HRVATSKI DRŽAVNI ARHIV

IVAN STANDL: FOTOGRAFIJSKE SLIKE IZ DALMACIJE, HRVATSKE I SLAVONIJE, 1870.

Izmedju Kupe i jadranskoga mora stere se visočina sa strmi klisurastimi sljemeni, poznata pod imenom „Krasa“. Ovo gorje začimlje na jugo-istoku od Triglava, gdje se još jednom ukazuje veličanstvena narav alpinska, a prestire se jugo-istočnom Kranjskom, Istrom, zapadnom Hrvatskom, gornjom Krajinom i Dalmacijom. Kraševina ni je ino nego razrovana pusta kredovita visočina, iznad koje se dižu gola, siva sljemena od vapnenca, a izmed sljemena pružaju se žljebasta prodolja i korita, mnoga poput lievka od naravi izdubena, podzemne špilje i ponikve, u kojih tekućice vode poniru, te se opet na drugom mjestu pomole. Kraške su špilje na glasu radi veličanstvenih tvorba od sige u najdivnijih oblicih; u tu vrst špilja spada po svem svietu glasovita špilja postojnska, kojoj podobnih imade i u gornjoj Krajini, n. pr. u Perusiću, Kršlju i dr. Vode ponorice druga je osebina kraševine, med koje vode pribrojiti ćemo izmed ostalih, u gornjoj Krajini: Liku, koja se izpod Kosinja gubi u ponor, pa Gacku, koje trakova kraj Švice i Berloga nestaje, te Dobru, koje ponor nam ova divna slika predočuje.

Dobra izvire kraj Skrada u gradjanskoj Hrvatskoj, protiče Vrbovskom i Gomirjem, a kraj Ogulina, gdje ju zovu Gjulom, urva se, pošto je prirasla s nekojimi potočići, uprav pod gradinom u podzemnu špilju¹) U ostalom ova rječica spada u red bujica, jer se ljeti za malene vode lasno pregaziti može, dočim u proljeću i jeseni, kadno se poslije kiša izlije, često svoje kamene bregove prevali te susiedne krajeve zaplavi. Obseg je špilji na utoku rieke do 10 hvati visok, a do 8 hv. širok, čim dalje u špilju, tim je uža, te je napokon jedva hvat visoka. Za suše moći je špilju suhom nogom pregaziti, a onkraj gradine drugom špiljom izići. Druga je špilja u samoj gradini, jama 12 hvati duboka, a na vrhu 7 hvati široka, sve se to više zauzuje do korita Dobrina, koja, kadno nabuji, i jamu posvema zaplavi. Treća je špilja „Medvedica“, u koju je moći za suše do 300 koračaja daleko ulaziti, kada pako Dobra naraste, i ovu špilju zapuni. Dobra je dakle poput drugih njezinih sestara: Ljubljanice, Like, Gacke, Korenice, Mresnice i dr. rieka-špiljarka, koja se u podzemnih špiljah i pećinah gubi, a on kraj Popova sela izlazi na svietlo, odkud se Dobrom opet naziva, pa prosiečajuć cestu ludovicejsku utiče kraj Karlovca u Kupu.

Iznad Dobrina odnosno Gjulina ponora diže se Ogulin-gradina, sagradjena na čvrstoj hridi, u kutu ne daleko od podnožja Kleka, Krbastca i Kopanika, a opasana tri stope debelimi zidinami. Napred prema Oštarijam otvara se ravan, koju zaprema s lieva Krpel, a s desna Kapela. Pošto Turci razoriše Modruš, sagradi Bernardin Frankapan početkom 16. stoljeća Ogulin-grad na onom mjestu, koje prije toga nazivahu Vučjom jamom. Buduć se gradina uprav iznad Gjulina ponora uzdiže, zato ju i nazvaše „Zulum gradom“ (Gjulinim gradom). Za nemilih turskih haranja u 15. i 16. stoljeću po ovih krajevih, suzbijaše Ogulin grad divlje neprijateljske navale te braniaše prolaz vodeći Gomirjem i Vrbovskom u Kranjsku. Napokon se uzdiže 136 stopa uprav iznad Gjulina ponora krasan vidik, kojega po svojem položaju nazvaše „Zulum-skokom“ (Gjulinim skokom), s kojega se dosele mnogi strmoglavio nesretnik. U ostalom znatan je Ogulin grad svojim položajem, s kojega je grada njegda počinjeno toliko riedkih junačtva: toli znamenit historijski spomenik, a danas — žalibože pukovnijska tamnica!

¹) Vidi sliku.