In nomine domini dei eterni. Anno ab incarnatione eiusdem millesimo XXX IIII, regnante piissimo
imperatore Romano, in ciuitate autem Jadera presidente domino Andrea episcopo, prioratus autem
eiusdem ciuitatis regente Gregorio decentessimo uiro. Qualiter ego Sauina, uxor Gimmai, cogitaui
diuina inspirante clementia meo animo pro remedium anime mee octaua pars de domus, que uisa
sum habere et que me tangere uidetur, in monasterio sancti Grisogoni offerre pro anime mee remedio,
quatinus ea pars uidelicet octaua monasterium possideat in perpetuum, et ab eodem rectore, qui in
eodem monasterio in die obitus mei uisus fuerit fore, infelici corpori meo sepulturam tribuatur. Si
quis autem post meum decessum in aliquo contrarius eiusdem octave partiuncule esse uoluerit,
habeat mecum una cum meis heredibus, habeatque maledictionem dei et sanctorum omnium sitque
cum apostata dampnatus in die aduentus domini. † Ego Andreas episcopus, testis. † Ego Gregorius
prior, testis. Ego Prestantius tribunus, testis. Ego Dabro tribunus, testis. Ego diaconus Petrus, testis.
Ego Anffredus presbiter scripsi et roboraui.
|
U ime vječnoga gospodina Boga. Godine od njegova utjelovljenja 1034, za kraljevanja pobožnog
cara Romana, dok je u gradu Zadru predsjedao gospodin Andrija biskup, a priorat istog grada držao
vrlo pristojan muž Grgur. Ja, Savina, supruga Gimajeva, namislila sam, budući da me božanska
milost nadahnula, za spas svoje duše, osminu kuće koju očito imam i koja me se tiče, samostanu
svetog Krševana darovati za spas svoje duše tako da samostan tu osminu posjeduje zauvijek. I neka
onaj rektor, koji u tom samostanu bude na dan moje smrti, udijeli grob mojem nesretnom tijelu.
A ako se tko poslije moje smrti u nečemu bude želio protiviti ovom mojem davanju osmine, neka
ima sa mnom i s mojim baštinicima, i neka ima prokletstvo Boga i svih svetih, i neka bude osuđen
s otpadnikom na dan dolaska Gospodnjeg. † Ja, biskup Andrija, svjedok. † Ja, prior Grgur, svjedok.
Ja, tribun Prestancije, svjedok. Ja, tribun Dabro, svjedok. Ja, đakon Petar, svjedok. Ja, svećenik
Anfred, napisao sam i potvrdio.
|
Izvor: Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. I, Zagreb, 1967, str.68-69.
Priredio: Luka Vukušić, arhivist HDA
|
Preveo: Luka Vukušić, arhivist HDA, 24. srpnja 2007. godine.
|