ARHiNET - Od 3 do 22 (komad)

Sadržaj jedinice:	Opisuje se jedan dan u životu radnice Smilje Glavaš, supruge i majke djeteta u dobi od 1-2 godine. Ona cijeli dan radi skoro bez prestanka. Diže se u 3 sata i bavi se djetetom, nakon čega ide na posao. Nakon povratka s posla radi ručak. Dok se njen muž odmara, radi razne kućanske poslove. Ide spavati u 22 sata. U filmu nema glasa naratora ni glazbe. Sadržaj: film počinje kadrom Smiljine kuće; Smilja se diže u 3 h i 8 min (snimka budilice), upali petrolejku, stavi drva u peć, umije se, ugrije mlijeko, očešlja se, probudi dijete, obuče ga, nahrani i stavi natrag u krevet; ide s mužem na posao; on ide biciklom, a ona javnim prijevozom; nakon što se rastane od muža, krene autobusom do okretišta na Dubravi te u 5 h i 8 min (snimka gradskog sata) tramvajem do tržnice na Kvaternikovom trgu-nakon obavljene kupovine u 5 h i 21 min (snimka gradskog sata) ode na posao u tvornicu tekstila „Pobjeda“; radi u tvornici na tkalačkom stroju (uz snimke Smilje i snimke samih strojeva); u pauzi pojede užinu i popije mlijeko (snimke tvorničke sirene koja označava pauzu i kraj radnog dana); nakon izlaska s posla gleda u izloge, kupi kruh i ode tramvajem do okretišta, odakle se u 14 h i 48 min (snimka gradskog sata) uputi autobusom kući; igra se s djetetom, ugrije peć i radi ručak (juha, kobasice i prženi krumpir); okupa dijete i obuče ga-muž se vrati s posla i igra se s djetetom; Smilja opere ruke djetetu i nakon toga ručaju-dok se muž igra s djetetom i odmara, Smilja opere suđe, napravi krevet i opere pod; skupa s mužem otrese posteljinu; dok pere robu, dijete se oko nje igra, a muž ode, najvjerojatnije u birtiju-opere dijete i spremi ga na spavanje; dok skuplja robu sa sušila, muž se vrati; navečer pali petrolejku, suši posuđe, krpa, pegla i nešto zapisuje (rješava križaljku?); u 21 h i 45 min navije budilica da je probudi u 3 sata, pogleda dijete i bolje ga pokrije, utrne petrolejku i zaklopi oči; za vrijeme odjavne špice, koja ide preko kadra kuće, čuje se zvonjava budilice.
Izlučivanju:	Izvorno filmsko gradivo (na temelju zakonske obveze) trajno se pohranjuje u HDA, kao i sigurnosna kopija. Izlučivanje se vrši u dogovoru s vlasnikom prava, a prema Kriterijima o čuvanju i izlučivanju filmskog gradiva.
Stupanj sređenosti:	Arhivistički sređeno
Plan sređivanja:	Film "Od 3 do 22" smatra se jednim od najboljih hrvatskih dokumentarnih filmova u povijesti. Radi se o smjesi sirovog realizma i istančanog artizma. Film teži prikazati neposrednu stvarnost - jedan dan u životu Smilje Glavaš, majke, supruge, radnice i domaćice. Bez naratorova komentara, bez poetiziranja građe i bez očitih redateljskih komentara, nižu se kadrovi Smiljinih uobičajenih dnevnih aktivnosti. Često je prisutno i realističko osvjetljenje (dnevno svjetlo ili petrolejka umjesto reflektora). Zbog toga ovaj film često povezuju sa stilskim pokretom "filma istine" ("cinéma vérité"). No, u filmu "Od 3 do 22" mnogi su prepoznali stilizirano djelo na tragu modernizma koje teži preoblikovanju stvarnosti. U filmu tako, osim bebina tepanja, nema artikuliranih ljudskih glasova. On je cijeli koncentriran na, filmu imanentno, neposredno vizualno izlaganje stvarnosti, zbog čega se približava pojmu "čistog" ili "totalnog filma". Također, iza objektivnog, „neutralnog“ prikaza svakodnevice krije se snažan redateljev komentar tegobnog života osiromašenih radnika. On je vidljiv već u odabiru građe. Obitelj Glavaš živi vrlo siromašno u izrazito neuglednom i blatnjavom predgrađu. Zastrašujuće djeluje kadar u kojemu roditelji ostavljaju dijete sâmo doma pod ključem i idu na posao. Ozbiljno i oporo lice Smilje Glavaš ukazuje na njen težak život. Brzim, nemilosrdnim nizanjem kadrova Smiljina rada (koji, gotovo, čine jedine kadrove u filmu) i kadrovima ritmičkog rada tvorničkih strojeva redatelj ističe automatizam njenog života svedenog na borbu za preživljavanje. Taj dojam osnažen je kadrovima budilice, tvorničke sirene i sata koji upozoravaju Smilju na brzi protok vremena i određuju njen život. Konačno, Smilja u većini kadrova trči ili žurno obavlja neki posao. U strukturi određenoj kratkim kadrovima izrazito se ističe jedini dugi kadar filma – onaj u kojem Smilja jede i pije u pauzi rada – prikaz jedinog istinskog trenutka odmora u Smiljinom burnom radnom tjednu. Film sugerira da ovakav životni ritam vodi gubitku ljudskog identiteta. Smiljin život svodi se na rad, a njen identitet opisan je bezličnim pismenim izvještajem na početku filma. Mužu se u filmu lice skoro uopće ne vidi. Inzistiranje na izbjegavanju pokazivanja muževljeva lica može se interpretirati i kao pokazatelj gubitka međusobne bliskosti bračnog para (oni skoro uopće ne komuniciraju). U takvoj hladnoj, otuđenoj cjelini odskaču 2-3, gotovo poetska, kadra u kojima Smilja izražava toplinu prema djetetu i smiješi mu se. Film sugerira i prevlast patrijarhalnih odnosa. Muž skoro uopće ne pomaže ženi u kućanskim poslovima. Umjesto toga ide u birtiju, a doma se odmara, što ukazuje kadar njegovih nogu na krevetu.