HRVATSKI DRŽAVNI ARHIV

IVAN STANDL: FOTOGRAFIJSKE SLIKE IZ DALMACIJE, HRVATSKE I SLAVONIJE, 1870.

Haquet, pisac oriktografije kranjske reče još g. 1789., da je vidio vodopad rieke Rajne i preko dvjesta drugih povećih vodopada, pak da nijedan slikovnom ljepotom nije ravan raztokam Slujinčice.

Slujinčica, ili Slujišnica izvire na sat hoda od Slunja prema jugu iz stiene i teče vijugajući se medju klisurami prilično suženim koritom. Niže Slunja razmakla se draga a Slujinčica raztječe se po položitu stienju u širinu i nešto plitkoćom snizujući se, nešto opet starijim i stanovitijim krševom uklanjajući se tvori nebrojene otočiće, razgranjuj e se na više potočića i juri preko sadrena kršja prevaljajući kadšto kamenite zapreke, te strmoglavljuje se na 23 mjesta niz strme klisure u Koranu, koja u nizu od iztoka k zapadu tekući preprečuje Slujinčici pravac te ime joj i vodu guta i svojimi valovi zatomljuje.

Nekoliko većih a množina malih slapova padajući niz mrko stienje pričinja ti se sukljanjem biela nesgukana sniega ili pšenična paspalja iz nebrojenih kamenitih priedora, koje tu i tamo prikriva zeleno grmlje.

Naš Tkalčević prispodablja u svom „Putu na Plitvice“ slunjske raztoke ogromnoj rimskoj „Fontani Trevi“, i veli, da se ljepota toga divnoga prizora svejednako pomladjuje, budući zemljište sve to više raste a tim se i zapreke uzvisuju, preko kojih raztoke provaljuju u Koranu.

Raztoke, tako narod zove te slapove, prikazuju se tim ljepše, što su Slunjani pohvatali pojedine potočiće i sagradili iznad njih svoje žličarice i stùpe (Walkmühlen), od otočića načinili si male vrtiće, te tako — si licet parva comparare magnis — na raztokah vidiš male Mljetke, kojim to ime po etimologiji to više doliči, što se tamo dan i noć sbilja melje; a čitavomu selu mlinova na vodi, gdje se može vazda mljeti, nebi krivo bilo da se reče: to su mali Mljetci.

Polaze li Mljetci i od Heneta ili Veneta, opet će mi slika pristati; jer ja tvrdim, da po starinskom načinu pisanja: „Slouin“ nije ništa drugo, već Slouin, a Slovinčica da je nekadašnja Slovinčica ili Slovinštica.

Ako su pak Slovinci i Veneti jedni te isti, opet nepogrešujem veleći, da su raztoke mali Mljetci, samo bi želio, da se one kukavne sgradice pretvore u liepe zidane mlinove s crljenimi krovovi, a da se na mjesto onoga drvenoga mosta nad Sluinčicom sagradi od kamena krasni most, makar i nebio „ponte Rialto“, al da ipak bude na početku raztoka umjetnički nakit dnu, kad s desnoga koranskoga briega na raztoke gledaš.

Svih sedam * svjetlopisnih slika pohvatao naš umjetnik s desnoga koranskoga briega, pa opet nevidiš cjelovita divna prizora, nevidiš vrletnih stiena Pokoranja, nevidiš duboke dubine, u koju se slapovi strmoglavljuju, nečuješ búka slapova ni luparanja stûpâ, ni vesele pjesme Slovinjana, koji se sad po tudjoj volji Slunjani zovu.

Nije druge, već kazati, da svakomu našincu srdačno želimo sgodu i priliku, te da dodje sâm vidjeti, što mu ove liepe slike prikazuju.

Medju Štefančevim i Skukanovim mlinom koranski je most, iza kojega još jedan poveći slap neprestance sopoće i suklja, kano da ga vreteno tjera, a ono ga samo toliko obustavlja, da većma šûmi.

S koranskoga mosta još se liepo vide slapovi, a kako se staneš penjati do mosta preko Sluinčice, zamaknu namah slapovi, samo im još čuješ sopot; a sa sluišničkoga mosta vidiš samo raztoke a nevidiš nijednoga slapa.

U Sluinčici ima osobito dobrih pastrva, i voda joj je hladnija od koranske.

Gradina Slunj ili Slovin i samo nekoliko kuća na desnom je briegu Sluinčice, a izpod gradine ima opet mostić, koji sastavlja oba briega. Grad je bio Frankopanski, kašnje stan pukovnika slunjskoga, sad ga vrieme očevidno razgradjuje i po malo obara.

* Ostale se slike mogu napose dobiti, svaku uz cienu 1 for. a. vr.