HRVATSKI DRŽAVNI ARHIV

IVAN STANDL: FOTOGRAFIJSKE SLIKE IZ DALMACIJE, HRVATSKE I SLAVONIJE, 1870.

Prekrasan perivoj, Zagrebu na istoku, vriedi zaista, da mu se pobilježe nebrojene krasote i prednosti, kojimi nadkriljuje slične nasade ostalih gospoština i zemalja.

Zove se Jurjevac po svom uzoritom nasadniku a i pravo je, da se tako zove.

Bila to nekada u trnje zarastla dubrava (hrastik), kroz tu dubravu vodi od Bog zna kada ravan drum put Varaždina i Bjelovara.

Već biskup Maksim Vrhovac bijaše naumio od te dubrave stvoriti perivoj po francezkom kroju. Dàde sazidati svratište do druma, koje i dan danas obstoji, i dade prosjeći kroz dubravu desetak prosieka ili prozora, koji se raztječu s Vidikovca, kao zviezdine zrake, te možeš pogledati na sve krajeve i nagledati se najdivnijih priediela. Po biskupu Maksimu nazvao se taj namišljeni perivoj Maksimirom, koje ime još i dan danas čuješ osobito od starijih Zagrebčana.

Poslije Maksima stupi na biskupski priestol Aleksander Alagović, te nastavi izvadjati Maksimov naum prekrojiv si nacrt na englezku. Ali se bijaše mnogo zatrošio stvarajući od creta pod biskupskim dvorom mali, ili ti volja reći, dvorski perivoj, a zamisliv mnoga i velika naidje kadšto na odpor te biskupujući samo nešto više od sedam godina neimao kad svoje osnove dosnovati i u zbiljnost pretvoriti. A mimogred napominjem, da je Alagović namislio bio produljiti dvorski perivoj izpod kanoničkih vrtova i navesti unj potok i da je dao vrtati artezki zdenac uz veliki trošak, ali tamo suprotak mlinara i neznam koga, a ovdje nesgoda i morda nevještina vrtaoca nedadoše mu dotjerati na kraj velikih nauma.

Prvi hrvatski nadbiskup i stožernik Juraj Haulik Varaljski stupiv na biskupsku stolicu i budući osobiti prijatelj naravi lati se čudna posla ljepotu naravi na vid izticati, pristupnu činiti i umiećem ju kititi i nadopunjivati. Uze dubravu čistiti, puteve i puteljke vijugati, ribnjak kopati i u njega potok Bližnac navoditi, mostove graditi, cvieće i svakojako grmlje i drveće zasadjivati, dvorce, lagodišta i gospodarske sgrade zidati te tako eto postade perivoj Jurjevac, komu na blizu i na daleku para neima.

lztičem tri prednosti našega Jurjevca. Prva mu je prednost, što je od sjevera zaklonjen zagrebačkom gorom; druga mu je prednost, što se diči svakojakošću, što ima visočina i nizina, brina i dolina, humova, uvala, dubodola, draga, korita a i liepe ravnice, što ima potok i jezerce ili ribnjak od toga potoka; treća je prednost našemu perivoju, što nije zidom ili platnom neogradjen, što nije medju palače i gradske sgrade utisnut, već je na vanštini niodkuda neograničenoj a ipak blizu Zagreba, jer od zadnje kuće u laškoj ulici ima od prilike četvrt sata hoda do perivojskih vrata.

Ima Jurjevac vrata, a nije obgradjen; vratnice su samo kao razširene ruke ljepotice, koja dragoga liepo dočekuje. Perivoj sám, koliko ga je šetnji i lagodi namienjeno, iznosi preko 335 rali (jutara) a sav tamošnji nadbiskupski posjed ima preko 700 rali.

Sav taj posjed spojen je s perivojem i nadostavlja mu i popunjuje ljepotu, svakojakost i neizmjernost; a kako je krasna sva okolica, čini ti se ljeti sve jedan perivoj od zagrebačke gore tja do Save, od Zagreba tja do onog mosta na drumu, gdje ulica (aleja) od jablanova prestaje.

