ARHiNET - Obitelj Zrinski

Povijest:	Velikaška obitelj, koja potječe od knezova Bribirskih, grane plemićkog roda Šubića. Obitelj je ime dobila po gradu Zrinu (Donje Pounje), kojeg je 1347. g. Ludovik Anžuvinski darovao Jurju, nećaku Mladena II. Bribirskog u zamjenu za Ostrovicu kod Zadra. Od toga su vremena Zrinski postupno širili svoje posjede između gornje Kupe i Une. Tako su u drugoj polovici 15. st. posjedovali vlastelinstva Pedalj, Gvozdansko, Pastuški grad, Završki grad, Stupnički grad, Semidraž, Jamnički grad, Dobriljin i Podmilanski grad. Zrinski su u 16. i 17. st. uz Frankopane, postali najmoćnija hrvatska velikaška obitelj. Isticali su se u borbama protiv Turaka, ali i u otporu habsburškom centralizmu i apsolutizmu. Nikola Stariji (1489-1534) znatno je proširio posjede, a jačanju je pridonijelo i njegovo pristajanje uz Ferdinanda Habsburškog koji je 1527. g. izabran za hrvatskoga kralja. Nikolini sinovi Nikola Šubić (Sigetski) (1506-1566), hrvatski ban od 1542. do 1557. i Ivan (u. 1541), istaknuti su borci protiv Turaka (dobili su kraljevske povelje za Kostajnicu, zemlje Vranskog priorata i Medvedgrad, te posjede Ozalj, Čakovec i Štrigovo). Nikolini su sinovi Juraj (1549-1603) i Nikola (1559-1605), od Stjepana Frankopana Ozaljskog 1577. godine naslijedili velika frankopanska imanja tako da su se tada posjedi Zrinskih protezali od Mure do Jadranskog mora. Jurjevi sinovi bili su Nikola (u. 1625) i Juraj (1589-1626), hrvatsko-slavonski ban od 1622. do 1626. godine. Ban je Juraj imao sinove Nikolu (1620-1664) i Petra (1621-1671). Neuspjeh zrinsko-frankopanske urote imao je za posljedicu pogubljenje Petra i konfisciranje njegovih posjeda. Petrova žena Ana Katarina (1625-1673), sestra Frana Krste Frankopana, i sama sudionica urote, umrla je zatvorena u samostanu u Grazu. Petrov sin Ivan Antun (1651-1703) umro je u zatvoru u istom gradu. Najstarija Petrova kći Jelena (1643-1703), žena Franje Rákóczyja, pa Mirka Thökölyja, sudjelovala umrla je u izbjeglištvu u Nikomediji. Druga Petrova kći Judita Petronila (1652-1699), još se ranije odlučila za redovnički život u samostanu klarisa na zagrebačkom Gradecu. Najmlađa kći Aurora Veronika (1658-1753) zatvorena je poslije urote u samostan uršulinki u Grazu. Budući da je Petrov brat Nikola umro još prije urote, i budući da je 1649. godine s bratom podijelio posjede, njegovi posjedi nisu mogli biti konfiscirani, pa je imovina ove grane dvoru pripala nešto kasnije, odnosno nakon što je zadnji izdanak te grane, Nikolin sin Adam (1662-1691) poginuo u bitci kod Slankamena.
Sjedišta:	Ostrovica (-1347); Zrin (1347-); Kostanjica ; Ozalj (1550-1670); Čakovec (1547-1670); Štrigova ; Bakar (1550-1670); Bakarac (-1670); Brezovica (-1670); Božjakovina (-1670); Brlog ; Brod ; Crikvenica ; Čabar ; Delnice ; Gerovo ; Grižane-Belgrad (1577-1670); Grobnik (1577-1670); Gvozdansko ; Hreljin (1577-1670); Kotoriba ; Kraljevica ; Krašić ; Ledenice ; Legrad ; Lokve ; Lukavec ; Lonjica ; Nedelišće ; Mahično ; Medvedgrad (1531-1670); Mursko Središće ; Novi ; Pakrac ; Prelog ; Pribić ; Rakovac (Rakovec) (1531-1670); Ribnik (1577-1670); Svetice ; Šestine ; Vrbovec
Djelatnost:	Hrvatski banovi, visokih vojni dužnosnici, književnici.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Nikola Stariji (1489-1534) oženio je Jelenu, sestru Ivana Karlovića, čiji su posjedi 1531. na osnovu ugovora o nasljedstvu postali imovinom Zrinskih. Nikola Sigetski (1508-1566) dobio je ugovorom o nasljedstvu sa Stjepanom Frankopanom Ozaljskim, bratom svoje žene Katarine, Ozalj, te druge posjede Ozaljskih, među kojima i Bakar. Petar Zrinski (1621-1671) bio je oženjen Anom Katarinom, sestrom Frana Krste Frankopana. Ženidbenim su vezama Zrinski bili povezani i s mnogim drugim plemićkim obiteljima (ďArco, Blagajski, Dandolo, Drašković, Giulaffy, Jurišić Bribirski, Kotromanić, Löbl, Nemanjić, Stubenberg, Rakoczy, Rožemberk, Tahy, Vratislavski, Zichy).