† Anno dominice incarnationis millessimo septuagesimo, indictione VIIII. Augusto regnante
Romano tertio, tempore Cresimiri regis Chroatorum et Dalmatinorum. Ego Radouan, nepos Lilici,
trado omnem possessionem meam, que fuit predicti aui mei in loco, qui dicitur Suchouara, beato
martiri Grisogono presente eiusdem monasterii Petro abbate. Que possessio his manifestis indiciis
declaratur: a lacu ex septemtrionali plaga protendendo in directum uersus boream ad riuum, et
ab isto loco eundo ad australem partem ad terminos predii de Dubio cum suis circumadiacentiis
pascuis. Sed, quia resistebat mihi Uekemir, Luce iupanus, cum Boleslauo tepcii et hoc donum, quod
sancto martiri intuitu dei et pro remedio meorum predecessorum animarum feceram, contradicebat
et ad nichilum deuenire satagebat dicens ipsam terram a rege predicto sibi esse concessam. Ob
quam igitur contencionem die sancto Pasce studui adesse ante presentiam predicti regis, ubi non
modica turba nobilium tam Chroatorum quam Dalmatinorum adherat. Tune cora[m] omnibus
interrogaui satis diligenter dominum meum regem, si tantillam hereditatem meam illis iupanis
habere concessisset. Qui in facie omnium id se minime egisse respondit atque mei misertus largitus
est michi legatum suum nomine Apricium socolarem, qui regia fretus auctoritate michi et meam
terram ab illis defendens redderet ac meam donationem publice coram uicinis in loco supradicto,
hoc est in monasterio sancti martiris Grisogoni, confirmaret et sigilli proprii munimine roboraret.
Ouod diuine misericordie instinctu factum est. Nam predictus Apricius una mecum ad predictum
locum uidelicet Suchouara ueniens coram omnibus ibidem manentibus nec non coram aduenientibus
subscriptis testibus terram iniuste querentibus interdixit et, sicut illam domui dei largitus fueram,
una mecum regali institutione iterum tradidit et confirmau[it]. Unde ego predictus Radouan regia
potitus iustitia rogo et contestor omnes Christi fideles per patrem et Iesum Christum, filium eius,
nec non et spiritum sanctum ab utroque procedente, ut hec omnia inuiolabiliter conseruent. Si quis
autem hanc meam oblationem qualibet cupiditate deceptus quocunque ingenio aliquo tempore a
domo dei auferre temptauerit, superni numinis iram incurrat sortemque possideat cum his, qui
dixerunt domino deo: „recede a nobis“, nec ut iudicetur, set ut perpetuo dampnetur, resurgat. Cui
donationi et facto interfuerunt hi testes: Desinna, Nonensis iupanus, testis, Cerminicus Breberschico
testis, Uocinna Zatinscico testis, Dalizo Poliscico testis, Cosma Luscico testis, Mutimir Sidrascico
testis, Saracino sitinico testis, Iacobico Castobriscico testis, Bolano tepciza testis, Iohannes dat testis,
Iohannes capellanus testis, Budicio postelnico testis, Desimir Smulie filius testis, Tolimir psar testis,
Vitomir duornic. Hii omnes testes fuerunt coram rege. Suchouare uero: Tribigoi grascik. Croatin,
Zelodrag, Dragouit, Dobrogoi, Negouan.
† Ego Anastasius, Chroatensis episcopus et aule regie cancellarius, hanc donacionis cartulam rogatu predicti Radouani et ex mandato domini mei regis intus in ciuitate Nona scripsi et confirmaui. Feliciter.
|
Godine od utjelovljenja gospodnjega 1070, devete indikcije, za kraljevanja uzvišenoga Romana trećeg,
u vrijeme Krešimira, kralja Hrvatske i Dalmacije. Ja, Radovan, unuk Lilikov, predajem blaženom
mučeniku Krševanu, u prisutnosti Petra, opata istog samostana, sav svoj posjed, koji je imao moj
prijerečeni djed na mjestu zvanom Suhovara. Taj se posjed određuje ovim jasnim biljezima: od jezera,
sa sjeverne strane pruža se ravno na sjever do potoka, i od tog mjesta na jug do međa založne zemlje
Dubija s pripadajućim pašnjacima. Ali, budući da mi se protivio Vekemir, župan Luke, s tepčijom
Boleslavom i budući da je ovom daru, kojeg sam s poštovanjem prema Bogu, za spas duša svojih
predaka, dao svetom mučeniku, proturiječio i prijetio da će ga poništiti govoreći da je tu zemlju
njemu ustupio prijerečeni kralj; dakle, zbog tog sam se traženja zadovoljštine na Uskrs potrudio
pristupiti prijerečenom kralju kod kojega je bilo veliko mnoštvo hrvatskih i dalmatinskih plemića.
Tada sam pred svima dovoljno pažljivo svojeg gospodina kralja upitao je li onu moju baštinu ustupio
onim županima. On je pred svima odgovorio da to nije nipošto učinio, te mi se smilovao i udijelio
mi svojeg legata zvanog Apricije, sokolara koji mi je, pouzdajući se u kraljevski ugled, i vratio moju
zemlju, braneći je od onih, i javno, pred susjedima na prijerečenom mjestu, to jest u samostanu
svetog mučenika Krševana, potvrdio moje darovanje i učvrstio ga zaštitom vlastita pečata. To je
učinjeno na poticaj božanskog milosrđa. Naime, prijerečeni Apricije je zajedno sa mnom došao na
prijerečeno mjesto, dakako Suhovaru, i, pred svima koji ondje stanuju i pred potpisanim svjedocima
koji su došli, onima koji bez prava traže zemlju, zabranio da ju traže i, kao što sam ju darovao Božjoj
kući, zajedno ju je sa mnom po kraljevoj odredbi drugi put predao i potvrdio. Stoga ja, prijerečeni
Radovan, domogavši se kraljevske pravde, molim i zaklinjem sve Kristu vjerne po Ocu, i po njegovom
sinu Isusu Kristu, i po Duhu Svetomu koji izlazi od obojice, da sve ovo nepovredivo čuvaju. A ako bi
tko, zaveden kakvom god pohlepom, kakvim god sredstvom ikad ovaj moj dar pokušao otuđiti od
Božje kuće, neka ga stigne bijes višnjeg Boga, i neka dijeli sudbinu onih koji su gospodinu Bogu rekli:
„Odstupi od nas!“, i neka ne uskrsne da bude suđen, nego da bude vječno kažnjen. Ovom darovanju
i činu bili su prisutni ovi svjedoci: ninski župan Desinna, svjedok, Cerminicus Breberscico svjedok,
Vocinna, Zatinscico svjedok, Dalizo, Poliscico svjedok, Kuzma, Luscico svjedok, Mutimir, Sidrascico
svjedok, satnik Saracin, svjedok, Jakobico, Castrobriscico, svjedok, tepčija Bolano, svjedok, dat
Ivan, svjedok, kapelan Ivan, svjedok, postelnik Budicio, svjedok, Desimir, sin Smulijev, svjedok,
psar Tolimir, svjedok, dvornik Vitomir. Svi su ovi svjedoci bili pred kraljem. A u Suhovari: graščik
Tribigoi, Kroatin, Zelodrag, Dragouit, Dobrogoi, Negovan.
† Ja, Anastazije, hrvatski biskup i kancelar kraljevskog dvora, na molbu prijerečenog
Radovana, a po nalogu mojeg gospodina kralja, napisao sam i potvrdio ovu listinu o darivanju, u
gradu Ninu. Sretno!
|