor zvuka udaljen ili uopće nije dio prizora; isti je slučaj sa udarcima vesla po vodi u sceni ribolova i udarcima lopate u zemlju u sceni jendečenja). S obzirom da u skoro svakoj sceni postoji jedan dominantan kontinuirani zvučni motiv, zvuk u ovom filmu služi kao čimbenik odjeljivanja pojedinih cjelina filma. Najistaknutije stilizirani dio filma jest njegova posljednja scena (pogrebna povorka koja prolazi kraj strojeva na radilištu). Jezovitost pogrebne atmosfere dobivena je prikladnom glazbenom podlogom, monumentalnošću slike (gornji rakurs čamaca; kadar čamaca koji plove kroz drveće) te prizorom u kojem strojevi staju (čak i strojevi „šute“ pred jezom prizora). Također, stilizacijski postupci daju ovoj sceni vrijednost simbola. Strojevi u njoj postaju simboli napretka koji „proždire“ deltu Neretve (melioracijskim radovima nakon Drugog svjetskog rata promijenio se izgled delte na štetu prirode). Ta simboličnost najsnažnije je izražena kadrom u kojem pogrebnu povorku gledamo iz vizure „ralja“ bagera, a simbolična uloga strojeva osnažena je i činjenicom da se ne vide ljudi koji njima upravljaju. Uporabom tematsko-stilskih postupaka filmu se daje i univerzalna razina. Tako učestalom uporabom motiva rada i izražajnim vizualno-auditivnim prikazom mukotrpnosti toga rada (npr. scene jendečenja i vuče čamaca) film postaje univerzalni prikaz „ljudske muke i truda“, a spajanjem motiva vjenčanja i pogreba te djece i staraca film svjedoči o ljudskoj prolaznosti.