ARHiNET - Zagrebačka županija

Napomena o osnivanju:	Županija je bila osnovana početkom 13. stoljeća
Povijest:	Zagrebačka se županija poput ostalih županija razvila iz ranosrednjovjekovne župe, koje za vladavine Arpadovića (1102-1301) prerastaju u kraljevske županije. Nakon Zlatne bule Andrije II. (1222. godine), kraljevske županije pretvaraju se u autonomne organe plemićke samouprave. Zagrebačka županija u tom se razdoblju prostirala na području između rijeka Krapine i Lonje, odnosno do Kupe. Tijekom 13. stoljeća završava proces strukturiranja županijske uprave i tada se prostor Zagrebačke županije povećava susjednim, manjim županijama (Gorska županija joj je pridružena u 14. stoljeću). U razdoblju turskih osvajanja Zagrebačka i Križevačka županija imaju zajedničku upravu, a ponovno samostalno djeluju od 1756. godine. Krajem 18. stoljeća teritorij Zagrebačke županije proširen je sjevernim dijelom Severinske županije koja je djelovala od 1777. do 1786. godine. U vrijeme reformi Josipa II. Zagrebačka je županija s ostalim hrvatsko-slavonskim županijama (osim Virovitičke i Srijemske županije) bila uključena u Zagrebačko okružje (1785-1790).
Sjedišta:	Zagreb (1201 - 1850)
Djelatnost:	U razdoblju 1527-1761, kada je veći dio Kraljevstva pod vlašću Osmanskog carstva, Zagrebačka i Križevačka županija imaju zajedničku upravu. Županija je u osnovi sudska teritorijalna jedinica, dok su upravne poslove vršili Sabor i ban. U upravnu djelatnost županije ulazila je briga za očuvanje mira i poretka, razrez poreza, obavještavanje pučanstva o propisima i odredbama Sabora te briga o njihovom poštovanju i izvršavanju (posebno iz područja obrane zemlje). Veliki župan bio je sudski organ. Pravosudni poslovi bili su rješavani pred Županijskim sudbenim stolom (Sedes iudicaria ili sedria) koji je bio sud prvog stupnja, a sudio je u građanskim parnicama (dugovi, dioba i nasljedstvo dobara, reambulacija međa, urbarska prava na temelju desetine) i kaznenim procesima (nasilje nad imovinom i imovinskim pravima). Kao prizivni sud rješavao je žalbe protiv presuda podžupanâ i plemićkih vlastelinskih sudaca. Prizivni sud za odluke Sudbenog stola bio je Banski stol. Reformom sudstva 1723. postaje prizivni i kazneni sud. Vojni poslovi županije odnosili su se na pitanje pučkog ustanka. Od 1761. godine ojačala je uprava županijske samouprave tako da je u upravne poslove županije spadalo, osim prije navedenih poslova, ubiranje kontribucije i drugih daća, briga za normalno odvijanje ubiranja desetine i pitanje seljenja kmetova, reguliranje mitnica, carinarnica, puteva, mostova, težina i mjera, taksiranje najvažnijih živežnih namirnica, reguliranje nadnica te najamnog odnosa uopće. Vojni i pravosudni poslovi ostali su nepromijenjeni. U kratkom razdoblju, za trajanja reformi Josipa II (1785 - 1790.), županija postaje najniža teritorijalna upravna jedinica čiji su članovi uprave samo izvršni organi podređeni okružnim predstojnicima. Dokinućem reformi Josipa II. uslijedio je povratak županijâ. Ustroj i funkcije županijâ izmijenjene su novom upravnom organizacijom Hrvatske i Slavonije od 12. lipnja 1850. godine.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Na čelu županije nalazio se veliki župan (comes supremus) kao glavar županije, koji je u ime kralja upravljao svim upravnim, sudskim i vojnim poslovima neposredno ili posredno preko podžupanâ. On je predstavljao županiju u Hrvatskom saboru te predsjedavao županijskim skupštinama i sudskim vijećima u županiji. Njega je do 1715. birao ban, od tada kralj. To je pravo kralj prvi put iskoristio 1729. godine. Ostala županijska uprava bila je birana na izbornim skupštinama (restauratio) svake treće godine. Velikog župana zamjenjivala su dvojica podžupana: redovni požupan (vicecomes ordinarius) za upravne poslove te čuvar pečata županije i podžupan - zamjenik (vicecomes substitutus) za županijske i sudske poslove. Ostalu županijsku upravu činili su bilježnici (notarius), koji su čitali spise na skupštinama i sastavljali zapisnike županijskih sjednica. Postojao je redovni (veliki) bilježnik (notarius ordinarius) čiji se zamjenik nazivao podbilježnikom (vicenotarius). U upravu su još ulazili plemićki suci (judices nobilium) i podsuci (vicejudices nobilium) čiji je broj ovisio o broju županijskih kotara (objavljivali su naredbe općinama i izricali presude); prisjednici županijskog sudbenog stola (assesores); fiskal (advocatus); blagajnik (camerarius); arhivist (archivarius); liječnik (medicus), ranarnik (chirurgus); mjernik (geometra). Središte županijske djelatnosti bile su županijske skupštine (congregatio nobilium): Velika ili Opća (congregatio generalis) i Mala (congregatio particularis). Velike su se skupštine održavale četiri puta godišnje, a u njihovom radu su sudjelovali, osim županijske uprave, prelati, velikaši, plemići te predstavnici slobodnih kraljevskih gradova ili trgovišta. Na njima se raspravljalo o svim poslovima koji su ulazili u županijsku nadležnost (proglašavali su se zakoni i vladine naredbe, rješavali porezni poslovi, određivalo novačenje, opskrba vojski, obavljali izbori raznih povjerenstava, određivale parnice protiv plemića, proglašavale plemićke isprave, rješavale urbarske tužbe), potvrđivali zaključci Male skupštine te birali poslanici za Hrvatski sabor (u pravilu dvojica). Malu skupštinu činila je županijska uprava, a na njoj su se rješavali tekući i hitni poslovi. Županijski sudbeni stol (sedes iudicaria ili sedria) činili su suci i prisjednici, a predsjedao im je veliki župan ili jedan od podžupana. Teritorij županije (comitatus) dijelio se na kotareve (processus), kotarevi na okruge (districtus), a okruzi na općine ili sudčije (communitates ili iudicatus). Zagrebačka županija bila je u prvoj polovici 19. stoljeća podijeljena na šest kotara: Zagrebački, Svetoivanski, Posavski, Pokupski, Prekokupski i Gorski kotar.