Umjetnim stožerom jurjevačkih divota čini nam se „vidikovac“ na 4 sprata sazidan toranj (kiosk). Od toga vidikovca razgranale se po perivoju, kako već rekosmo, prosječene strieke, kao duguljasti prozori, kroz koje gledaš u daleku daljinu, a oko zapinje mimogred za cvieće i dragocjeno posudje, koje je na prozorih. Pravi je to vidikovac. Put istoka eno nadbiskupova „ljetovališta“ i crkvice sv. Jurja, a vide se na zadu Brckovljani i Ivanić. Drugom striekom put jugoistoka eno u cvieću kamenite seljakinje i komad druma, opet drugom striekom eno jezerca i opet komad druma, prema poldanu glavni ulaz, a tamo opet put zapada sám Zagreb. Na zapadu je švajcarski dvorac, gdje se leže i uzgaja sama biela živad, a umah pod švajcarskim domom počimlje zvjerinjak. Mimo zvjerinjaka desno put sjevero-zapada ide se „tihoj kolibi“ ili kako mi rekosmo „vilinu stanu“, na kom bi mjesto latinskoga stiha napisali:

Sa vilina stana vidi se Medvjedgrad, Remete i sva zagrebačka gora, krčevine i luke. Uz vilin stan ima krasan voćar i brajde od plemenitih loza. Od vilina stana k istoku dodje se za malo do „liepa  izgleda“, odkud je sbilja divota pogledati na vilin stan i svu okolicu.

Niz potok se spustiv ideš slavujevcem do pčelinjaka, a od pčelinjaka ravnicom sve uz nebrojene dudove do svilane. Odtud mimo pilane dolazi se ljetovalištu, gdje ima svakojaka cvieća, a osobito od ruža sveden hodnik oko većeg diela vrta.

Kudgodj pošećeš, zapne ti oko za okružak pun raznolika cvieća, za cvatuće tu i tamo načičkano ili načetano grmlje i drveće izpod drugoga podnebja, za hramiće, strešnike, sjenice, kolibe, čadore, klupe i druga sjedala, gdje možeš od miline postati, oddahnuti i časak prolagoditi.

Eto opet gotova hrvatskog napisa na koji starovjeki hrast mjesto Horacove latinštine, koje ni stoti polaznik nerazumije.

Na ribnjaku ili jezercu ima njekoliko čamaca, a ima i bielih labudova, te tko umije veslati, ima se kud s labudovi natjecati, pa ako je voljan uzgredice i izpjevati liepu hrvatsku pjesmicu.

Izza pilane ima novi ribnjak, koji će bolje služiti svomu smjeru, zato bi mi ribnjak do druma krstìli jezercem, pa neka onaj ribar od kamena ostane ondje udičajući do vieka, bar bi se moglo napisati:

Od kipova napomenusmo seljanku i ribara, ima još pri drumu kip spasiteljev i matere božje, pred ljetovalištem hrpa djece, a na ulazu prekrasan kip svetoga Jurja na konju od Fernkorna, koji kip stoji 8000 st. a zanj je umjetnik odlikovan na izložbi u Parizu i Londonu. Onaj kip na krovu gospodarske sgrade pri ljetovalištu drage bi volje zaodjeli u ruho hrvatskoga seljaka, da se možemo na krov ili na dušu kojega umjetnika popeti.

U švajcarskom dvorcu ima prozračnih slika od švajcarski priediela. U vilinu stanu ima svakojakih što tužnih što veselih slika a mali bi trošak bio, ondje vilu i pjevaoca i nekoje slike Karasove i Mückeove pometati, da bude štogod našega. Dolikovalo bi istinabog, da u vilinu stanu bude sbirka slikâ vilina roda, kao što svatko skuplja i po stanu si postavlja slike svojih rodjaka. To bi bila nekakva tobožnja Walhalla, te bi se moglo sbiti, da bi se po koji mladić više brinuo vili u rod doći!

Crkvica sv. Jurja stoji preko 20.000 st. Sva je prilika i želimo, da se svake godine na Gjurgjevo oko te crkvice silan narod sgrće te proljetnoga svetca slavi a proljeće pozdravlja.

Od ulaza na lievu ruku ima nova „gostovska koliba“, gdje gostionik svoje gostove dvori, koliko bolje može.

Koliko je krasan Jurjevac morao bi nedjeljom i svetcem sav Zagreb tamo seliti, što će valjda sve to više bivati.

Za porabu onim, koji bi radi ljetovati u Jurjevcu, sagradio je uzoriti g. stožernik krasno ljetovalište preko puta od gostione, koje ga preko 20.000 st. stoji.

Mi samo žalimo, što izpod Laščina medju Zagrebom i Jurjevcem nestoji sve dvorac do dvorca, jedan ljepši od drugoga, pa makar bio koji i naš, samo da bude priedjelu više nakita! Morda bi nam onda gospodski sinovi na domak vilinu stanu privoljeli hrvatskoj vili, koja u Jurjevcu samotuje i one izgleda, na kojih sviet ostaje.