|
† In Christi nomine. Stephanus ego, nutu dei Chroato[rum et Dalmatinorum rex,] huius paginis
seriem uel dictaminis causam cunctis nostri regni conprouincialibus ad fut….. s gratia notare his
studui scriptis. Cum igitur omnipotentis dei pietas me sua clementia p[atrum], auum proauumque
solio [nostro r]egio omnibus Chroatie et Dalmatie nobilibus collaudantibus exaltauerit honore,
undique un[iuersa] nobilitas seu exigui populi manus ac ceteri ecclesiarum cenobiorumque rectore]s
[u]el [retroactis pro] causis e[t co]nfirmatio[nis]…. arum uel gratia comunis nostri regni utilitatis ad
nostram, ut moris est o[mnibus] imperantibus, confluere [ce]perunt. Itaque mater et procu[ratri]x
sanctimonialium Spalatini cenobii sancti uidelicet Benedicti m….. inter hos nostri presentia una
cum quibusdam suis sororibus quoddam scriptum a nuper rege defuncto Suinimiro concessum sibi
hoc ad opus sui cenobii de quodam territorio regali, quod in loco, qui dicitur Lasani, habetur, secum
deferens in die natiuitatis sancte dei ge[nit]ricis et uirginis Marie se medium statuit. Et hoc idcirco
e….. at ut quem ammodum a memorato rege illud donationis scriptum habebatur ratum atque
firmatum pari modo immo meliori a nostra regali dignitate cum nostri impressione sigilli robarari (!)
nec non perpetim deberet firmari. Quo cognito tum illarum precibus flexi, tum nostorum nobilium
consilio suffulti, quod postulauerant, adimpleri illis precepimus. Igitur memoratum territorium
iam dicto in loco inconcussum perpetualiter atque inuiolatum ad opus prescripti monasterii cum
terris, quod Pustica nominatur, firmamus, ita quidem, ut nostrorum successorum [n]ul[lus] uel
cuiuslibet persona magna uel parua nullo modo his nostris firmationibus et sigilli impressioni
contraire debeat. Quod si, quod absit, aliud aliquis agere temptauerit et prenominatam domus (!)
dei his r[ebus] disuestire uoluerit, trinum et unum deum habeat iratum et CCC X et VIII sanctorum
patrum consequatur maledictionem [et] cum Iuda traditore in inferno mancipetur. Actum est hoc
apud castrum Sibinico in die prefate sollempnitatis ante notitiam horum testimoniorum: in primis
Laurenti archiepiscopi, Iohannis, Tragurini episcopi, Petri, Spalatini archidiaconi, presbiteri Petri
Spalatini, Iacobi Morstici, [Lu]bimiri [t]epci, Stresigna Breberistici, Uiseni Zetinstici Dragoslaui
Sagorstici, Uratina Polstici, Osrina Dridi[stici]. [Desimiri ubrusari]…………uone..s.….cici, Tole….
epkiza ac ceterorum [nostrorum] nobilium. Ad hee quoque [causa diuini amo]ris a parte nostri sibi
concessimus perpetim Salone molendinum similiter et starea, que est propria nostra…….testibus
confirmantibus. Quibus eis omnibus legatum iupanum Zentene Uisenum uidelicet……
|
U ime Kristovo. Ja Stjepan, božjom voljom kralj Hrvata i Dalmatinaca. Nastojao sam da se sastavi ovaj spis ili nalog svim podanicima našega kraljevstva u buduću korist Božanstva. Kad me je ljubav svemogućega Boga u svojoj milosrdnosti uzvisila čašću na kraljevsko prijestolje otaca, djedova i pradjedova, pristankom svih plemića Hrvatske i Dalmacije, počeše da dolaze k meni sa sviju strana plemići ili četa malog puka i drugi upravitelji crkava i samostana u svrhu nedovršenih posala ili potvrde pojedinih dijela ili u korist zajedničkog dobra našega kraljevstva, kao što je običaj kod svih vladara. Tako je došla pred nas i majka upraviteljica opatica splitskog samostana, naime svetog mučenika Benedikta s nekim svojim sestrama noseći sa sobom neki spis, izdan joj od nedavno preminulog kralja Zvonimira u korist njezinog samostana, a koji se odnosi na neko kraljevsko zemljište na mjestu, koje se zove Lazani, i iznijela ga je pred nas na dan rođenja svete Majke Božje i djevice Marije. I stvar stoji tako, da, kako je darovni spis spomenutog kralja, potvrđen i potpisan, neka se na isti način, dapače bolje osnaži našim pečatom i zauvijek potpiše. Kad smo to razabrali, sklonuti njihovim molbama, a poduprti savjetom naših plemića, naložismo, da se izvrši ono, što su tražile. Tako doznačujemo spomenuto zemljište na već spomenutom mjestu postojano i zauvijek, te čitavo u korist spomenutog samostana sa zemljištem, koje se zove Pustica, i to tako, da se nitko od naših nasljednika ili koja druga osoba, velika ili mala, ne usudi ni na jedan način suprostaviti se ovim našim potvrdama i polaganju pečata. Kad bi se, a to neka ne bude, netko usudio raditi drugačije i htio lišiti spomenutu kuću ovih dobara, neka ga zateče srdžba trojnog i jedinog Boga i stigne prokletstvo tri stotine i osamnaestorice svetih otaca, i neka bude predan paklu s Judom izdajicom.
Ovo je učinjeno kod grada Šibenika na dan spomenute svečanosti, a u prisutnosti ovih svjedoka: najprije Lovre nadbiskupa, Ivana trogirskog biskupa, Petra splitskog arcidjakona, splitskog svećenika Petra, Jakova primorskog župana, Ljubomira tepčije, Strezinje bribirskog, Višene cetinskog, Dragoslava zagorskog, Vratine poljičkog, Orsine dridskog, Dešimira ubrusara…zasobrinjskog, Tolomira tepčije i drugih naših plemića. K tome , i to s razloga božanske ljubavi, dadosmo mlin blizu Splita, a isto tako i star, što je naše vlasništvo. I ovo je učinjeno pred spomenutim svjedocima, koji to potvrdiše. Njima pridodasmo kao poslanika župana cetinskog Višenu.
|
